SDP nas je zatočio u nesposobnost. Neka živi s tim

Kriza u zemlji prouzročila je da se u godini dana izmjene četvorica premijera i sedmorica ministara financija. Pripovijeda tako književnica Azar Nafisi u knjizi ‘Stvari o kojima sam šutjela’ opisujući svoj Iran.

Govori o godini između 1943. i 1944. Zatim bliži primjer: Italija je u jednom razdoblju mijenjala vlade, premijere i ministre kao na traci. Pa još bliže: pokojni premijer Ivica Račan srušio je (tehnički) vladu i sastavio novu. Još bliže: premijer Sanader ‘abdicirao’ je i imenovao nasljednicu... To je mali politički uzorak koji dokazuje vrlo jednostavan životni zaključak: kad ne valja, moraš mijenjati...
Jasno nam je to na primjeru perilice: ne radi, zbog čega se mijenja dio ili cijeli stroj. Automobil stane. Mijenja se motor ili ide u reciklažu. Ako je tu jasno, zašto nije jasno Vladi?

Komunikacijski mag Milanović Pobrojit ću samo malo dokaza koji potvrđuju da našoj nesretnoj Vladi ne ide: svakodevno stotine ljudi ostaju bez posla, BDP je u slobodnom padu, srozan je rejting države (kao i vladajuće stranke), investicijski je potencijal umro... Ma, dosadno je uopće dalje nabrajati...
A naš premijer Zoran Milanović - čije djelo ne impresionira - kaže da ne kani baš ništa mijenjati. Očito ni sebe. Sjajna poruka. Komunikacijski mag. Lako se daju objasniti uzrok i posljedice takva ponašanja. Naše političke stranke dubinski su nedemokratske (posljednji primjer Bernardić, dugovječni Sanader) i vlada se tvrdo hijerarhijski. Zato što je u sadašnjem režimu Zoran Milanović ‘potpisivač’ izbornih lista, hrabri drugovi iz njegove stranke ne usude mu se oponirati ni u čemu. Kamoli propitivati ga i navoditi na drugačija rješenja. Već i blaga kritika izaziva bijes i psovke, žale se. Pa mudro šute i čekaju. Čak i kad se uz premijerov blagoslov tamo nekakvim menadžerima poveća plaća zbog jednog prijatelja i zbog toga u javnosti zasluže kišu batina, samo jedan drug blago izusti da to možda ‘nisu dobro iskomunicirali’. Prokleto točno. Samo nije tu problem u obliku komunikacije, nego u sadržaju. No drugovi šute i trpe.
Trpe i toliku količinu uvreda u javnosti (već im se u prozivkama propituju ne samo moralne kvalitete nego i mentalne) da je meni, kao trećoj osobi u ovoj priči, neugodno. Neugodno mi je zbog Sabora. Ne tamo onih likova, nego institucije. Neugodno mi je gledati premijera dok takve uvrede pljušte po njemu. Ne Zorana Milanovića, nego me nelagoda drži dok se to događa premijeru moje zemlje. Čak i u vrijeme notornog Ive Sanadera nisu padale takve teške riječi na funkciju premijera. Štoviše, on je bio itekako sposoban braniti premijerski ugled u javnosti. Ali to mu je možda bila jedina vrlina.

Bordelski poučak Osim što naša Vlada ne želi čuti svoje podanike/poslodavce koji joj sad grubo poručuju da se nakon godinu dana mora trgnuti i promijeniti neučinkovit model upravljanja, ona se i ne želi pogledati u zrcalo. Svaki se dan čuju izlike, igra se obrana, bježimo od problema i osnivamo skupine, kao da su skupine ikad išta bitno riješile. U priči o krizi upravljanja i vođenja ima također zanimljiv detalj. U posljednje vrijeme objavljeno je nekoliko uglednih istraživanja koja dokazuju da žene na liderskim položajima bolje vode sustave u kriznim vremenima. Znate li koliko ono SDP ima žena u Vladi? Jednu. Znali li koliko ih ima HNS? Trenutačno tri u svojoj kvoti od četiri ministarska položaja.
Voljela bih još jednom ponoviti: postoje smjene ministara, premijera, rekonstrukcije vlade i tehnički padovi vlade. Postoji još svašta, no učiniti se mora nešto. Jednostavno, kad bordelu ne ide, ne mijenjamo namještaj, nego radnice i radnike. I voljela bih vidjeti da partije počnu gurati naprijed najbolje i najsposobnije samo iz sebičnih interesa: i (ispod)prosječnima će biti bolje kad najbolji organiziraju posao.
Iako sam uvjerena da je Hrvatska danas klasični primjer kolektivne odgovornosti, prst ću uperiti u SDP i reći da je partijska odgovornost najveća. Ne zbog onoga što je napravio, nego zbog onoga što nije. Najteži su grijesi propusta, a ja ću navesti samo jedan: ni godinu dana Vladi nije bilo dovoljno da nađe rješenje za provjetravanje birokratskog mastodonta. A morala ga je imati još prije godinu dana. I još samo nešto: mora početi komunicirati sa svojim građanima, koji su istodobno Milanovićevi podanici, ali i poslodavci.

Sonja Hodak, komunikacijska stručnjakinja
www.sonjahodak.com