Što Hrvatskoj moraju donijeti vjetrovi promjena?

Sjećate se njemačkoga rock-sastava Scorpions i njegova svjetskog hita iz 1991. ‘Wind of Change’? Ako ne, evo kratka isječka teksta: ‘The wind of change/Blows straight into the face of time/Like a stormwind that will ring the freedom bell/For peace of mind.’

U novijoj povijesti Hrvati su često bili izloženi vjetrovima promjena. Koliko su oni doista propuhali stare sustave, koliko su pridonijeli slobodi, gospodarskom razvoju i napretku, pitanje je na koje i danas nema jasna odgovora. Kontroverzije oko tzv. lex Perković, konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva, izostanka stranih izravnih ulaganja itd. simptomi su nedovršene prilagodbe društva i gospodarstva novim uvjetima. Najnovija i gospodarski najzahtjevnija promjena dogodila se 1. srpnja. Nakon gotovo sto dana u EU vidimo da slabi znatiželja stranih ulagača, koja je prije ulaska u Uniju rasla. O konkretnim, važnim ulagačkim projektima do danas da i ne govorimo.

Ljubav, novac i moć Uzroke takva poraznog trenda iz godine u godinu možemo iščitati iz anketa gospodarskih komora: korupcija i gospodarski kriminal, visoki troškovi rada, netransparentnost javnih natječaja, otežan pristup poticajima, nepredvidljivost gospodarske politike, pravna nesigurnost, nefleksibilnost radnog zakonodavstva, nepregledan porezni sustav, visoka porezna i parafiskalna opterećenja, spora i skupa javna uprava te nedisciplina plaćanja.
Ukratko: izostaju fundamentalne strukturne promjene koje bi starim i novim ulagačima ulile povjerenje u to da je Hrvatska dobro odredište za ulaganje. Sadašnji odnos vlasti prema gospodarstvu možemo opisati kao pokušaj djelotvornijeg upravljanja neredom. Umjesto toga Vlada bi se trebala usmjeriti na stvaranje nova, jednostavna i stabilna gospodarskog okvira u kojem se gospodarski subjekti mogu uspješno razvijati. Upravljanje tim zaokretom (engl. change management) trebao bi biti ključan zadatak svake vlade.
Zašto do sada nije bilo zaokreta? Promjena uzoraka ponašanja jedan je od težih zadataka. Oni koji u sustavu ili od njega dobro žive nisu spremni mijenjati ni sebe ni sustav, nego će ga grčevito braniti. A ako se i dogodi promjena, sentimentalno će žaliti za ‘dobrim starim vremenima’ ili će i dalje iskorištavati veze i poznanstva iz bivšega, sada paralelnog, sustava. Tri sile pokreću i pojedince i svijet: ljubav (uključujući seks), novac i moć. Ako želimo promjene, moramo naći zadovoljavajući odgovor na bar jedan od pokretača čovječanstva.

Pozitivna selekcija kadrova Teorija ‘change managementa’ često apelira na ljubav u najširem smislu kao poticaj za promjene - stvaranje dodatne vrijednosti za sustav/mase i poboljšanje životnog standarda za pojedinca. Praksa nas uči da to često nije dovoljno da bi se dogodio temeljni preokret sustava jer nisu zadovoljene potrebe utjecajnih skupina koje su usredotočene na novac i moć.
Prvi i najvažniji korak za izlazak iz te dvojbe jest (spora ali) sustavna pozitivna selekcija kadrova. Na kraju sve ovisi o pojedincima. Vrlo uspješna poduzeća razlikuju se od onih manje uspješnih po tome što na ključnim mjestima imaju kvalificiranije ljude koji oko sebe okupljaju stručnjake, a ne podobne. Jednako načelo valja primijeniti i na makroekonomskoj i široj društvenoj razini. Tko danas u Hrvatskoj sustavno provjerava suvremeno znanje, sposobnost, međunarodno iskustvo i ostvarene rezultate u javnom sektoru? I tko sustavno primjenjuje ta mjerila u izboru čelnih ljudi?
Sljedeća dvojba otvara se kad govorimo o upravljanju učincima u Hrvatskoj. Stari sustav temeljio se na dva načela: da su odgovorni svi ili nitko i da moraš jedno misliti, drugo govoriti, a treće raditi ako želiš preživjeti ili biti uspješan. Budući da je duh starog sustava zasad nadvladao vjetrove promjene, o jasnim ciljevima, osobnim odgovornostima, vremenskim rokovima za izvršenje, bonusima i malusima u javnom sektoru nema ni govora.
Čak se javnost, kao u ‘dobra stara vremena’, preko javnih medija pokušava uvjeriti da je negdje drugdje još lošije, pa nema razloga za uzbunu. Orijentaciji prema najboljima i razvoj natjecateljskog duha u građanstvu i gospodarstvu da bi Hrvatska što prije postala najbolja u relevantnim segmentima za sada nema mjesta. I to unatoč tome što je nedavno postala punopravna članica jednog od najkompetitivnijih tržišta na svijetu.
Propusti li Hrvatska i te vjetrove promjena, dogodit će se ono što je bivši predsjednik Sovjetskog Saveza Gorbačov poručio istočnonjemačkom kolegi Honeckeru prije pada Berlinskog zida: ‘Tko zakasni, toga će kazniti život!’ I bijaše tako.