Traži se poštovanje propisa o jednakom radnom statusu

S obzirom na probleme u realizaciji prava na slobodno kretanje radnika, Europska komisija predložila je mjere s ciljem olakšavanja njegovog prakticiranja.

U ovom trenutku postoji kontinuirani problem zbog nedostatka svijesti javnih i privatnih poslodavaca o pravilima Europske unije, bez obzira na komplementarnost nacionalne legislative s onom EU. Upravo je taj nedostatak informacija i znanja glavni izvor diskriminacije temeljene na nacionalnosti, a mnogi ljudi ne znaju kome se obratiti u zemlji domaćinu kada se suoče s problemima vezanima uza slobodno kretanje. Cilj je prijedloga stoga maknuti te prepreke kako bi se spriječila diskriminacija radnika prema nacionalnosti. Ako bude odobren u Europskom parlamentu i Vijeću, prijedlog će poboljšati efikasnu primjenu postojeće europske legislative.

Od zemalja članica tako se očekuje stvaranje nacionalnih kontaktnih točaka za davanje informacija, pomoći i savjeta kako bi migranti i poslodavci bili bolje informirani o svojim pravima kao i omogućavanje adekvatnih sredstava kompenzacije na nacionalnoj razini. Također se traži omogućavanje sindikatima, nevladinim udrugama i drugim organizacijama pokretanje upravnih ili sudskih postupaka uime pojedinih radnika u slučajevima diskriminacije te općenito davanje boljih informacija migrantima i poslodavcima. 

Pravodobne informacije Trenutačno tri posto radne snage u EU, odnosno oko 9,5 milijuna ljudi, živi i radi u drugoj članici, a dodatnih 1,2 milijuna ljudi živi u jednoj, a radi u drugoj. No ljudi koji žele raditi u drugoj zemlji često ne dobivaju zaštitu i informacije u zemljama domaćinima i nailaze na teškoće u pristupanju poslovima ili iskorištavanju socijalnih prava. Anketa Eurobarometra iz 2011. pokazala je da 15 posto građana EU ne razmatra odlazak u drugu članicu zato što vjeruje da postoji previše prepreka, među kojima su: različiti uvjeti zapošljavanja, uvjet nacionalnosti za pristup određenim poslovima, različiti uvjeti rada u praksi (plaća, napredovanje itd.), problemi s pristupom socijalnim naknadama, koje lakše dobivaju državljani zemalja domaćina, i različita pravila o prihvaćanju i priznavanju profesionalnih kvalifikacija i iskustva stečenog u drugim zemljama članicama. 

Diskriminacija zabranjena Te prepreke nemaju samo profesionalne i osobne posljedice na pojedince, već loše utječu i na njihovo integriranje u tržište rada i društvo zemlje domaćina. Pravo građana EU na rad u drugoj zemlji članici, propisano člankom 45 Ugovora o funkcioniranju Europske unije, uključuje i pravo ne biti diskriminiran prema nacionalnosti u svezi pristupa zapošljavanju, plaći ili radnim uvjetima. Zakon 492/2011 detaljno opisuje prava derivirana iz slobodnoga kretanja radnika i definira područja gdje je takva diskriminacija zabranjena, posebice kod pristupa zaposlenju, radnim uvjetima, socijalnim i poreznim pogodnostima, pristupa uvježbavanju, članstvu u sindikatima, smještaju i pristupu obrazovanju za djecu. Novi prijedlog smjera uspostaviti zajednički okvir prikladnih mjera i pravila kako bi se implementirala ujednačenija i bolja primjena postojećih prava. Neovisno od toga, Komisija je najavila nastavak traženja odgovornosti protiv zemalja članica u slučajevima gdje nacionalno zakonodavstvo nije usklađeno s Ugovorom i Zakonom. Korisne stranice Više informacija: http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-13-384_en.htm” MEMO/13/384 Vijest na internetu: http://ec.europa.eu/social/main.jsp?langId=en&catId=89&newsId=1830&furtherNews=yes Internetska stranica povjerenika za zapošljavanje Lászlóa Andora: http://ec.europa.eu/commission_2010-2014/andor/index_en.htm Twitter povjerenika: http://twitter.com/LaszloAndorEU