Kao i sa svakim prvim danom nove godine, u EU su na snagu službeno stupila neka nova pravila, među kojima se ovaj put ističu pravila za sanaciju i likvidaciju banaka i velikih investicijskih kompanija.
Jedan od ključnih procesa tijekom protekle godine za Europsku uniju i bivšu Europsku komisiju time je praktički zaključen, odnosno najveći je dio posla obavljen. Koliko je, pak, kvalitetno taj posao odrađen moći će se vidjeti tek u sljedećoj bankarskoj krizi, situaciji koja će se prije ili kasnije ponovno dogoditi, u što nitko previše ne sumnja. Prema Europskoj komisiji, nova će pravila 'ujednačiti i poboljšati alate za bavljenje bankarskim krizama diljem Europske unije' i, što je daleko važnije, prisiliti dioničare i vjerovnike na podnošenje tereta sanacije. To, kao što svi sada vrlo dobro znaju, nije bio običaj dosad, za propale banke brinuli su se prije svega porezni obveznici, odnosno državni proračuni.
U nekoliko faza Za razliku od takozvanog 'bail-out' mehanizma, koji trošak spašavanja ispostavi državama u kojima se banke nalaze, novi koncept, 'bail-in', pobrinut će se da za sanacije i likvidacije financijskih kompanija račun ide prije svega investitorima i vjerovnicima. Osnovni instrument bit će poseban fond na razini EU koji će funkcionirati kao prisilna polica osiguranja, s tim da će se stvarati u fazama. U prvoj bit će kreirani nacionalni fondovi za sanaciju, a na razini EU jedinstveni fond trebao bi početi funkcionirati od 2016. Banke će uplatiti sredstva u taj fond, a u slučaju krize tako prikupljen novac upotrijebit će se za sanaciju posrnule banke ili banaka, s tim da postoji i mogućnost upotrebe javnih sredstava, ali tek kada su dioničari i vjerovnici već podnijeli osam posto dugova banke i uz postojeća pravila o državnoj pomoći.
‒ Direktiva o sanaciji i likvidaciji banaka omogućuje vlastima prvi put u cijeloj Europi cijeli niz alata i ovlasti za bavljenje posrnulim bankama i istovremeno čuvanje financijske stabilnosti ‒ rekao je povjerenik za financijsku stabilnost, financijske usluge i tržišta kapitala Jonathan Hill.
Alati za preventivu Navedena direktiva tako se, primjerice, odnosi ne samo na nacionalnu razinu, već i na prekogranične slučajeve, obuhvaćajući sve potencijalne slučajeve u budućnosti koji se odnose na banke i velike investicijske kompanije s obzirom da one obično zahtijevaju brzu reakciju i velike resurse. Osim Fonda za sanaciju i likvidaciju banaka države će na raspolaganju imati cijeli niz alata s ciljem sprječavanja nastanka neželjenih situacija. Banke će morati same pripremiti planove za 'hitne slučajeve', vlasti će moći izravno intervenirati u njihove operacije u svrhu sprječavanja propasti, a ako se dogodi najgore definirana je jasna procedura i hijerarhija raspodjele troškova propasti. Za koordinaciju i eventualne sporove, pak, bit će zaduženo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (European Banking Authority).
Osnovni su ciljevi Direktive zaštititi osnovne operacije banke, zaštititi klijente i javna sredstva, minimalizirati rizik financijskoj stabilnosti te izbjeći nepotrebno uništavanje vrijednosti. Situacije u kojima vlasti mogu utvrditi potrebu sanacije ili likvidacije kada je očito da oporavka neće biti u određenom razdoblju, kada su sve mjere iz privatnog sektora i nadzora iscrpljene i kada bi postojeća, klasična pravila odlaska u stečaj vodila u prolongiranu nesigurnost i financijsku nestabilnost.
