Tržište telekomunikacija u Hrvatskoj

Struktura tržišta telekomunikacijskih usluga je izuzetno važan čimbenik razvoja svake zemlje.

Naime, što vlada veći stupanj konkurencije na spomenutom tržištu cijene usluga su povoljnije a samim time i pristupačnije širem sloju građana. Veća i povoljnija dostupnost telekomunikacijskih usluga ima za posljedicu veću dostupnost informacija za sve građane a time posljedično utječe i na obrazovanje. Tržište telekomunikacija bilježi izuzetan napredak u posljednjih desetak godina što omogućuje globalni prijenos informacija te je uvelike reduciralo troškove poslovanja brojnih poduzeća. Nema sumnje da je dobro razvijena telekomunikacijska mreža iz navedenih razloga dobar a usuđujem se reći i nužan preduvjet gospodarskog napretka zemlje. Pritom je također važno i napomenuti kako je to jedna od najvećih i najbrže rastućih grana gospodarstva u posljednih desetak godina.
Kao najvažniji proizvod razvoja sektora telekomunikacija svakako valja izdvojiti Internet koji je postao vodeći izvor informacija, bilo zabavnih ili edukativnih. Uz razvoj Interneta veže se kao posljedica i razvoj elektroničke trgovine čiju prednost masovno iskorištavaju SAD i Kina prvenstveno sa strane ponude ali gledajući sa  strane potražnje očigledno je kolika korist se generira za sve zemlje svijeta gdje različiti proizvodi su dostupniji nego bilo kada prije te se time općenito pospješuje rast konkurentnosti unutar različitih tržišta.

Općenito možemo reći kako se struktura tržišta kreće od monopola koji je vladao relativno dugo u Hrvtaskoj te se liberalizacijom pretvara u oligopolno tržište a potom i u konkurentsko. No na tržištu telekomunikacija često se javlja pojam vladajućeg položaja na tržištu, gdje za razliku od oligopola koji karakterizira visoka međuovisnost u djelovanju sudionika, sudionici djeluju relativno samovoljno. Sam Europski sud pravde definira vladajući položaj kao položaj ekonomske snage koji uživa poduzeće, a što mu omogućuje da unazađuje ili zadržava razvoj efektivne konkurencije na relevantnom tržištu, dozvoljavajući mu da se u znatnoj mjeri ponaša nezavisno o svojim konkurentima, korisnicima i, na kraju, potrošačima. Vladajućim položajem se smatra ona situacija u kojoj dotično poduzeće uživa veći tržišni udio od 40%, međutim, važno je spomenuti kako na realnu tržišnu situaciju utječu i brojni drugi čimbenici poput snage potrošača, fleksibilnosti tržišta ali i jačine preostalih sudionika.
Grupa T-HT je lider na području telekomunikacijskih usluga u Hrvatskoj sa udjelom preko 45 posto na tržištu operatera pokretnih mreža što ga prema prethodno navedenom kriteriju svrstava u vladajući položaj na tržištu. Slična situacija je i sa Vip-netom koji redovito zauzima blizu kritične vrijednosti od 40 posto.

Tajana Štriga, Siguran novac