'Ugrožena konkurencija Adriadieselu podmeće laži'

U sklopu šestodnevnog seminara u Hrvatskoj koji je organizirao Instut za nuklearnu tehnologiju INETEC, 40-ak predstavnika nuklearnih elektrana iz Rusije, Ukrajine, Češke, Rumunjske i Bugarske pod pokroviteljstvom udruženja Interatomenergo posjetilo je danas Adriadiesel.

Međutim, nije bila riječ o uobičajenoj promotivnoj aktivnosti Adriadiesela, koji se profilirao i na međunarodnom tržištu nuklearne tehnologije kao respektabilan proizvođač havarijskih diesel motora koje u sklopu dieselgeneratorskih setova isporučuje nuklearnim elektranama, već je direktor Vladimir Hristov iskoristio boravak kako bi na licu mjesta pred meritornim stručnjacima demantirao brojne i vrlo štetne dezinformacije koje u poslovnim krugovima na račun Adriadiesela širi njegova konkurencija na ruskom i susjednim tržištima nuklearnog energetskog sektora.

Prema Hristovljevim saznanjima, do prave eskalacije lansiranja teških laži i orkestriranog napada na Adriadiesel čak i kroz ruske državne institucije došlo je nakon što je ove godine Adriadiesel potpisao s Promenergokomplektom 10 milijuna eura vrijedan ugovor za isporuku nova tri DGS-a za blok IV nuklearke Rostovskaja kod Volgodonska. To se tržište otvorilo godinu prije isporukom triju DGS-ova za blok III Rostovskaje, a koji su bili prvi Adriadieselovi DGS-ovi pod vlastitom markom i tipskom oznakom Adria 40. Riječ je o motorima baziranim na provjerenoj konstrukciji motora snage 6,6 MW koje je u sklopu bivše Jugoturbine tadašnja Tvornica diesel motora, prednik današnjeg Adriadiesela, isporučivala po Sulzerovoj licenci za nuklearni program bivših SSSR-a i Čehoslovačke.

- Tamošnji su se krugovi osjetili odjednom ugroženi pa šire gotovo nevjerojatne laži samo kako bi naštetili Adriadieselu i osujetili naš ulazak na jako istočnoeuropsko tržište. Popis laži je podugačak: kažu da Adriadiesel nema nikakve veze s Jugoturbinom, da je Jugoturbina u Srbiji! Kako bi pojačali dojam, dodaju da Adriadiesel uopće nema prava na proizvodnju po Sulzerovoj specifikaciji, da Adriadiesel zapravo ni ne postoji, već da netko drugi sastavlja te motore, da Adriadiesel nema više od 20 zaposlenih, da nemamo uopće ni ispitnu stanicu za motore, te da sve ono što isporučimo za Rusiju zapravo složimo od starih i isluženih dijelova oštećenih motora koji dolaze na revitalizaciju. Eto kakvim se sve sredstvima služi konkurencija, kojoj ništa ne znači ni to što smo u Zagrebu početkom 2011. godine potpisali ugovor o suradnji Adriadiesela s ruskim Atomtechnopromom, koje je proteklo u prisustvu tadašnjeg ministra gospodarstva Đure Popijača i ruskoga ministra za izvanredne situacije Sergeja Šojgua u sklopu Rusko-hrvatske komisije za trgovinsko-gospodarsku i znanstveno-tehničku suradnju, kazao je Vladimir Hristov.

Dokle se to huškanje zahutkalo, svjedoči i posjet službenika Interpola Adriadieselu, koji su, dodaje Hristov, po zahtjevu ruske policije, došli provjeriti je li Adriadiesel uopće upisan u sudski registar i je li registriran za djelatnost kojom se bavi. U poglavlju o referencama Adriadiesela kao pravne sljednice Jugoturbinine Tvornice diesel motora, Hristov je naveo kako je od 1955. godine kad je započeta proizvodnja diesel motora u Karlovcu, u svijet isporučeno 1.568 brodskih i stacionarnih diesel motora po licenci Sulzera, 20 po Pielstickovoj licenci, 304 po MAN-ovoj licenci, sve do posljednja tri isporučena i tri u započetoj gradnji pod vlastitom markom Adria 40. U mnoštvu tehnički pitanja gostiju o konkurentnosti Adria 40 motora u odnosu na konkurenciju, Hristov je posebno naveo pouzdanost starta i brzo usvajanje nominalnog broja okretaja u radu, što je od krucijalne važnosti za slučaj bilo kakve havarije i isključenje nuklearnog reaktora, kao ono što je u testovima potvrdio i Moskovski institut, a stres testove vitalnih dijelova motora nakon katastrofe u Fukushimi izvršio je i potvrdio na zahtjev ruskih nuklearki DNV.

U prilog pouzdanosti Adriadieselovih DGS-a, u koje su ugrađeni i električni generatori i oprema Končar-GIM-a i Croatia pumpi, Hristov je kazao da je tek nedavni posjet ukrajinskog veleposlanika, koji je prikazao potresne snimke vatrogasnih intervencija u havariji Černobila, otkrio povratnu informaciju o pouzdanosti rada Adriadieselovih, odnosno tada Jugoturbinih DGS-ova u Černobilu. U sustavu koji se potpuno raspadao, a spasioci i vatrogasci radili u ekstremno opasnim uvjetima, sve crpke i prateći sustavi radili su do posljednjeg trenutka i napuštanja nuklearke, a pogon su dobivali strujom iz Jugoturbininih DGS-ova.

Kako službeni rok uporabe tada isporučenim DGS-ovima upravo počinje istjecati, očekuje se i znatan interes ruskih i ostalih nuklearki da šalju svoje DGS-ove na modernizaciju i revitalizaciju upravo u Adriadiesel, koji ima svu proizvođačku i servisnu dokumentaciju i tehnologiju za revitalizaciju, što je započeo još 2002. godine, a time se rok trajanja takvim DGS-ovima može produžiti i za daljnjih 30-tak godina. U ukupnom kontekstu, za Adriadiesel od ključne je važnosti akcent na što većem ulaženju u nuklearni program, pri čemu se očekuje proboj i na mađarsko tržište, pošto je njegova donedavna pretežita orijentacija na proizvodnju pomoćnih brodskih motora krajnje upitna u skladu s perspektivom hrvatske brodogradnje i punjenjem njihovih knjiga narudžbi.

Kako bi se obuzdalo spomenute pokušaje diskvalificiranja Adriadiesela na poslovnom planu, Hristov je kazao kako je dogovoreno da će zajedničku notu o ovom slučaju na najvišu rusku instancu potpisati i poslati Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske, uz očekivanja daljnje suradnje na razini spomenutog međudržavnog sporazuma.