Zašto zlato hrpimice napušta Hrvatsku?

Moj učitelj, mudrac Zlato, vrlo slabo poznaje našu zemlju. Taj žućkasti plemeniti metal nema pojma da se u Hrvatskoj na kupnju zlata plaća 60 posto poreza, što ne postoji nigdje u svijetu. Čak ni na Kubi, a bogme ni u Sjevernoj Koreji, dok su Afrika i Indokina u tom pogledu za Hrvatsku - Amerika!

Kada sam se mojemu učitelju Zlatu zbog toga pokušao požaliti, grubo me je prekinuo: Hej, ne pričaj mi o tome. Iskreno, baš me briga! Tko me hoće - hoće, a tko me neće, ne želim trošiti vrijeme i ne zanima me.
Bio sam povrijeđen, ali takve stvari učitelju valja oprostiti, i ne prigovarati. Zlato k nama ne dolazi, ono Hrvatsku hrpimice napušta. Iz naše je zemlje u 2011. izvezeno zlata u vrijednosti 33,6 milijuna, a uvezeno za svega 234 tisuća eura. Ako podijelite prvu brojku drugom, otkrit ćete da smo u godini dana izvezli 142 puta više zlata nego što smo ga uvezli. A Hrvatska nema zlatnih rudnika, ako se u zlatne rudnike ne računa obespravljena i osiromašena raja koja svoju zlatninu iz čarapa prodaje u bescjenje kako bi preživjela. Ali neka.

Raja je raja A i svi ti genijalci koji su raju doveli u situaciju da odbacuje zlato poput perja tijekom mitarenja raji nisu ništa krivi. Oni samo rade svoj posao zbog kojega su rođeni, a to je posao mrcvarenja. Tako barem govori moj učitelj, mudrac Zlato, a ja mu postajem sve skloniji povjerovati. Kada bi raja htjela, raja bi znala. Mogla bi raja znati da je zlato zalog osobne slobode i neovisnosti. Siguran sam da među vama ima i onih koji su u zadnjih nekoliko tjedana ili mjeseci razmišljali o tome da kupe zlato. Siguran sam, isto tako, da je malo tko od vas to svoje razmišljanje pretočio u akciju.
Razloga za odgađanje ima napretek. Najprije, je li ono što mi nude na prodaju doista zlato ili samo olovna pločica obojana u žuto? Ili je riječ možda o ustajalome zraku u potpuno praznome sefu negdje na drugoj strani svijeta?
Potom, tko će se bakćati s domaćom birokracijom?! Smijem li transferirati novac u inozemstvo? (Jer, zlatne se poluge ne mogu kupiti u Hrvatskoj - domaće tržište, naime, ne postoji zbog previsoka poreza.) Moram li taj transfer kome prijaviti? Je li trgovac zlatom kojemu uplaćujem svoj novac vrijedan moga povjerenja? Koliko novca mogu transferirati? A što ako gotovinu nosim preko granice u džepu? Trebam li ili ne trebam prijavljivati? Ako trebam, hoće li mi taj novac carinik zaplijeniti, čak i ako sam ga legalno zaradio? S našim birokratima nikad nisi siguran.

Ulazak u EU Nadalje, ne bi li se možda još trebalo strpjeti petnaestak mjeseci dok Hrvatska ne uđe u Europsku Uniju? Možda će tada kupnja zlata postati jednostavnija? A ako i ne postane, na granici više neće biti carinika, pa sve što kupim u Europskoj Uniji moći ću potpuno legalno i bez prijavljivanja prenijeti u Hrvatsku... A sad, kada još nismo u EU, pa me carinici prilikom ulaska u zemlju još uvijek smiju pitati za zdravlje, zar da švercam zlatne poluge? Ili da ih pohranim u inozemstvu i tako izbjegnem birokratske neugodnosti? Da, ali gdje ću s time vani? U bankovni sef? Ili kod rodbine u Austriji ili Njemačkoj?
I konačno, je li sve to skupa pametno? Nije li zlato ipak precijenjeno? Cijena zlatu skače i pada da vam se krv u žilama ledi. Jesmo li blizu vrhuncu? Je li zlato napuhani cjenovni balon koji samo što nije puknuo?

Čvrsta istina Pitanja ima napretek, i svako od njih samo je po sebi prilično naporno. A još kad se sva odjednom skupe na hrpu, najbolje je sve lijepo odložiti u najdonju ladicu i naprosto prestati o tome razmišljati. Ima prečih stvari, zar ne?
Dopustite mi da se ne složim. Osobno vjerujem kako je za one koji u svojemu osobnom portfelju imaju likvidna sredstva vrijeme upravo sada da poduzmu nešto kako bi pretvorili barem dio tih sredstava u zlato. Ne za tjedan dana, ne za mjesec ili, nedajbože, za petnaest mjeseci. A sada ću objasniti i zašto.
Postoji jedna čvrsta, neoboriva istina koju Hrvati ne znaju. A ne znaju je zato jer je ni od koga nisu mogli naučiti, niti su je, otkako su živi, bili u prilici iskusiti na vlastitoj koži. Nedostatak toga zrnca vječne mudrosti o kojoj me je podučio moj učitelj Zlato glavni je razlog zašto zlato hrpimice napušta Hrvatsku. Ta mudrost glasi ovako. Ako biste svaki mjesec tijekom svoga života od vlastite plaće, odnosno, prihoda odvajali desetak posto iznosa, morali biste se moći od tako ušteđena novca umiroviti u 60. ili najkasnije u 65. godini života i svoje preostale dane živjeti relativno ugodan, jednostavan i polagan starački život, bez straha od oskudice.

Ako vam to ne uspijeva, onda to znači da je netko vaš mirovinski ulog sprčkao i protratio. Ali, nemojte za to kriviti druge, nego krivite sebe, i to zbog lakomislene vjere. Uzmimo, primjerice, državni mirovinski sustav. Nekoliko generacija Hrvata naučilo je vjerovati da će im siguran posao i redovita plaća osigurati mirovinu. Tko se još sjeća vremena kada državne mirovine nisu postojale, nego smo se za svoju starost brinuli sami? Netko je to radio tako da je štedio u zlatu, drugi su to činili stvarajući obitelji s mnogo djece.

No, poanta je da su očekivanja od države nekada davno bila neznatna, ako ih je uopće i bilo. Danas je, međutim, situacija potpuno drugačija. Danas od države svi očekuju barem nešto, a mnogi i sve. Plaću, mirovinu, poticaj, naknadu, rentu, besplatnu uslugu... I pri tome zaboravljamo da država zapravo nema ništa ako prije toga od nekoga nešto nije oduzela. I tako, mi danas živimo u svijetu okrenutom naopačke, gdje je sve više onih koji nešto traže od države, a sve manje onih koji državi mogu ili žele nešto dati. To je trend, a trendovi se računaju matematički i crtaju grafički. Matematika kaže: trend koji je nemoguće vječno nastaviti jednom će se prelomiti.
Prva žrtva toga prijeloma bit će papirnati novac. Političari su oduvijek bili skloni sve svoje greške prije ili kasnije natovariti na glavu državnoj valuti koju kontroliraju. Valuta je za njih žrtveno janje. Upravo dok ovo čitate, Amerika i Europa u procesu su žrtvovanja svojih valuta. A budući da je naša lokalna valuta vezana uz sudbinu eura, i mi ćemo svoju najvjerojatnije također žrtvovati. Neki se s mojom konstatacijom o žrtvovanju valuta neće složiti. Oni će reći kako je stvaranje milijardi novčanih jedinica ni iz čega tek dio mudroga plana za izlazak iz svjetske gospodarske krize.
I to je u redu. Tko sam ja da proturječim umnima i učenima? Svako neka uzme svoje i neka ide. Ja slijedim svojeg učitelja, mudraca Zlata, koji kaže: 'Tko želi slušati, neka sluša. A tko ne želi - široko mu polje!'

Sven Sambunjak, savjetnik za ulaganje u plemenite kovine i urednik portala www.srebrozlato.com