Ženske kvote su potrebne jer sadašnjim tempom još desetljećima nećemo doći do pune ravnopravnosti

Gordana Deranja, prva žena predsjednica Hrvatske udruge poslodavaca (HUP), ove je godine po drugi put izabrana među deset najmoćnijih poslovnih žena u Hrvatskoj prema izboru tjednika Lider. Osim što je na čelu HUP-a, Deranja je predsjednica uprave pulskog brodogradilišta Tehnomont i jedna od rijetkih žena brodograđevnoj industriji, pogotovo na čelnoj funkciji.

Za Lider govori o tome kako vidi položaj žena u poslovnom svijetu i što misli o uvođenju obveznih ženskih kvota za uprave i nadzorne odbore.

- Kvote su mehanizam s kojim se pokušava doći do veće, odnosno ravnopravnije zastupljenosti žena na upravljačkim pozicijama. Naime, iako se ostvaruje napredak i povećava zastupljenost žena i na top pozicijama proces je vrlo spor i sa sadašnjim tempom promjena još desetljećima nećemo doći do pune ravnopravnosti. U idealnim okolnostima jedini kriterij za napredovanje i imenovanje na neku od top pozicija trebala bi biti kvaliteta, stručnost i sposobnost kandidata ili kandidatkinje.

Žene žele biti promovirane zato što to zaslužuju jednako kao i njihove muške kolege, a ne samo zato da bi se formalno ispunila određena kvota. Međutim, okolnosti su daleko od idealnog pa su i kvote mehanizam kojim neke zemlje pokušavaju ubrzati tempo promjena – ističe Deranja.

U zemljama u kojima su kvote već uvedene, poput Francuske, Danske ili Njemačke, vidljiv je napredak, ali ni one ne rješavaju problem u cijelosti. Smatra da kvote same po sebi nisu dovoljne već da se rješenje treba tražiti u dijalogu i suradnji poslovnog, vladinog i civilnog sektora te da je ravnopravnost spolova moguće postići samo uz široku društvenu suglasnost i podršku ženama, ne samo na radnom mjestu već i u svim drugim segmentima života, posebice brizi za djecu i obitelj. Također, smatra da kvote po sebi nisu rješenje ako ih ne prati istinska spremnost na promjene što pokazuje i nedavna situacija s parlamentarnim izborima. - Iako je zakonom propisana ženska kvota, političke stranke su je uglavnom ignorirale pa smo s novim sazivom otišli još jedan korak unatrag po pitanju ravnopravne zastupljenosti žena u Saboru – kaže Deranja, dodajući da se sigurno puno može učiniti osvješćivanjem javnosti i edukacijama te zajedničkim inicijativama poslovnog, vladinog i civilnog sektora.

HUP je zajedno s pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova proveo desetak radionica i edukacija na temu rodno uravnotežene politike u kompanijama. Naime, već se pri regrutaciji zaposlenika, a posebno kasnije kod utvrđivanja i razvoja talenata može jako puno učiniti po tom pitanju. Nedavno su pokrenuli i elektronsku bazu poslovnih žena kako bi pokazali da u Hrvatskoj postoji dovoljan broj žena koje su svojim radom i usavršavanjem dokazale da su u svakom trenutku sposobne preuzeti i najviše upravljačke funkcije. Do sada imaju deset ambasadorica liste i nekoliko desetaka prijava u bazu. Javni poziv otvoren je do početka siječnja 2016., nakon čega će Odbor pristupiti procesu odabira i utvrditi će se prva lista poslovnih žena, koja će se obnavljati svakih šest mjeseci.

- Prema feedbacku koji dobivamo od žena napravili smo dobru inicijativu i sigurno nećemo stati sa ovakvim aktivnostima. HUP je i na razini EU prepoznat kao udruga poslodavaca koja je aktivna na području ženskih prava i to nam može biti samo poticaj za daljnji rad na ovoj temi – kaže Deranja.

Prema nekim podacima žene su u Hrvatskoj vrlo zastupljene u srednjem menadžmentu, ali iznimno rijetko dospiju na najviše pozicije. Deranja smatra da je više razloga za takvu situaciju.

Jedan od njih je činjenica da se fertilna dob žena poklapa s godinama kada bi one trebale dati najviše od sebe na karijernom planu. Prema istraživanju koje je provedeno u Hrvatskoj 46 posto žena kazalo je da nisu mogle napredovati u karijeri zbog obiteljskih obveza.

- To je velik broj. Nije tu problem samo činjenica da žene žele provoditi vrijeme sa svojom djecom, što je samo po sebi normalno, već da cijeli sustav skrbi za djecu nije postavljen tako da olakšava ženama usklađivanje poslovnih i obiteljskih obveza. Imamo primjerice vrtiće koji su često prebukirani, rade samo do pet sati i ne rade vikendima, dok istodobno sustav dadilja nije profunkcionirao. Rad na top pozicijama donosi dulje radno vrijeme, obveze i izvan radnoga vremena i puno putovanja pa ponekad i žene same oklijevaju preuzeti takve pozicije barem dok su djeca manja – kaže Deranja, ističući da će se uloga žena u poslovnom svijetu teško promijeniti sve dok društva u cjelini brigu o obitelji budu gledala kao primarno žensku odgovornost . Tek kada to, dodaje, postane u jednakoj mjeri obveza oba roditelja i kada žene budu imale adekvatnu društvenu podršku i konkretnu pomoć i u skrbi za djecu ili starije članove obitelji, žene će moći i po pitanju svojih profesionalnih karijera biti ravnopravnije muškarcima.

- Još od najranijeg djetinjstva stvaraju se određeni stereotipu koji nas prate i kasnije kroz život, primjerice u filmovima i drugim medijskim slikama, u kojima su muškarcima dodijeljene uloge onih koji grade poslovnu karijeru, dok se žene brinu o obitelji – ističe Deranja.

Teza koja se često provlači jest da su žene, u prosjeku, manje samopouzdane, veći perfekcionisti te da se trebaju truditi i raditi više i dulje od muškaraca za isti rezultat u smislu plaća i pozicija. Deranja smatra da žene u prosjeku sigurno imaju manje samopouzdanja nego muškarci, odnosno raditi će ono za što su sto posto sigurne da znaju, dok će muškarci puno lakše prihvatiti i neki posao kojem nisu dorasli, ali smatraju da će se nekako snaći. Sigurno je ta osobina ženama određena kočnica u njihovoj karijeri. Ne misli da su ženski i muški prioriteti u poslu drugačiji, no vjerojatno je drugačiji način na koji se ostvaruju prioriteti. Kada je riječ o „izlazu“ u vidu pokretanja vlastitih kompanija, Deranja smatra da je to sigurno odličan potez za svaku ženu koja ima u sebi poduzetnost jer na taj način sama može planirati svoje vrijeme i obveze, sigurno neće manje raditi, ali fleksibilnost će joj omogućiti da ne osjeća pritisak koji inače ima u svakodnevnom žongliranju između posla i obiteljskih obveza.

Za svoje osobno poslovno iskustvo kaže: „Upornost, stalno usavršavanje i preuzimanje odgovornosti dovele su me do pozicije predsjednice Uprave. Nije uvijek bilo jednostavno, ali se u konačnici uvijek pokaže da se znanje isplati. Ne bih mogla dobro balansirati poslovnim i privatnim životom da nemam obitelj u kojoj se timski pristupa raznim situacijama i gdje se međusobno „pokrivamo“ u obiteljskim obavezama. Nastojim posao ostaviti u uredu i nakon radnog dana se kvalitetno posvetiti djeci i suprugu.“