Tržište kapitala više nije 'in'?

Završni panel konferencije Hrvatsko novčano tržište neočekivano je 'zagrijao' Dragan Kovačević, predsjednik Uprave Janafa, prometnuvši ga u zanimljivu raspravu.

Na temu izlaska iz recesije preko tržišta kapitala Kovačević je bez imalo samilosti stvar sasijekao u korijenu. Na pitanje treba li tržište kapitala realni sektor ili obrnuto i može li tržište kapitala uopće pomoći realnom sektoru da se oporavi bio je brutalno iskren:
- Tržište kapitala krivo je za svjetsku recesiju i ne može nas ono izvlačiti i spašavati. Tržište kapitala u Hrvatskoj ionako ne postoji. Uostalom, financije više nisu 'in', treba vidjeti kako uopće dalje. Danas će u bankarstvu nekoliko malih banaka tržištu morati reći 'hvala lijepa', jer ne mogu pratiti regulaciju, plaćati skupa softwerska rješenja, ne mogu pokrivati te troškove i pametni među njima će reći 'doviđenja'. Bit će i upornih koji će moći vrtjeti samo velike minuse. Kao jedan od većih investitora nakon nepotrebne propasti jedne banke ne znam kome da povjerim depozit. Male propadaju, vlasnici velikih banaka rješavaju svoje minuse – kategoričan je Kovačević upozoravajući da cijelo tržište visi o koncu – naknade koje se naplaćuju nikada nisu bile manje, cijelo tržište živi na račun onih koji stvaraju novu vrijednost, a takvih više gotovo i nema, realni sektor nestaje.
No, Daniel Nevidal, član Uprave Interkapitala, iako se u načelu složio s njim, misli da i poduzetnici ovisni o kreditima danas razmišljaju drukčije.
- Činjenica je da Konzum ima veći promet od Zagrebačke burze, ali to nije cijelo tržište kapitala. Stjecajem okolnosti ono se nikad nije razvilo kako treba, imamo bankocentričan sustav, regulativa ne dopušta puno toga. No šansa je za tržište kapitala u činjenici da je gospodarstvo prezaduženo. Proces razduživanja je bolan, lani je to iznosilo oko 1,8 milijardi kuna neto, a mi imamo kumuliranu štednju ponajprije u mirovinskim fondovima i sektoru osiguranja. Jedna je od najvažnijih stvari upravo ta promjena shvaćanja uloge mirovinskih fondova kao aktivnih investitora, dioničara. Mislim da bi im regulator trebao ići na ruku – tumači Nevidal.
Kristijan Bauk, član Uprave Allianza kaže kako je u zemlji matici normalno da osiguravajuća društva financiraju gospodarstvo, primjerice vjetroelektrane, šoping centre, parkirališta.
- Naš je problem u ročnoj usklađenosti, prosjek je polica životnog osiguranja 22 godine, a država nema papira na taj rok, najduže su obveznice na deset godina – kaže Bauk.
Nevidal upozorava da tržište neće oživjeti bez povratka inozemnih ulagača, oni traže barem dvije-tri blue chip dionice. Također, tržište mora biti zastupljeno u burzovnim indeksima, tek tada ćemo dobiti narudžbe stranih klijenata. Ako niste u tim indeksima, zaboravite priču. Treba nam još jedna ili dvije tvrtke koje bi privukle strance nazad, treba nam privatizacija nekog velikog igrača, jer osim HT-a nijedna druga tvrtka nije u toj kategoriji – uvjerava Nevidal.
Petar Vlaić, predsjednik Uprave Erste društva za upravljanje OMF-om zaključio je kako aktiviranje velikih državnih investicija ima smisla, čak su i uključeni u neke projekte, no zadaća mirovinskih fondova ne može biti spašavanje gospodarstva.