S posljednjim danom ovogodišnjega kolovoza ugašena je mrežna stranica Abrakadabra.com, Fortenovina internetska trgovina za neprehrambene proizvode. Projekt koji je u Agrokoru pokrenut 2016. imao je ambiciju postati jedan od vodećih igrača u online trgovini u jugoistočnoj Europi. No nakon Agrokorova kraha, koji je uslijedio 2017., razvoj internetske trgovine, novoga biznisa koji se još nije bio pošteno ni osovio na svoje noge, bio je zadnja rupa na svirali kojom su se tijekom priprema za postizanje nagodbe s Agrokorovim vjerovnicima bavili povjerenici, a sličan je pristup Abrakadabri ostao i nakon formiranja Fortenove. Za suprotstavljanje internetskim divovima u e-trgovini hrvatski internetski trgovci nemaju na raspolaganju njihovo oružje, prije svega nevjerojatno veliku dobavljačku moć koja im omogućuje hvatanje internetskih kupaca na mamac niskih cijena, a da pritom i dalje ostvaruju visoke profite. No imaju domaći internetski trgovci i nekoliko svojih prednosti a koje su to saznaje Manuela Tašler u ovotjednoj temi broja.
Kao i svaki pokušaj ozbiljnije reforme od samostalnosti, tako i predložene izmjene regulative o tržištu rada ne idu dublje od kozmetičkih promjena, ne zahvaćajući pritom bitne stvari na koje već godinama upozoravaju ekonomski i pravni stručnjaci. Resorno ministarstvo prošloga je tjedna u javno savjetovanje pustilo prijedlog izmjena i dopuna Zakona o tržištu rada, što je jedna od obveza iz Nacionalnog programa oporavka i otpornosti. Inače, taj je zakon još prošle godine trebao biti izmijenjen, a Vlada je kašnjenje opravdala dodatnim sagledavanjem aspekata ključnih za izmjenu zbog dinamičnog tržišta rada i promijenjenih trendova. O tržištu rada piše Tomislav Pili.
Dio domaćih ekonomista već dulje upozorava na to da europski novac nije svemoćan u kontekstu razvoja gospodarstva, posebice ako nije uložen u stvaranje temelja za dugoročan gospodarski rast na samostalnoj osnovi. A ta samostalna osnova prije svega označava investicije privatnih kompanija potaknute prije realiziranim investicijama s novcem iz europskih fondova. Jednostavnije rečeno, bez novih tvornica do sada uložen europski novac većinom će ostati mrtvi kapital kaže u velikom intervjuu Ivailo Izvorski, glavni ekonomist Svjetske banke za Europu i središnju Aziji.
Uvođenje obveznoga vojnog roka čini se kao već gotova stvar iako još nisu doneseni svi akti da bi počeo od 1. siječnja sljedeće godine. Kako će to sve izgledati, još ne znamo, ali zato znamo da je to prilika za domaće kompanije, jer iako u svijetu postoje veliki proizvođači vojne opreme koji će također vidjeti svoju priliku, vjerojatno neće jako zagristi da bi dobili svoj dio kolača. O novim vojnim prilikama piše Edis Felić.
Ako je jedna luka na jednome mjestu, neka to bude Krk, i u tom slučaju koncesionari bi takav projekt poduprli. Onda bi se i centar Rijeke mogao revitalizirati u komercijalne svrhe, a ni željeznica ne bi morala prolaziti kroz centar grada. Uostalom, željeznica ne bi prolazila ni kroz uska grla iznad Rijeke. Da se mene pita, to bi se moglo odraditi u sljedećih deset godina, rekao je u razgovoru sa Ksenijom Puškarić Ivić Vodopija, direktor Maerska za istočnu Europu.
Svoju karijeru Branka Hitner, vlasnica i direktorica osječke tvrtke Carta koja slovi za jednog od lidera u proizvodnji papirnatih vreća u Hrvatskoj, sažela je u kratkoj rečenici: ‘Vreće su moj život.‘ Trenutačno iz te tvornice smještene u Slobodnoj zoni Osijek na godinu može izići između šezdeset i sedamdeset milijuna komada. Brojevi bi se trebali udvostručiti u dvije godine, nakon gradnje nove hale i kupnje proizvodne linije. Priča o Carti započinje 2010., a prve papirnate vreće iz nje na tržište izlaze dvije godine poslije. Od tada ne staju. Poduzetničku priču donosi Ivana Barišić.
Uz novi broj tu je i poseban prilog Obrazovanje i karijere.