10 najonečišćenijih svjetskih gradova

Američki institut Blacksmith objavio je listu deset najonečišćenijih gradova na svijetu. No nije riječ o gradovima u kojima je onečišćenje prouzročeno visokim životnim standardom, primjerice velikim brojem automobila, nego o onima koji su zapravo postali mjesta opasna za život zbog gospodarskih aktivnosti bez ikakve ekološke kontrole, često u siromašnim zemljama

Veći dio tih gradova nalazi se na prostoru bivšeg SSSR-a i današnje Kine. Kao nekada u SSSR-u ni u današnjoj Kini nitko se ne obazire na pogubne ekološke posljedice koje može donijeti industrija. Deset gradova s tog popisa zapravo je opasno za život, ali ljudi i dalje žive i rade u njima u zastrašujućim uvjetima.

Sumgayit – Azerbejdžan

U tom je gradu od 250.000 stanovnika u vrijeme SSSR-a bila koncentrirana kemijska industrija. U više od 40 tvornica proizvodilo se industrijske i poljoprivredne kemikalije, umjetnu gumu, deterdžente i pesticide. U zrak je odlazilo otprilike 120 tisuća tona opasnih tvari na godinu, a velika količina i u tlo. Danas radi još 20 posto tvornica iz sovjetskog doba. No bez obzira na to, prostor je tako onečišćen da bi trebala desetljeća i golem novac da se vrate uvjeti za normalan život. 

 Linfen – Kina

Za nagli industrijski razvoj pojedini dijelovi Kine plaćaju golemu cijenu. U Linfenu ima mnogo poluilegalnih rudnika ugljena. Pokrajina Shanxi u kojoj je taj grad sa svojim brojnim rudnicima ugljena daje oko dvije trećine energije koja se dobiva iz ugljena u Kini. Disanje u Linfenu na rubu je nemogućeg od goleme količine ugljene prašine koja obavija grad. Primitivna tehnologija i utrka za zaradom u kombinaciji daju porazne rezultate. Uz ugljenokope ondje su i mnoge tvornice s jednako zastarjelom tehnologijom u kojima se posve zanemaruju ekološki standardi. Sve je veća koncentracija olova, posebno u organizmu djece. Postoji plan da se od 196 metalurških pogona u gradu njih 160 zatvori zbog opasnosti za ljude, također i 57 od 153 rudarske jame.

Tianying – Kina

Tianying je središte kineske proizvodnje olova; ondje se odvija gotovo polovica cjelokupne proizvodnje. Tehnologija je primitivna, mnogo je ilegalnih pogona, posebno onih koji se bave recikliranjem i dobivanjem olova. Ne poštuju se nikakvi ekološki standardi. Sve to dovodi do ekološke katastrofe. Trovanje olovom postalo je svakodnevnica. Prosječna količina tog elementa u zraku i tlu 10 puta je veća od dopuštene, a žitarice uzgojene na okolnim poljima sadrže ga 24 puta više od dopuštene količine.

Sukinda – Indija

U dolini Sukinda nalazi se 97 posto sveg kroma u Indiji – ondje je jedan od najvećih otvorenih rudnika te rude.Dvanaest velikih rudnika radi bez ikakve ekološke regulative, a više od 30 milijuna tona rudarskog otpada bačeno je u okolinu te na obale rijeke Brahmani. Voda upotrijebljena u rudarskom procesu bez ikakva se uklanjanja opasnih tvari ispušta u rijeku. Oko sedam posto ukupne vodene površine u dolini i 60 posto pitke vode onečišćeno je kromom. Zbog čestih poplava cjelokupno područje onečišćeno je tim elementom i do 20 puta više od dopuštene razine.

Vapi – Indija

Grad Vapi nalazi se u indijskoj državi Gujarat u takozvanom zlatnom pojasu Indije, gdje je najveći dio nacionalnih industrijskh postrojenja. Ondje je više od 50 velikih tvornica i oko tisuću manjih koje proizvode kemijske proizvode, pesticide, boje, farmaceutske proizvode, proizvode od kože itd. Industrijski otpadi koje sadrže velike količine teških metala, cijanida, pesticida i drugih opasnih tvari odlažu se bez ikakve kontrole. Tako je količina žive u tlu 96 puta veća od standarda koje propisuje Svjetska zdravstvena organizacija. Lokalni poljoprivredni proizvodi sadrže 60 puta više teških metala od dopuštenoga. Lokalna rijeka Kolak toliko je onečišćena da život mnogih organizama u njoj na pragu izumiranja. Zbog siromaštva stanovnici nemaju druge mogućnosti doli upotrebljavati tu vodu za piće i kuhanje. Zbog razine onečišćenja indijska vlada pokrenula je akcije za spas tog područja, ali industrija ima interese: naravno, riječ je o troškovima, koji su u suprotnosti s planovima za spas tog područja.

La Oroya – Peru

Da nije posjetio topionice metala u La Oroyi, Che Guevara možda ne bi postao ljevičar i danas bi bio menadžer u nekoj telekomunikacijskoj kompaniji. No, kako je u tom nesretnom gradu bilo u vrijeme kad ga je posjetio mladi revolucionar, tako je i danas. Količina olova u krvi djece u La Oroyi prelazi sve dopuštene granice. Kisele kiše uništile su vegetaciju, a zrak je prepun otrovnih plinova koje ni vjetrovi ne uspijevaju ukloniti. Pogoni u La Oroyi u vlasništvu su američke kompanije Doe Run Corporation, koja ništa ne čini da bi se zaštitilo stanovnike.

Džeržinsk – Rusija
 
U doba hladnog rata Džeržinsk je bio sovjetski centar proizvodnje kemijskog oružja. I danas je važno središte kemijske industrije. Danas plaća tešku cijenu za svoju nekadašnju važnost. U vrijeme napetosti između blokova nitko nije pitao kakve su posljedice koje donosi kemijska industrija bez ikakve zaštite okoliša. Između 1930. i 1998. u okoliš je bačeno 300.000 tona opasnog otpada kemijske industrije. Velike količine tog kemijskog otpada ušle su u tlo i podzemne vode. Količine otrova koje su na taj način ugrozile Džeržinsk opasne su za život. Količine kemijskih otrova u tlu i vodama Džeržinska premašuju dopuštene norme na nekim mjestima 17 milijuna puta. Džeržinsk je kemijski najonečišćeniji grad na svijetu.

Norilsk – Rusija
 
Najsjeverniji ruski grad, smješten nedaleko od polarnoga kruga osnovan je u vrijeme Staljinovih Gulaga 1935. U rudnicima nikla radili su isključivo logoraši. Među njima je bio i Karlo Štajner, autor poznate knjige '7000 dana u Sibiru'. Norilsk je i dalje rudarsko-topionički grad, no u njemu više ne rade logoraši. Iz njegovih topionica u zrak se na godinu ispusti četiri milijuna tona kadmija, nikla, bakra, arsena, selnija i cinka. Autor ovih redaka imao je priliku boraviti u tom gradu i svjedočio zastrašujućim prizorima. U Norilsku je i snijeg crn, a zrak ima odvratan okus. Tlo oko grada u krugu od 60 kilometara onečišćeno je. UmjestoPartije njime danas upravljaju tajkuni koji poslove vode s Azurne obale. Životni vijek stanovnika Norilska 10 je godina kraći od ruskog prosjeka.

Černobil – Ukrajina

Mjesto u kojemu je upotreba nuklearne energije doživjela najveći poraz. Euforija jeftine struje iz nuklearnih elektrana nakon Černobila potpuno je splasnula. Radijacija je ondje u trenutku nesreće na elektrani bila stotinu puta veća od radijacije atomske bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki. Stotinu trideset i pet tisuća ljudi je evakuirano iz grada koji je samo stotinjak kilometara udaljen od milijunskoga Kijeva. Dvadeset godina poslije Černobil je i dalje mrtav grad. Pod betonskim oklopom kojim je pokriven reaktor zarobljena je golema količina radijacije. No, pitanje koje muči stručnjake glasi: Propušta li oklop? Odlazi li radijacija u tlo i u podzemne vode? Na to još nema odgovora.

Kabwe – Zambija

Zambijski grad nalazi su u tzv. bakrenom pojasu.Godine 1902. otkrivene su goleme količine olova. Njegovo iskopavanje i topljenje trajalo je do 1994. Sve te godine nitko nije se brinuo što će olovo i drugi teški metali učiniti tlu i ljudima koji žive na njemu. Danas je taj prostor uništen, a djeca u Kabweu, drugom zambijskom gradu po veličini, u krvi imaju teških metala 10 puta više od količine dopuštene u zapadnim zemljama. U mnogim slučajevima u njihovoj krvi količina opasnih teških metala dostiže fatalnu razinu. Tiha nevidljiva smrt vlada među djecom Kabwea. ( Jasmin Krpan)