(13) ?Plava krava? za Mesića i Bozanića

‘Plava krava’ je zbirka savjeta marketingašima kako da robu prodaju postpotrošačkom potrošaču koji je već potrošio sve što je mogao i više se ne obazire na tv poruke

Piše: Miodrag Šajatović

Čitajući ‘Plavu kravu’, knjigu američkog marketinškog gurua Setha Godina što ju je nedavno na hrvatsko tržište plasirala Naklada Ljevak, čovjek se, među ostalim, zapita što bi, kad bi je pročitali, na njezine poruke rekli predsjednik Stjepan Mesić i kardinal Josip Bozanić.

‘Plava krava’ je  zbirka savjeta marketingašima, ali i svim poduzetnicima i menadžerima kako svoje proizvode ili usluge nastoje prodati ‘postpotrošačkom potrošaču’ koji je već ‘potrošio sve što je mogao’. Godin ispravno dijagnosticira stanje u razvijenom dijelu svijeta:

'Ono što nam je potrebno, imamo, a potrebno nam je vrlo malo; zapravo previše smo zaposleni da bismo trošili vrijeme istražujući ono što ste vi napornim radom stvorili za nas'. Autor, kojega opisuju kao agenta za promjene, poručuje nam kako preživjeti. Suština je biti zapažen, kao što biste plavu kravu odmah zapazili među stotinama običnih smeđih krava.

‘Želite li biti osobiti ili nevidljivi? Odlučite se. Ili ćete biti plava krava ili vas neće biti. Plava krava označava nešto izuzetno i nezaboravno’, tvrdi Godin i nudi savjete za uspjeh na prezasićenu tržištu: 'Ne budite dosadni! Sigurno je rizično! Danas je dizajn glavni! Vrlo dobro je vrlo loše (prihvatljivo je samo odlično)!'

Tom Kelley, autor knjige The Art of Innovation (Umijeće inovacije), u recenziji 'Plave krave' zaključuje da Seth Godin 'upućuje tvrtke kako da postanu zapažene i da izbjegnu propast u uvjetima moderne ekonomije'. Posljednja sintagma asocira na Mesića i Bozanića jer predsjednik Mesić tu ‘modernu ekonomiju’ naziva neoliberalnom ekonomijom, a kardinal Bozanić potrošačkim društvom koje je izgubilo sve kriterije.

Kad bi pročitali ‘Plavu kravu’, obojica bi mogli biti istodobno i zabrinuti i sretni. Zabrinuti, jer kad i domaći marketinški stručnjaci krenu tražiti nove, još originalnije i šokantnije načine probijanja kroz zakrčene komunikacijske kanale u želji za ponudom neke nove ludosti od proizvoda ili usluge - dosadašnja faza televizijskog prepariranja potrošača, ne bi li novcem koji nema kupio proizvode koji im zapravo ne trebaju, izgledat će poput nevine dječje igre.

S druge strane, Mesić i Bozanić možda bi mogli gajiti i mrvicu nade u to da ‘moderna ekonomija’ dospijeva do granica rasta na dosadašnji način, pa bi savjeti iz ‘Plave krave’ bili posljednja faza potrošačke euforije.

Uz ostale neizmijenjene okolnosti, savjeti Setha Godina tipa ‘stvorite osobite proizvode koje traže pravi ljudi’ jedini je preostali izlaz za one koji žele nastaviti s visokim kompanijskim stopama rasta i zadovoljiti visoke interese dioničara. Autor je, međutim, kao i većina njegovih kolega iz SAD-a, zatvoren u svijet bogatih zemalja s ograničenim brojem platežno sposobnih potrošača.

Ti su potrošači zaista prezasićeni ponudom. Ali na kugli zemaljskoj dvije milijarde ljudi žive s manje od dva dolara dnevno. Kad bi svjetski ekonomski poredak omogućavao da oni svake godine povise svoju zarardu svega za koji dolar - na tržištu bi se pojavili potrošači posve nezasićeni modernim proizvodima i uslugama kojima bi i najobičnija vijest napisana rukom na lokalnoj trgovini dostajala za odluku o kupnji novog deterdženta, kruha ili riže.

Tada ne bi trebalo, barem neko vrijeme, tako grozničavo smišljati ‘plave krave’. Iako je nedavni sastanak WTO-a u Hong Kongu navodno bio uspješan, u najboljem slučaju proći će desetljeće dok kreatori svjetskih ekonomskih politika ne shvate da je ravnomjerniji regionalni razvoj jedini pravi odgovor na hiperprodukciju Zapada.

Dotad, obični mali poduzetnici, menadžeri i marketingaši širom razvijenijeg dijela svijeta, pa i u Hrvatskoj, osuđeni su na grozničavo čitanje savjete marketinških velikana, dovijanje kako biti osobit u nastojanju da prežive u sve konkurentnijem svijetu.

Show programi kakve na Zapadu vode predsjednici država, pa i čelnici vjerskih organizacija, ne bi li i oni svojom originalnošću skrenuli pozornost potrošača na svoje programe, polako se ali neumoljivo sele  i u tranzicijske krajeve. Kucaju oni i na Mesićeva i na Bozanićeva vrata.

[email protected]