(14) Investicijski val stiže, ali ne traje vječno

Već na početku investicijskog vala treba biti svjestan da ciklusi traju 7-8 godina, a onda se, u vrijeme hlađenja ekonomije, pokaže jesu li investicije bile prave ili promašene

Piše: Miodrag Šajatović

Zapljusnut velikim brojem postotaka, a iz iskustva sklon sumnji u to koliko statistika u Hrvatskoj odražava realni poslovni život, čovjek je sklon ignorirati signale statistike i analitičara. Ovih dana s različitih strana pristizali su signali da se investicijska klima u Hrvatskoj počela zagrijavati.

Primjera radi, u trećem tromjesečju 2005. investicije u kapital rasle su 5,8 posto. Poduzeća su samo u studenome uzela novih 1,8 milijardi kuna kredita. U devet mjeseci prošle godine zabilježen je i velik rast inozemnih ulaganja, a analitičari UniCredita i Zagrebačke banke smjelo su ustvrdili da bi 'Hrvatska mogla postati top-meta investitora u iduće tri godine'.

Sve je to upućivalo na to da se s investicijama nešto počelo događati. A onda su u redakciju počeli pristizati odgovori četrdesetak poduzetnika i menadžera koje smo zamolili da nam otkriju prioritete svojih tvrtki. Vrlo brzo pokazalo se da će 2006. biti godina velikih investicija. O tome detaljno u temi ovoga broja.

Moglo bi se otići i korak dalje pa tvrditi da je Hrvatska nakon 30 godina došla na početak ozbiljnijeg investicijskog vala. Netko će reći da je i gradnja autocesta prije četiri godine bila početak rasta investicija, ali bio je to državnom potrošnjom i zaduživanjem isprovociran mini ciklus koji sada ipak jenjava. Trend koji se danas može naslutiti pokreće se u većoj mjeri 'na krilima' privatnih ili poluprivatnih ulaganja, i iz zemlje i iz inozemstva.

'I što se sad tu ima više reći?' upitat će oni koji stvari vole gledati jednoslojno. Djelomično imaju pravo. Investicije će sigurno potaknuti rast BDP-a, proračun će se bolje puniti, sigurno je da će imati i blagotvoran utjecaj na smanjivanje nezaposlenosti.

Nažalost, tržišne ekonomije još pulsiraju u ciklusima od 7-8 godina. Pa nakon faze uzleta dolazi i hlađenje ekonomija. A kad počne pad investicija, iznimno je važno kakva je bila kvaliteta ulaganja u vrijeme njihova bujanja.

Posljednji veliki investicijski val na ovim prostorima, sredinom 70-ih, bio je toliko 'uspješan' da je količina promašenih investicija bitno pridonijela raspadu tadašnje federacije.

Tako dramatične opasnosti u uvjetima privatnog vlasništva ipak nema. No mnoge druge opasnosti prijete na početku ovog investicijskog vala.

Prema očekivanju većina će tvornica koje se grade ili se namjeravaju podizati proizvoditi robu za domaće tržište, a ne za izvoz. S makrostajališta to je neracionalno, ali signali što ih investitori dobivaju tjeraju na proizvodnju za domaće tržište.

Jedna INGRA, koja bi trebala organizirati investicije u svijetu, mudro se okreće gradnji stambenoga kompleksa u Zagrebu. Gotovo da više i nema tvrtke s nešto novca na računu koja ne ulaže u gradnju stambenih ili bar stambeno-poslovnih kompleksa. To će im vjerojatno donijeti pristojnu zaradu, ali za nacionalnu je ekonomiju važna činjenica da ta vrsta investicija nikad neće donijeti devize za otplatu inozemnih dugova.

Mali i srednji poduzetnici ne trebaju mijenjati svijet. Mogu nešto pokušavati preko svojih udruga ili, ako su naivniji, lobirajući kod saborskih zastupnika. Ako gledaju svoj mikrointeres, u ovo vrijeme investicijskog buma najpametnije im je da pokušaju dokučiti kako će izgledati potražnja sljedećih godina.

Ma koliko to bilo dosadno, važno je dokučiti što će sve takozvani hrvatski pregovarači s EU prihvatiti kao obvezu u procesu ulaska Hrvatske u EU. Bit će tu mnogo neočekivanih troškova, ali svaka nova obveza istodobno rađa i potražnju. Primjera radi, reflektirajući prsluci koji postaju obvezni za sve vozače prilika su za tekstilce. Naravno, ako ih nisu prestigli Kinezi.

Slično je i s ambalažnim otpadom. Njegovo zbrinjavanje bit će udarac za proizvođače i trgovce, ali zaradu mogu očekivati proizvođači opreme za zbrinjavanje PET ambalaže. Bitno je u konačnom saldu na razini vlastite tvrtke imati suficit u 'razmjeni s EU zahtjevima'. To bez dodatnih investicija neće ići. Ako ne budu promašene.

[email protected]