(19) Teško zemlji koju Svjetska banka hvali

Hrvatska je u 2005. ostvarila rekordan manjak izvoza od 9,7 milijardi dolara, a za Svjetsku banku ona je uzor 'integriranja u svjetski trgovinski sustav'

Kolumnistu se rijetko dogodi da su dvije vijesti, koje je slučajno pročitao jednu za drugom, savršen povod za tekst. Prije nekoliko dana to mi se dogodilo tijekom pregledavanja vijesti na jednom od domaćih web portala.

Naslov prve vijesti bio je: 'Svjetska banka: Republika Hrvatska dobro napreduje u integriranju u svjetski trgovinski sustav'. Odmah iza te vijesti bio je naslov: 'Vanjskotrgovinski deficit Hrvatske u 2005. godini 9,7 milijardi dolara'. Kad se ta dva naslova spoje, dolazi se do zaključka da se za Svjetsku banku 'integracija u svjetski trgovinski sustav' dokazuje što većim uvozom i što manjim izvozom.

Majstori iz Svjetske banke idu iz krajnosti u krajnost. Jednom Hrvatsku proglašavaju najkorumpiranijom zemljom u regiji, a nedugo zatim, jednako pogrešno, tvrde da bi Hrvatska, nastavi li kao do sada, 'mogla biti uzor zemljama jugoistočne Europe'.

S rekordnim vanjskotrgovinskim deficitom od 9,7 milijardi dolara, što je čak 13,7 posto više nego 2004. (premijer Sanader sada više ne govori o rastu izvoza, čeka neko slučajno prolazno poboljšanje da bi se opet mogao hvaliti točkom preokreta), hrvatska ekonomija ne može biti uzor ni sebi, a kamoli drugima. Osim ako se pod uzorom ne misli na primjer koji nikako ne bi trebalo slijediti.

Pohvale iz Svjetske banke samo su još jedan dokaz da je najopasnije kad te netko iz međunarodnoga financijskog svijeta počne hvaliti. Mogu ljudi iz Svjetske banke reći da oni nisu kanili hvaliti rekordno lošu vanjsku trgovinu Hrvatske, ali njihov novi predsjednik, Bushev jastreb Paul Wolfowitz, u trenucima iskrenosti upravo bi za zemlje poput Hrvatske priznao da su mu najdraže. Riječ je o vladama i njihovim podanicima koji se uredno zadužuju na Zapadu, uvozom potiču proizvodnju multinacionalki iz SAD-a i drugih razvijenih zemalja i kreditno su toliko ovisni o Zapadu da će pristati na sve moguće ucjene. Samo da bi se i dalje mogli 'fiksati' inokreditima i trošiti ono što nisu zaradili.

U svom nastupnom govoru upravo je novi direktor Svjetske banke na prvi pogled iznenadio slušateljstvo. Svi su očekivali da će Wolfowitz upozoriti na opasnosti brzog rasta Indije i Kine. Umjesto toga rekao je da Zapad treba osigurati kredite Indiji i Kini. Logika je savršeno jasna. Novim se konkurentima nikako ne može suprotstaviti osim ako ih se ne uvuče u zamku prezaduženosti. Za nekoliko godina vidjet će se hoće li Kina i Indija uletjeti u zamku. Što se Hrvatske tiče Đ ona je u nju odavno uletjela. I baš nam je dobro.

Ove retke ne treba shvatiti kao fobiju od stranaca. Njihovi su interesi legitimni i prirodni. Kao da mi u Hrvatskoj patimo što BiH u razmjeni s nama ima velik deficit. Ako želimo biti iskreni, takav odnos budi zadovoljstvo. Međunarodni ekonomski odnosi ne poznaju pojam ljubavi i zajedništva. Sve je interes. Pa je normalno da Slovenija u posljednje vrijeme obećava Makedoniji veliku pomoć na putu u članstvo EU, a zauzvrat se lobira za dobivanje poslova koje su obično dobivale hrvatske tvrtke. Ljudi iz Končara mogli bi o tome dosta govoriti.

Jednako tako, normalno je da upravo Francuska najviše prijeti usporavanjem Hrvatske na putu u Europsku uniju. Francuzi u hrvatskoj pretvorbi i privatizaciji nisu ulovili nikakav značajniji udjel. S jedne strane nemaju interesa, a s druge, to je dobra prilika da se pritiskom pomogne francuskim tvrtkama koje se natječu za Tisak ili HVB banku.

A ne bi trebalo zaboraviti ni to da pregovarači iz Europske komisije, koji će odmjeravati snage s hrvatskom ekipom priučenih pregovarača, mogu dobiti bonus na plaću ako u pregovorima ostvare maksimalne ciljeve koje je EK postavio prema Hrvatskoj. Svega toga treba biti svjestan. Tko ne bude mogao odgovoriti istom mjerom - nastradat će.

[email protected]