(4) Flat tax kuca na premijerova vrata

Ako je udruga uporna, raspolaže s nešto znanja iz tehnika lobiranja i pritisaka, te ako unutar članova nema 'prljavog veša' kojim bi je druga strana mogla ucijeniti - veliki su izgledi da u roku nekoliko godina ciljeve i ostvari

Piše: Miodrag Šajatović

Prije tri godine u tadašnju redakciju Poslovnog tjednika, s 'naramkom' dokumenata protiv projekta Družba Adria, došao nam je u posjet Vjeran Friščić, danas u javnosti poznat kao prvi čovjek udruge Eko Kvarner. U vječitoj redakcijskoj strci razgovarali smo pola sata.

Moram priznati da sam nakon toga bio uvjeren kako će Friščićevi pokušaji zaustavljanja megaprojekta završiti neuspješno i da čovjek samo gubi vrijeme. Ali ako ga to ispunjava zadovoljstvom, što se tu može.

Danas ispada da je upornost njega i nekolicine istomišljenika, pomiješana s darom za medijsko eksponiranje, bila jedna od važnih, možda i presudnih kockica u mozaiku na osnovi kojeg je posebna komisija ovog tjedna predložila da se uskrati odobrenje dozvole za projekt Družba Adria.

Ne dođe li do velikog zaokreta, grupa građana na taj je način skrenula veliki put nafte iz Hrvatske u neku od susjednih zemalja. Iako osobno nisam uvjeren da je to najbolje rješenje, udruzi Eko Kvarner valja priznati efikasnost lobiranja.

Lobiranje raznih interesnih grupa u Hrvatskoj postaje fenomen koji zaslužuje pozornost. Ako je udruga uporna, raspolaže s nešto znanja iz tehnika lobiranja i pritisaka, te ako unutar svojih članova nema 'prljavog veša' kojim bi ih druga strana mogla ucijeniti - veliki su izgledi da u roku nekoliko godina ciljeve i ostvari.

Nekako u isto vrijeme kad nam je u redakciji bio čelnik udruge 'Eko Kvarner', prvi su nas put posjetili Joel Anand Samy i Nataša Srdoč-Samy. Sastanak se i opet održavao u vrijeme zaključivanja broja, pa koncentracija na ono što su nam gosti pričali i nije bila prevelika. Predstavili su se kao osnivači institucije za promicanje tržišnih sloboda Adriatic Institut for Public Policy.

Pričali su o nekom novom porezu i njegovu autoru dr. Alvinu Rabuski. I taj smo put objavili priču, ali ne vjerujući previše u svrhovitost njihova Instituta, a još manje u ostvarenje ideje o flat taxu, tj. o istoj stopi poreza na dohodak, poreza na dobit i PDV-a.

Onda su, kao i u slučaju borbe Eko Kvarnera protiv Družbe Adria, počeli povremeno stizati e-mailovi o tome kako je ova ili ona zemlja uvela flat tax, organizirani su skupovi na kojima su stranci hvalili prednosti toga novog poreza.

Ignoriranje javnosti zamijenili su napisi protiv jedinstvene porezne stope s argumentom kako bi takav porezni sustav pogodio siromašne, a pogodovao bogatima. Kao odgovor uslijedilo je još više e-mailova u vezi s pozitivnim učincima 'ravnog poreza' u Slovačkoj i drugim zemljama čije su ga vlade prihvatile.

Ovih dana neumorni lobisti za flat tax, koji ističu zahtjev o porezima po stopi od svega 15 posto, sastali su se s članovima Vijeća stranih ulagača u Hrvatskoj koji su, gle čuda, podržali ideju o poreznoj reformi. I prije toga je predsjednik tog Vijeća, Jorn Pedersen, baš kod nas, u Lideru, poslao poruku Vladi da će investicije zaobići Hrvatsku i otići u zemlje s povoljnijim porezima.

Premijer Sanader za sada ne reagira na takve poruke. S Euromoneyeve konferencije u Cavtatu poručuje kako je hrvatski porezni sustav dobar samo što investitori nisu upoznati s njima pa je s ministrom financija Šukerom dogovorio da 'krenemo s promotivnom kampanjom našeg poreznog sustava koji je vrlo kvalitetan i atraktivan za ulagače'.

Bit će zanimljivo pratiti čija će promotivna kampanja na srednji rok biti efikasnija i tko će na kraju pobijediti. Jer, institut za flat tax iza sebe ima veliku i moćnu mrežu upravo onih investitora koje Sanader, za svojih EU putovanja, nastoji 'privesti' u Hrvatsku.

Na pitanje kako bi se vlast trebala odnositi prema lobističkim pritiscima postoji jednostavan odgovor. Kad kreatori ekonomske politike imaju konzistentan program, prihvaćaju samo ono što ga neće rasklimati. Bez obzira na pritisak javnosti. Ako, međutim, strategije nema - lako je upasti u zamku, pa svaka ideja izolirano može izgledati privlačno.

Tako je, primjera radi, brzo usvojena Škegrina ideja o privatno-javnim partnerstvima kojima se htio 'dočepati' Sunčanog Hvara. Tu hotelsku tvrtku na kraju je osvojio konkurent, a Vladi je ostao u ruci 'vruć krumpir' da smisli nemoguć zakon. Privatno-javna partnerstva u hotelskim biznisima jednostavno su na granici neizvedivog.

[email protected]