(5) Ingra zaslužila pohvalu što je među 2.200 osumnjičenih

Optužbi protiv Ingre ne bi bilo da se ta inženjerska tvrtka nije uspjela domoći poslova gradnje hidroelektrane i drugih objekata u Iraku

Piše: Miodrag Šajatović

Hrvatska javnost trebala bi biti zadovoljna činjenicom da se zagrebačka Ingra našla na popisu 2.200 tvrtki navedenih u izvješću UN-ova povjerenstva koje su navodno plaćale ilegalne provizije iračkom režimu za poslovanje u Iraku u sklopu programa 'Nafta za mir'.

Naravno da javnost principijelno mora biti protiv bilo kakvog oblika korupcije u poslovnom svijetu, ali stvari treba pogledati i iz drugog kuta. Optužbi protiv Ingre ne bi bilo da se ta inženjerska tvrtka nije uspjela domoći poslova gradnje hidroelektrane i drugih objekata u Iraku.

U slabašnim hrvatskim rezultatima izvoza roba i usluga, ovo je dokaz da su neke hrvatske tvrtke još 'žive' na međunarodnoj poslovnoj sceni. Kad bi se u slučaju Ingre i našla poneka nezakonita provizija kako bi se domogla poslova u Iraku, to bi barem malo uravnotežilo bilancu vanjskokorupcijskih plaćanja Hrvatske.

S obzirom na to da je pokrivenost uvoza izvozom manja od 50 posto, te uz pretpostavku da su 'nezakonite provizije' jednake kod kuće i vani, vrlo je vjerojatno da stranci u Hrvatskoj plaćaju više mita nego što hrvatski izvoznici moraju platiti da bi njihovi proizvodi ili usluge 'prošli' na stranim tržištima.

Proteklih sedam dana korupcija je bila tema broj jedan. Počelo je s UN-ovim izvješćem o korupciji u Iraku, a završilo s popravnim akcijskim programom protiv korupcije. O ovom drugom programu, koji 'gura' ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt, donosimo poseban tekst u ovom broju Lidera.

S obzirom na to da je riječ o UN-ovu izvješću, ukazuje se potreba i za dodatnim komentarom.
U svjetskim se razmjerima korupciji pristupa vrlo jednostrano. Svjetska banka, MMF pa i Transparency International stalno objavljuju popise zemalja prema stupnju korumpiranosti.

Te se ocjene često temelje na iskustvima stranih ulagača ili prodavača. I dobro je da vlade zemalja poput Hrvatske budu pod stalnim pritiskom rangiranja. Visoka razina korumpiranosti zaista šteti razvoju zemlje u kojoj se bilježi.

Ali ne treba zaboraviti da je za korupciju, upravo kao i za ljubav ili svađu, potrebno - dvoje. Nijedna međunarodna institucija nije dosad objavila rang listu svjetskih multinacionalnih kompanija koje su spremne dati mito kako bi se u nekoj zemlji domogle unosnih poslova.

Teoretski, kad bi 500 najvećih svjetskih tvrtki sutra prestalo s  nezakonitim provizijama, problem korupcije u biznisu sveo bi se na lokalne odnose domicilnih tvrtki i lokalne vlasti.

Za pohvalu je efikasnost kojom je Paul Volcker došao do popisa 2.200 tvrtki osumnjičenih za mućke u Iraku. Teško se, međutim, oteti dojmu da je ta revnost posljedica obračuna SAD-a s Ujedinjenim narodima. Čovjek se zapita hoće li nekadašnji predsjednik Američke središnje banke ovaj slučaj iskoristiti da napravi sličan popis tvrtki, ali isključivo tvrtki iz SAD-a, koje korupcijom dolaze do poslova širom svijeta.

Čemu se zadržati samo na Iraku? Ili je na djelu zapravo logika s početka ovog teksta, naime stav da dobivenim poslovima vlastitih tvrtki ne treba baš tražiti 'dlaku u jajetu'.

Istraživanja pokazuju da na dugi rok bolje posluju i razvijaju se tvrke koje se u današnjoj globalnoj utakmici vode moralnim načelima i radije izgube poneki posao u svijetu nego da svojom poslovnom praksom, koju knjigovođe u kompanijama znaju vješto zakamuflirati, zapravo potiču svjetsku razinu korupcije.

Početkom ove godine, u sklopu Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, 62 lidera korporacija potpisali su dokument kojim se zalažu za 'nultu toleranciju' prema korupciji (Partnering Against Corruption Initiative - PACI). T

To je možda kakav-takav signal da će se osim prema onima koji mito primaju, fokus javnosti uperiti i na one koji na to u poslovnom svijetu pristaju.

Zanimljivo, među tvrtkama utemeljiteljicama našao se i nama poznati Bechtel koji je (istina prije potpisa njegova čelnika u Davosu), na iznenađenje hrvatske javnosti, direktnom pogodbom i mimo natječaja umalo dobio gradnju dionice autoceste od Dugopolja do Šestanovaca. Tek na veliki pritisak javnosti, Vlada se odrekla partnerstva s Bechtelom.

[email protected]