77 posto Hrvata ima prihode niže od potrebnih

Upravo završena analiza kretanja prihoda i troškova u kućanstvima Hrvatske u prošloj godini koju je proveo Gfk ukazuje na nedostatne prihode kod gotovo osamdeset posto kućanstava.

U 2010. godini jedno prosječno  hrvatsko  kućanstvo raspolagalo je  mjesečno s oko  6.320 kuna ili na razini godine to iznosi ukupno oko 75.836 kuna. Prihodi su najviši u Zagrebu (oko 7.560 kuna), te Istri, Primorju i G. Kotaru  ( 7.180 kuna ), a najmanji u Slavoniji  (4.750 kuna ). S druge strane, prema subjektivnoj procjeni ispitanih, potrebni prihodi za zadovoljenje osnovnih troškova / potreba obitelji trebali bi iznositi u prosjeku mjesečno oko 8.660 kuna ili, na primjer,  za četveročlanu obitelj to iznosi čak oko 11 tisuća kuna mjesečno.Razlika između potrebnih i ostvarenih prihoda iznosi u prosjeku oko - 2.340 kuna. Ostvarene prihode u 2010. godini veće od potrebnih  ima samo oko devet posto kućanstava , 'točno koliko im treba'  ima oko 11 posto kućanstava dok ostvarene prihode  niže od potrebnih ima  oko 77 posto  kućanstava.

Usporedi li se ostvarene i potrebne prihode kod  kućanstava koja nemaju dovoljno, dolazi se do podatka da bi u prosjeku njihova potrebna primanja trebala biti čak 67 posto veća od sada  ostvarenih. Najviša pojedinačna stavka u kućnom budžetu i dalje otpada na hranu i piće , oko 32 posto. Doda li se tome i troškove stanovanja proizlazi da 52 posto svojih prihoda kućanstva troše na zadovoljenje egzistencijalnih potreba. U odnosu na 2009. godinu smanjio se udio kućanstava koja su imala troškove za sve kategorije troškova osim hrene i pića te ukupnih troškova stanovanja i fiksnog telefona. Posebno se pak smanjio broj kućanstava koja imaju troškove odjeće i obuće (s 90 na 80%), manje kućanstava izdvaja za kulturu, rekreaciju i zabavu (sa 60 na 51%), manje je izdvajalo za trajna potrošna dobra ( s 51% na 35%) te na ostale troškove (sa 60 na 46%). Promatra li se pojedinačni iznos troška zapaža se da su iznosi za kredite porasli za 16%. Narasli su i izdaci za stanovanje, prometni troškovi i obrazovanje. Na drugoj strani, štedi se na hrani i piću, manje se daje za odjeću i obuću , trajna potrošna dobra, cigarete, mobilni telefon .(M.N.)