900 tisuća stanova bez 'čistih papira'

Svaka druga zgrada u Hrvatskoj, prema neslužbenim podacima, nije etažirana, odnosno ne posjeduje dokument u kojem stoji koji su njeni privatni, a koji zajednički dijelovi. Zbog toga stanovi u zgradi (u Hrvatskoj, prema slobodnim procjenama, ima  najmanje 1,8 milijuna stanova) i ne mogu biti upisani u zemljišne knjige kao zasebne cjeline

 Drugim riječima, u Hrvatskoj  danas ima najmanje 900 tisuća neetažiranih, odnosno stanova koji nemaju sve potrebne i uredne 'papire'.Sve to, opet, za sobom povlači i probleme kod prodaje stana i nemogućnost dizanja hipotekarnih kredita. Etažiranje je povezano i s još nečim bitnim –  naime, stanari u neetažiranim zgradama  (i)ne znaju što je čije, odnosno što je zajedničko, i koliko tko za održavanje tog zajedničkog mora plaćati, pa velik dio staroga stambenog fonda i propada zbog neodržavanja i gubi na vrijednosti.

Kako sada stvari stoje, već bi se oko 2010. godine ta situacija  bar donekle trebala poboljšati, što je i cilj projekta sređivanja zemljišnih knjiga i katastra, koji financira Svjetska banka i u sklopu kojeg se radi i na projektu etažiranja stambenih zgrada u Hrvatskoj. Za taj je posao, inače,  angažirana tvrtka Geofoto iz Zagreba, čiji je zadatak, prvo, analizirati zakonodavstvo koje regulira etažiranje, a onda i vidjeti kakva je zapravo situacija na terenu i što treba učiniti. Naime, nemali je broj situacija da danas, recimo, vlasnici stanova čija zgrada uopće nije upisana u zemljišne knjige nemaju potrebu za etažiranjem sve do trenutka dok netko u toj zgradi ne odluči prodati stan.

Budući da na etažiranje, koje sami plaćaju, moraju pristati svi stanari, stanar koji želi ući u prodaju često »ostaje na cjedilu» zbog nekog susjeda koji na etažiranje ne pristaje i ne želi sudskog vještaka pustiti u stan. Činjenica je, međutim, da etažiranje, odnosno dolazak vještaka, i nije tako skup posao, odnosno stoji oko 10 kuna po četvornome metru stana. Ima li zgrada, primjerice, deset stanova od 55 kvadrata, to znači da bi stanare etažiranje trebalo stajati oko 5.500 kuna, odnosno 550 kuna po stanu.

- Stanari, međutim, ne žele pokretanje postupka, posebno kad nitko etažiranje ne traži i među njima nema konflikta, a vlasništvo nad stanom dokazuju, budući da zgrada nije upisana u katastar i zemljišne knjige, upisom stanova u knjigu položenih ugovora. Općenito, naslijeđeno stanje na terenu je 'više nego složeno i teško' jer mnoge zgrade nisu evidentirane ni u katastru i nemaju Formiranu česticu, a upis zgrada preduvjet je bilo kakvog etažiranja',napominju u  zagrebačkoj tvrtki Geofoto. Dodaju i da mnogih zgrada, starih 30,50 i više godina u registrima, zapravo i nema, već su u zemljišnim knjigama upisani samo vlasnici odavno srušenih kuća na tom terenu.

Da bi se te zgrade uopće mogle upisati u zemljišne knjige, a onda i stanovi u njima prodavati, potrebno je pribaviti posljednju postojeću dokumentaciju o zgradi, koje, međutim često uopće i nema. Konačno, Hrvatska nema ni službeni registar stambenih i drugih zgrada, odnosno ne zna se točno ni koliko ih ima, a kamoli koliko ih je (ne)etažirano. Na koji će sada, pak,  način država ostvariti svoj cilj da većina zgrada u naredne tri godine bude i etažirana, tek se mora odlučiti, ali činjenica je da će zakonske izmjene morati ubuduće dopuštati (i) svojevrstan pritisak na 'tvrdoglave' stanare. Prije svega, ističu u Geofotu, građane treba informirati o važnosti etažiranja, bez kojega zapravo nemaju 'čiste papire' o svom vlasništvu.   (Nikola Prskalo)