Administrativne barijere dobre su samo za korupciju

Piše: Slavica Singer,
članica Nacionalnog vijeća za konkurentnost
[email protected]

Nedavno izvješće Svjetske banke o uvjetima poslovanja (Doing Business 2007) odličan je povod za pitanje ZAŠTO smo još uvijek u zadnjoj trećini ljestvice uključenih zemalja, odnosno zašto smo na 124. mjestu od 175 zemalja, a u prošlogodišnjem smo bili na 117. od 124 zemlje. Prema tome, je li to uopće neka novost? Nije, jer to znamo već dugi niz godina, i to ne samo iz izvješća Svjetske banke.

Za stav o tome je li to rangiranje točno ili ne, je li metodologija pogrešna ili nije, dobro je pogledati i tri međunarodna istraživanja u koja je uključena i Hrvatska, a koja se fokusiraju na tri različite dimenzije poslovnog života (konkurentnost, poduzetništvo i korupciju). U svim tim istraživanjima područje administrativnih barijera prepoznato je kao glavna zapreka povećanju konkurentnosti i poduzetničkog djelovanja te smanjenju korupcije.

U istraživanju International Transparencyja indeks percepcije korupcije određuje se prema percepciji raširenosti korupcije među javnim službenicima i političarima. S obzirom na to da su upravo oni u velikoj mjeri vezani uz funkcioniranje administrativnog sustava, aktivni su sudionici stvaranja ili eliminiranja administrativnih barijera. A prema tom indeksu, stalno smo u grupi zemalja koje imaju velike probleme s korupcijom. Svi smo puni pričica o tome koliko smo negdje čekali u redu, koliko je netko na šalteru bio neljubazan, ali kad nam to kažu neka istraživanja, onda je kriva metodologija.

Carevo novo ruho

Prošle je godine Hrvatska nervozno reagirala na izvješće Svjetske banke, postavljajući čak i pitanje metodologije. Ona je poznata, temelji se na provjeri ŠTO se događa u praksi, i to na iskustvu malih i srednjih poduzeća u deset područja poslovnih aktivnosti: od pokretanja poduzeća, izdavanja dozvola, zapošljavanja radnika, registracije nekretnina, dobivanje kredita, zaštite investitora, plaćanja poreza, prekograničnog trgovanja, provođenja ugovora do gašenja poduzeća.

I da bi se slika mogla usporediti na primjerima različitih zemalja, uvijek se koriste iskustva poduzetnika iz NAJVEĆEGA GRADA, a ne iz tamo nekog provincijskoga gradića ili seoceta. A zašto upravo najveći grad? Zato što i Svjetska banka pretpostavlja da su u najvećem gradu koncentrirane različite institucije bolje osposobljene za pružanje usluga poduzetnicima nego što je to slučaj u manjim mjestima. A ako smo u zadnjoj trećini zemalja prema kvaliteti uvjeta poslovanja u navedenih deset područja, što se temelji na iskustvima poduzetnika iz našega najvećeg grada, zamislite kako je to ondje gdje i ne postoje sve institucije pa se mora ići u Zagreb.

Između administrativnih barijera i konkurentnosti

Sva se ta izvješća na temelju svjetskih istraživanja dopunjuju, ona nisu ili / ili. Ona govore o različitim aspektima poslovanja pa ih tako treba i čitati i razumjeti te onda znati iskoristiti za izradu plana akcije. Administrativne barijere jedino su dobre za korupciju Đ što je regulatorni okvir kompliciraniji, to je veći izazov za prečace, a oni se plaćaju. Što je regulatorni okvir kompliciraniji, to je manje transparentan, a to znači da podnosi neodgovornost, neznanje, manipulaciju. Ali zbog administrativnih barijera niža je poduzetnička aktivnost, a zbog povećane korupcije i dio novca koji bi se mogao iskoristiti za razvoj poduzetničkog pothvata prenamjenjuje se u nešto drugo (npr. plaćanje prečaca).

Osim odluke o ulasku u poduzetničku aktivnost, druga je ključna točka odlučiti se za rast poduzeća, što znači izložiti se novom konkurentskom pritisku, pa je potrebno razvijati inovativni kapacitet poduzeća, a to znači povezivati se s istraživačkim institucijama i sl. Potiče li regulatorni okvir javno-privatno partnerstvo ili ne, postoje li pristupi financijskim resursima koji omogućavaju inovativnu aktivnost poduzeća (npr. poslovni anđeli, rizični kapital...)? Ako regulatorni okvir ne potiče inovativnost poduzeća, tada izravno utječe i na smanjenje njegove konkurentnosti.

I zbog te povezanosti, koja je očita, nije potrebna neka osobita 'pismenost' u čitanju tih izvješća, ali je potrebno znanje i politička volja za djelovanje. Zadovoljstvo nekim izvješćem koje je pokazalo pomak Hrvatske (npr. u poduzetničkoj aktivnosti ove godine) ili nezadovoljstvo nekim u kojem stoji da se Hrvatska ne odmiče od začelja, nikada nisu samo priče. One su dijelovi naše velike priče o zaostajanju i nedostatku političke volje za promjenom (ili možda i neznanja kako to učiniti).

Od arogancije neznanja i politizacije do zajedništva

Gotovo je dirljivo analizirati komentare o međunarodnim izvješćima o Hrvatskoj: oni više govore o nama nego o 'njima'. O nama, koji si, ako se i upustimo u promjene, pokušavamo objasniti da to nije zato što to netko traži od nas, nego zato što to mi hoćemo. A nije važno jesmo li to sami otkrili ili nam je netko u tome pomogao. Rangiranje uvijek ima metodološki problem u uspoređivanju nekih situacija koje su rezultat različitih povijesnih, ekonomskih, političkih procesa, ali stvarnost je u uspoređivanju u vremenu i prostoru: nas sada u odnosu na prije; nas sada u odnosu na druge sada itd. U rasponu od gotovo potpunog neprihvaćanja, jer 'što oni znaju o našim specifičnostima' do neargumentiranog neslaganja s metodologijom nema mjesta za utvrđivanje plana akcije KAKO mijenjati postojeće stanje, KOJOM DINAMIKOM i TKO je odgovoran za te procese.

Prestanimo se čuditi, jer to smo već sve znali, bar od FIAS-ove studije, tj. posljednjih šest godina. Prestanimo se ljutiti na izvješća, ali počnimo se ljutiti na sebe, jer stojimo na istome mjestu, a neki drugi brže trče nego mi. A da se reforme isplate, pokazuje iskustvo upravo najrazvijenijih zemalja: u 2003. godini bogate su zemlje provele triput više reformi u području poslovne okoline nego siromašne. Nizozemska je 2002. godine izradila plan za smanjivanje regulatornih troškova do 2006. godine za 25 posto - uporabom analize troškova i koristi za analizu regulatorne intervencije uspjeli su ostvariti milijardske uštede (u eurima!). Umjesto ljutnje i arogancije, uhvatimo se u koštac s robusnim reformama poslovne okoline snažnije nego što to činimo sada.

Nije dovoljno biti u prvih deset reformatora, jer i unutar tih prvih deset ima onih koji se više trude od nas. A mi još i te kako imamo potrebu biti još aktivniji, jer smo prema izdavanju dozvola na 170. mjestu, prema zaštiti investitora na 156., propisima vezanim uz zapošljavanje na 130., a dobivanju kredita na 117. mjestu. Učinak ćemo vidjeti za godinu, dvije, tri. Potrebno je i strpljenje. Mi obični ljudi to znamo, potrebno je da i političari to vide i da se napravi nacionalni program dizajniranja poslovne okoline, prijateljske za samozapošljavanje i rastuća mala poduzeća. Naš najveći politički, ekonomski i socijalni problem je nezaposlenost, zar ne? l

Administrativne barijere i korupcija

FIAS-ova studija 2000.
Još 2000. godine bila je objavljena FIAS-ova studija o administrativnim zaprekama za strana ulaganja u Hrvatskoj. Uz analizu procedura ulaska stranih investitora u Hrvatsku analizirani su uvjeti poslovanja (od dobivanja dozvola, zapošljavanja, registracije nekretnina do prekograničnog trgovanja) i dane preporuke. I tada je konstatirano da su postupci dobivanja dozvola dugi i skupi, netransparentni, registracija vlasništva spora i skupa i sl. A iste stvari ponavljaju se i poslije, sve ove godine, i to u raznim drugim istraživanjima.

Nacionalno vijeće za konkurentnost, 2002.

Nacionalno vijeće za konkurentnost od 2002. ističe problem neučinkovite birokacije, korupcije, poreznu regulativu kao najproblematičnije čimbenike za poslovanje u Hrvatskoj. U preporukama Vladi naglasilo je potrebu hitnog i temeljitog interveniranja upravo u tom području, od jačanja pravne države sukladne EU, preko jačanja troškovne i cjenovne konkurentnosti do pojednostavljenja poslovne okoline. Promjene se događaju, npr. HITRO.HR servis, ali time je proces tek započet.

GEM istraživanje, 2002. - 2005.

CEPOR (Centar za politiku razvoja malih poduzeća) od 2002. godine ističe problem poslovne okoline za mala i srednja poduzeća na temelju Global Entrepreneurship Monitorova GEM istraživanja. U svim godinama preporuke su gotovo iste: eliminirati administrativne barijere, pojačati obrazovanje za poduzetničko ponašanje kroz formalni obrazovni sustav, učiniti Vladinu politiku konzistentnom. Posebno je zanimljivo koliko se neke preporuke, koje se čine gotovo trivijalnima, ne mogu realizirati. Na primjer, načelo 'administrativne šutnje' kod nas se tumači ODBIJANJEM zahtjeva, u EU je obrnuto. Usklađivanje s Europskom unijom u tom djeliću moglo bi djelovati kao važna poluga za promjene u ponašanju birokracije - u svakom slučaju otvorilo bi pitanje odgovornosti.

GEM istraživanje pokazalo je povećanje poduzetničkog djelovanja u Hrvatskoj u 2005. godini u odnosu na 2002., što je dobro i ohrabrujuće.Ali skok je nastao većinom iz poduzetničke aktivnosti onih koji su postali poduzetnicima zbog nužnosti, silom prilika, a ne svojom voljom.

  Kraj