Adrenalinska groznica za zaljubljenike u izazove

Proljeće i ljeto idealni su za aktivan odmor u prirodi, a ako zaista želite više od sporta, razmislite o raftingu, trekingu, pustolovnim utrkama ili slobodnom penjanju  

Piše: Marija Čekada

Ekstremni sportovi i u Hrvatskoj svakim danom privlače sve više znatiželjnika i ovisnika o adrenalinu koji će svaki slobodan vikend ili godišnji odmor iskoristiti upravo za aktivni odmor, gdje će se predati svojoj adrenalinskoj strasti i sportskim izazovima. Rekreativni ili profesionalni ekstremni sportaši reći će da im uzbuđenje u takvim aktivnostima omogućuje upravo vrhunska mentalna i fizička pripremljenost, a dodatna čar je opasnost koja vreba iz fizički iscrpljujućih i iznadprosječno zahtjevnih situacija. Budući da dolaze topliji dani, izdvojit ćemo samo neke od ukupno dvadeset ekstremnih sportova na vodi, zemlji i u zraku kojima se zaljubljenici u adrenalinsku groznicu mogu baviti ovog proljeća ili u ljeto. Sportsko penjanje, rafting, paragliding, treking, brdski biciklizam i wakeboarding privlače odlučne i hrabre, željne pravog izazova, a poklonike imaju među svim dobnim skupinama. Danas su neki od tih sportova zbog kojih rekreativci ekstremnih sportova vikendima bježe u prirodu vrlo popularni i u ponudi agencija za organizaciju teambuildinga budući da su se takva putovanja pokazala kao dobar način oslobađanja svakodnevnog stresa koji koristi međusobnom zbližavanju.

Rafting: U gumenom čamcu po divljim rijekama i slapovima  

Iako je rafting ekstreman sport i postoje međunarodna natjecanja, prije svega je vid sportske rekreacije. Naime, raftinški izleti pokazali su se kao pravi sportski i turistički užitak jer su pogodni za svakoga željnog uzbuđenja, avanture i druženja, a nije potrebno prethodno veslačko iskustvo. Rafting je disciplina u kojoj se grupa do deset članova spušta po manje ili više divljim rijekama u gumenom čamcu koji se naziva raft, a svaki čamac ima iskusnog vodiča-skipera. Budući da rafting organiziraju agencije za teambuilding, svi koji se odluče na rafting po hrvatskim rijekama dobit će svu opremu: prsluk za plivanje, kacigu i veslo. Početnicima, obično turistima, daju se precizne upute kojih se moraju striktno pridržavati tijekom raftinga. U Hrvatskoj su za rafting pogodne Dobra, Cetina, Kupa, Zrmanja, Mrežnica, Krka i Korana. U susjednom BiH to je Una, Tara u Crnoj Gori i Soča u Sloveniji.
Težina divlje vode u Hrvatskoj je prosječno trećega stupnja, dok se na Dobri i Uni može računati i na četvrti stupanj.

Slobodno penjanje: Sport koji aktivira cijelo tijelo

Slobodno penjanje je definitivno sport koji aktivira svaki mišić i svaki djelić uma i tijela, a ovisnicima o izazovima može poslužiti kao rekreativna sportska disciplina za koju se treba fizički i mentalno pripremati tijekom cijele godine. O zahtjevnosti tog sporta dovoljno govori činjenica da se slobodni penjači svaki put uspinju po sve težim stijenama isključivo snagom vlastitog tijela, ruku i nogu, bez pomoći užeta. U slobodnom se penjanju često koristi užad za osiguravanje od eventualnih padova, a penjanje se odvija isključivo korištenjem prirodnih oblika stijena koje služe kao hvatišta. Natjecatelji i rekreativni sportski penjači uglavnom se uspinju po što težim prirodnim ili umjetnim stijenama. Svi zainteresirani mogu se baviti penjanjem bez obzira na godine, ali je najbolje da svoje snage testiraju u jednom od klubova u kojima se provode tečajevi i vode treninzi na umjetnim stijenama. Natjecanja se održavaju posvuda, na Marjanu, Klisu, Brelima,  Okiću...

Brdski biciklizam: Sve više poklonika

Gdje god se okrenete u Hrvatskoj mogu se pronaći odlični tereni za brdski biciklizam. Zato i ne čudi što ima sve više poklonika među adrenalinskim ovisnicima i ljubiteljima prirode. Za teže uspone i adrenalinske spustove u brdskom biciklizmu idealne destinacije su: Učka, planine Gorskoga kotara, Žumberak, ruta kroz Vinodol na Veliku Kapelu te iz Like na Velebit. Dobre rute su i između dalmatinskih rijeka i na kopnenoj strani Biokova. Najvažnije za brdski biciklizam je nabaviti zaštitnu opremu, poput kacige i rukavica kako bi se zaštitilo od pada prilikom spuštanja niz planinu budući da se pritom može dostići i brzina od 50 km/h. Osim toga, za početnike je najvažnije steći kondiciju, snagu i izdržljivost koja je potrebna za vožnju uzbrdo. Potpuni se početnik mora postupno privikavati na ponašanje bicikla na neravnom terenu, tako da je najbolje da prve vožnje ne odradi u planini, već na makadamu u ravnici, kroz polje ili na stazi kroz ravnu šumu. Od biciklista se očekuje da poštuju prirodu i kad god je moguće izbjegavaju pješačke staze i vožnju kroz vegetaciju. U svim većim gradovima postoje biciklistički klubovi, trgovine i servisi, a prilikom turističkih izleta bicikl je moguće unajmiti i uključen je u program vođenih tura. Sve dodatne informacije o utrkama brdskog biciklizma i savjetima u vezi s vožnjom mogu se pronaći na stranici www.adventure-sport.net.

Wakeboarding: Daskanje na vodi

Snowboarding ili skateboarding na morskim valovima? Ne samo da je moguće, već se na plažama u Puntarskoj uvali na otoku Krku, Crikvenici, Zrću i Poreču možete odlučiti hoćete li 'vejkati' vožnjom iza broda (boat wakeboard) ili na vučnicama u cable parku (cable wakeboard). Osnovna je razlika ta dva načina u tome što kod vožnje iza broda za skokove i trikove koristite wake - val koji radi brod, a na liftu koristite silu vučnice koja kada 'zarežete' u stranu omogućuje skok. Rekreativci u wakeboardingu su svih uzrasta i razina znanja, dok su profesionalci u pravilu mlađa skupina, od 15 do 25 godina. Iako poznavanje snowboarda pomaže početnicima wakeboardinga, zapravo ne trebaju osobita predznanja ili predispozicije.
O tome koliko se inače bavite sportom i u kakvoj ste kondiciji sigurno će ovisiti tempo kojim ćete napredovati, ali osnove može savladati doista svatko. Na Ski liftu Krk više od 90 posto korisnika su apsolutni početnici koji već prvog dana savladaju start i naprave prvi krug. S početnicima na liftu rade dva do tri instruktora, a sva se oprema može unajmiti. Učenje se može organizirati i za grupe do dvadeset ljudi. Dok će jedni učiti wakeboard, drugi će se u centru moći sunčati i kupati. Radno vrijeme Cable Parka u Punatarskoj uvali na Krku je od 18. travnja do 27. rujna i svim vikendima u listopadu. Karte se kupuju za krugove (pet krugova je prema cjeniku iz 2007. godine bilo 40 kuna) ili po satu (u podsezoni 80 kuna, a u sezoni 100 kuna), a postoje i tjedni aranžmani. Otvaranje sezone wakeboarda na plaži Zrće u Novalji na Pagu počinje već potkraj ovog mjeseca, za vikend 25. travnja. U svijetu danas ima više od 100 ski liftova - vučnica za wakeboarding i skijanje na vodi, od toga samo u Njemačkoj više od 50, na prirodnim ili umjetnim jezerima. Ekološki su prihvatljivi - električni pogon ski liftova mnogo manje utječe na okoliš od brodova.
Iako se lift može kretati brzinom do 60 km/h, uobičajena snaga vučnice je 32 km/h, a oko nosača vučnice istodobno se može kretati do sedam wakeboardera.

Paraglajding: Najvažnija je dobra procjena

Slobodni pad i promatranje tla s tisuća metara visine jedinstven je doživljaj i kombinacija osjećaja koja se može doživjeti skokom s padobranom ili parajedrenjem. Danas je skok padobranom dostupan gotovo svakom džepu, a za instrukcije je dovoljno obratiti se lokalnom letačkom savezu, u desetak dana obuke proći tečaj i odvažiti se na prvi samostalan skok padobranom. Na padobranu se bazira i ekstremna sportska disciplina paraglajding ili parajedrenje, u kojoj je najvažnija sposobnost dobrog procjenjivanja. Paraglajder ili parajedrilica je zrakom napunjen padobran - krilo kojim se polijeće zatrčavanjem, a slijeće također na noge. Projektirani su za slobodno letenje, za razliku od padobrana kojima je namjena spuštanje. U Hrvatskoj postoje brojni paraglajderski klubovi, a letenje paraglajderom može se isprobati na Kalničkom gorju, Ivanščici, Plješivici pokraj Zagreba, na Učki u Istri i u Buzetu. Sve informacije o opremi, školama letenja i cijenama potencijalni paraglajderi mogu pronaći na paraglajding portalu www.paragliding.hr. Parajedrenje kao sportska disciplina počeo se razvijati potkraj sedamdesetih godina, a ozbiljnija svjetska natjecanja počela su se organizirati u devedesetim godinama u francuskim, švicarskim, njemačkim i austrijskim Alpama.

Treking: Test izdržljivosti i snalažljivosti

Treking je kombinacija pješačenja i planinarenja koju su ovisnici o adenalinu pretvorili u testiranje fizičke izdržljivosti i snalažljivosti na višesatnim zahtjevnim turama po prirodi. Tako se sve češće po hrvatskim planinama u Treking ligi natječu mladi ljudi koji nakon radnog tjedna jedva čekaju 'ispuhati' stresne situacije brzim hodanjem. Princip je da se na zadanoj ruti od točke A do točke B dođe u najkraćem mogućem vremenu, s time da pojedinac može odabrati brzi hod po šumskim stazama ili pak potražiti najkraći mogući put, čime se dobiva na brzini i može se bolje plasirati na ciljnoj listi.
Što se tiče opreme, za kraća kretanja do sat vremena, osim udobne odjeće i obuće, potrebna je i bočica tekućine. Za duža hodanja preporučuju se veće količine tekućine i nešto hrane, ruksak i planinarski štapovi za lakše kretanje, dok je za cjelodnevne izlete potrebno misliti i na vremenske uvjete, koji se mogu mijenjati tijekom dana.
Iako se čini kao vrlo jednostavna disciplina, treking od više sati itekako je ekstreman sport koji zahtijeva visoku razinu fizičke spreme. Zato je najvažnije realno procijeniti svoje mogućnosti i ne zadavati i preteške i preduge staze. Na duže staze preporučljivo je ići u paru ili u grupi kako bi se slučaju nezgode lakše pružila pomoć. U slučaju da ipak odete sami, treba obavijestiti nekoga o trasi vašega kretanja.
Ako idete u grupi, pazite da tempo ne prelazi mogućnosti najsporijeg člana grupe ili već prije podijelite grupe prema mogućnostima.

Pustolovne utrke: Kombinacija više disciplina  

Vlastite granice izdržljivosti gladijatori 21. stoljeća testiraju u pustolovnim utrkama u kojima je potrebna iznimno dobra fizička priprema, izdržljivost i jaka psiha.Pustolovne utrke kombiniraju dvije ili više disciplina, a najčešće su to kombinacija orijentacije i navigacije u prirodi, trčanja, vožnje brdskog bicikla, veslanja te savladavanja prepreka penjanjem ili drugim pri čemu se koristi uže. Utrke mogu trajati od nekoliko sati (sprint utrke) sve do desetak dana (ekspedicijske utrke).
Tijekom trajanja tog tipa utrka najčešće ne postoji takozvano mrtvo vrijeme u kojem bi se trkači mogli odmoriti. Umjesto toga, da bi se odmorili, moraju 'žrtvovati' vrijeme od utrke. Općenito je pravilo da su timovi veći što su utrke duže, tako da su kod sprint utrka timovi najčešće dvočlani, dok kod višednevnih mogu imati i do pet članova. Organizatori utrka ponekad nameću pravilo prema kojem barem jedan član tima mora biti žena. U Hrvatskoj je najpoznatija i ujedno najteža pustolovna utrka Terra incognita u organizaciji Adventure Racea iz Zagreba. Ove godine održat će se 18. rujna i devetu godinu zaredom, a odvijat će se na relaciji Cetina - Mosor - Biokovo - Kamašnica - Zapadna Hercegovina.  Budući da je riječ o zaista ekstremnim uvjetima, treba se čuvati sunčanice, dehidracije, grčeva, brojnih ozljeda, ogromne iscrpljenosti i halucinacija. Tijekom utrke potrebno je piti što više tekućine, između 600 i 1200 ml/sat (ovisno o vremenskim uvjetima, prehrani, osobnim karakteristikama i sl.).