Agrokorova odluka je legitimna, ali može dodatno uzdrmati tržište

Najava o mogućem povlačenju sa najviše kotacije čak šest tvrtki iz sustava Agrokora sa sobom donosi nekoliko nedoumica, od kojih je najpogubnija poruka koja se šalje malim ulagačima i cijeloj investicijskoj javnosti.

Piše: Amir Kulenović
[email protected]

Na sreću, eventualno delistiranje ne može se provesti bez odluke glavnih skupština spmenutih tvrtki, a niti Burza još nije donijela pravilnike koji bi omogućili tvrtkama prelazak u nižu kotaciju. Iako je glasnogovornik Zagrebačke burze demantirao da je iz šest tvrtki koje djeluju unutar sustava Agrokora a kotiraju na burzi stigao zahtjev za delistiranje, sama naznaka da bi do tako nečega moglo doći unijela je nesigurnost među ono malo investitora koji i dalje trguju na burzi. Izostanak Agrokora kao jedne od najvećih hrvatskih kompanija sa burze svakako bi doprinjelo daljnjoj negativnoj percepciji ionako posrnulog domaćeg tržišta kapitala.

Predsjednik Uprave Adriatic kapitala, Vjeran Filippi smatra da se radi o legitimnoj odluci većinskog vlasnika, te jasnoj poruci Agrokora da ne smatra da im tržište kapitala može donijeti kakve benefite.
-Mislim da kada se radi o Agrokoru, iz te kompanije nikada nisu davali signale da im je stalo do kvalitetne percepcije sa strane investitora, što se može iščitati iz njihovog ponašanja prema burzi i tržištu u posljednjih deset godina. Tu se više radi o ispunjavanju forme koju je zahtijevao zakon – kaže Filippi dodajući kako svatko ima pravo odlučiti želi li biti javna ili privatna kompanija. – Očito im je strategija financiranja drugačija te u Agrokoru ne misle dodatni kapital tražiti na burzi već kroz klasično bankovno kreditiranje, pa stoga misle kako nema svrhe biti izlistan na tržištu kapitala– smatra Filippi dodajući kako ovakva odluka za sobom povlači nekoliko problema. Kao prvo tu je tretman mirovinskih fondova, koji imaju određene udjele u nekoliko Agrokorovih kompanija, a zatim i način obeštećenja malih dioničara.   

Što se tiče „mirovinaca“, u slučaju stvarne namjere prelaska u nižu kotaciju ili delistiranja, Hanfa kao regulator tu može reagirati na način da prolongira rok do kojega se mirovinski fondovi moraju riješiti dionica koje više ne kotiraju na  burzi (sličnu odgodu Hanfa je fondovima odobrila za dionice solinskog AD Plastika). Moguće istiskivanje malih dioničara za sobom bi donijelo nove probleme budući da Zakon o tržištu kapitala referentnom cijenom smatra prosječnu cijenu u posljednja tri mjeseca, što bi takvim dioničarima donijelo masovne gubitke. – Ovakav potez mogao bi  biti i pokušaj da se po jeftinoj cijeni dođe do vlastitih dionica i mislim da bi regulator morao naći kompromisno rješenje za obeštećenje malih dioničara, kaže Filippi.

Milan Račić, vlasnik konzultantske kuće Indium i čovjek sa zavidnim iskustvom na američkom tržištu kapitala slaže se kako se radi o legitimnom potezu, no smatra kako bi odluka mogla doslovno pokopati povjerenje u tržište kapitala. – Problem je kredibilitet tržišta. Do sada smo imali samo iluziju burze, pogotovo što se tiče Agrokorovih kompanija. Izgleda kao da Agrokor bježi sa burze, a to nije dobar znak – smatra Račić. On smatra da teza o podcijenjenosti tih šest tvrtki ne stoji, jer su usporedive kompanije u svijetu doživjele još jače korekcije.
– Ako Agrokor to doista i učini i ovo malo likvidnosti koju imamo na tržištu će nestati i to će biti definitivan kraj Zagrebačke burze – misli Račić dodajući kako ne bi trebalo žaliti investitore koji su morali biti kritičniji prema tvrtkama u koje žele uložiti. – Valjalo bi promijeniti pravila na burzi i za kompanije u prvoj kotaciji tražiti da imaju najmanje 30 posto dionica u free-floatu. Sada imamo situaciju da na tržištu kotiraju mnoge tvrtke kojima se gotovo uopće ne trguje – smatra Račić.

Ono što ulagačima može donijeti kakvu-takvu sigurnost barem za neko vrijeme je činjenica da se delistiranje ne može lako izvesti iz nekoliko razloga. Kao prvo, ZSE još nije donio pravila koja bi ga uskladila sa novim Zakonom o tržištu kapital, te nijedno delistiranje ne može biti provedeno dok se isti ne donese i dok ga ne odobri Hanfa. Drugo, niti jedna tvrtka o delistiranju ne može odlučiti autonomno već za tu odluku mora imati većinu glasova na glavnoj skupštini. Zakon nadalje propisuje da svaki dioničar koji na skupštini glasa protiv odluke o delistiranju bude isplaćen po prosječnoj cijeni u posljednja tri mjeseca. Tu bi trebala uskočiti Hanfa koja mora razmišljati o posljedicama delistiranja većeg broja tvrtki izmjenom zakona ili donošenjem drugačijeg pravilnika koji bi odgodio veći bijeg kompanija sa burze. Naime, iako najavljivan gotovo godinu dana, novi zakon nije na adekvatan način učinjen razumljivim malim ulagačima, koji sada mogu kriviti zakonodavca i regulatora što ih nije na vrijeme upozorio o promijenjenim pravilima igre.