Ako imaš financijsku snagu, izađi s nemoralnom ponudom

Predlagali smo da se Kandit Premijer, Viro i Sladorana jednostavno spoje u jednu kompaniju putem uobičajene procedure. Pri tome smo predlagali i razne varijante restrukturiranja postojećih biznisa u postojećim firmama. No, to nije bilo prihvaćeno.

Razgovarala: Marija Birtić

Kako su tvrtke IPK Zavod d.d. i Premisa d.o.o. postali većinski vlasnici Kandita?

Kada je država odlučila da se IPK Osijek privatizira po dijelovima, svi su zaposlenici imali pravo sudjelovati u privatizaciji bilo kojeg društva nastalih iz nekadašnjih SOUR-a. Tako su i zaposlenici Kandita kupili dionice IPK Kandit. Kasnije su ih udružili i prenijeli na dvije tvrtke: IPK Zavod i Premisa. Danas oko 230 zaposlenika Kandita putem ova dva društva drži oko 52% dionica IPK Kandita.

Obzirom da ste prvi čovjek Kandit grupe, pretpostavljam da biste trebali imati „žešći“ udio u kompaniji.

Vjerojatno imam veći utjecaj nego vlasnički udio. Kada smo išli u privatizaciju IPK Kandita naš cilj bio je sačuvati tvrtku i naša radna mjesta. Svi se zajednički dogovaramo, no kada se dogovorimo, ja sam jednostavno – glavni izvršni direktor. Jasno da 230 ljudi ne može donositi sve odluke.

Kako je privatiziran Kandit Premijer?

U procesu restrukturiranja IPK, Kandit je kupio Kandit Premijer. Kao što ćemo mi sada kupiti Sladoranu od nekoga tko prodaje. U našoj šećeranskoj branši, postoje tri osnovna kriterija koja morate ispunjavati da biste imali šansu uspješno poslovati. Prvi je repa, drugi je repa i treći je repa. Kandit Premijer ima najveće sirovinsko područje u Hrvatskoj, što znači da oko 48% ukupne hrvatske repe raste oko naše tvornice, dok, primjera radi, oko Vira raste do 20%. Po kriterijima europskog tržišta šećera, proizvodnja šećerne repe profitabilna je kada imate prinos od 10,5 tona šećera po hektaru. Potrebno je puno znanja, rada i ulaganja da bi se postojeća proizvodnja podigla na tu razinu. Kandit Premijer kupio je laboratorij za analizu tla, što je preduvjet za usvajanje vrhunskih tehnologija za proizvodnju šećerne repe. S druge strane, u samom tehnološkom procesu prerade moraju se postizati tehnološki parametri isti kao u ostalim europskim tvornicama. Za sve je to, pored opreme, potrebno imati i vrhunski obučene ljude. Jednostavan je zaključak da dvije tvornice mogu brže i racionalnije ostvariti potrebne rezultate u proizvodnji šećerne repe i tehnološkom procesu nego svaka pojedinačno. Zato smo se i odlučili za kupnju. 

Mnogi su naglašavali kako je prednost Vira pri kupnji Sladorane garancija EBRD-a.

Mi smo našoj ponudi za Sladoranu priložili točno sve ono što je HFP tražio. Razlika u jamstvima sastoji se samo u tome što Viro ima garanciju EBRD-a, a mi Slavonske banke. Možda je naša greška što na otvaranju ponuda nismo davali izjave. Ali, to ne bi trebala biti greška, jer ako imaš financijsku snagu, zašto onda ne izađeš s nemoralnom ponudom? Ne možeš pričati o financijskoj snazi, a davati niske ponude i pričati o velikoj tvornici, a imati malu proizvodnju šećera iz šećerne repe. 

Kako komentirate izjavu gospodina Zadre, "kako bi, s obzirom na financijsku snagu, bilo logičnije da Sladoranu kupuje Kandit Premijer, a ne obrnuto“?

To je malo izvrnuta logika, jer ne prodaju se dionice Kandita, nego država prodaje dionice Sladorane.

Što mislite, odakle toliko čuđenje javnosti zbog visine ponude za Sladoranu?

Natječaj je bio raspisan za ponuđače iz branše, a u Hrvatskoj postoje još samo dvije tvrtke iz branše: Viro i Kandit. Pa tko će se javiti ako neće najveća šećerana? Prema tome, u čemu je tu iznenađenje? Nije valjda stvorena takva percepcija da niti jedna firma iz Osijeka ništa ne može?

Zašto ste ponudili takvu cijenu za Sladoranu, osjetno višu u odnosu na početnu?

Računali smo i dugo kalkulirali. Uz činjenicu da smo jedno vrijeme imali većinski paket dionica Sladorane, jako dobro poznajemo Sladoranu i jednostavno smo procijenili da treba toliko ponuditi i toliko uložiti. U milimetar znamo što tamo treba napraviti i u području sirovine, i u području tehnologije. Na temelju toga smo dali ponudu. 

U konačnici, koji su točno vaši argumenti za kupnju Sladorane i tvrdnju da ste prva šećerana na hrvatskom tržištu?

Osječka šećerana ima najveće i najkvalitetnije sirovinsko područje, a to je osnova industrije šećera. Na području Osijeka raste 48,2% šećerne repe, na području Županje 31,3%, a na području Virovitice 20,5%. To su površine za 2006. po kriteriju najmanje udaljenosti, koji je najvažniji zbog transportnih troškova. Osijek ima kapacitet prerade šećerne repe 8.400 tona dnevno ili 42.2% ukupne hrvatske industrije šećera, Županja ima 6.000 tona ili 30.2%, a Virovitica 5.500 tona ili 27.6%. Mi na našem području imamo razmjerno više repe nego što nam je trenutačno kapacitet – 48.2%.

U kakvim ste odnosima s Markom Pipunićem i kako ste ušli u poslovnu suradnju?

Možda je bolje govoriti o poslovnoj suradnji sa Žitom, iako sam osobno jako dobar s Pipunićem i naša suradnja je veoma logična. Naime, tvornica šećera Osijek koja se sada zove Kandit Premijer i Ratarstvo Osijek koje se sada zove Novi agrar bili su dijelovi SOUR-a IPK. Ove dvije tvrtke su operativno i kadrovski povezane godinama još iz vremena bivšeg SOUR-a. Razlika je u tome što je Kandit Premijer danas privatna firma u vlasništvu zaposlenih, a Novi agrar je u vlasništvu Žita. Na operativnoj razini možemo surađivati i „zavezanih očiju“, koliko se dobro poznajemo. Žito je svoj ukupni sustav poljoprivredne proizvodnje diglo na razinu jednog od vodećih proizvođača u regiji, i uz to, jako dobro poznaje tendencije u našoj branši. A da bi se mogli uklopiti u europske trendove u proizvodnji šećerne repe koja je temelj svega, trebaju koristiti sva naša znanja i iskustva. Zato je normalno da najveći proizvođač šećerne repe i najveća šećerana pokušavaju pronaći sve sinergijske efekte.

Postoji li mogućnost da Kandit netko kupi?

Možemo reći da je sve na prodaju, ali mi nemamo ambicije prodati. Naša je koncepcija zadržati ovu firmu pod kontrolom nas koji ovdje radimo. Ta se koncepcija do danas nije promijenila, jer mislim da bi u Osijeku trebalo biti nekoliko velikih tvrtki pod vodstvom „domaćih“ ljudi.

Namjeravate li možda nakon Sladorane kupiti Viro?

Davale su se raznorazne izjave pa su iz Vira rekli da oni imaju namjeru kupiti Osijek i Županju. A kad su nakon toga mene pitali, ja sam rekao da imam namjeru kupiti Županju, Viroviticu i Rafineriju šećera Brčko. Ali sada ne bih oko toga. Za sada je raspisan natječaj za Sladoranu i mi smo dali ponudu. Dalje ćemo vidjeti.

S obzirom da kupnju Sladorane smatrate svršenim činom, kako komentirate mogućnost da vam uskoro Todorić pokuca na vrata?

Ivica Todorić je odličan primjer koji pokazuje da ako nešto čvrsto odlučiš to možeš i ostvariti i da u Hrvatskoj rastu i veliki igrači. Imam najveći respekt prema njemu. Ipak, ovo pitanje je hipotetsko, a zašto da na hipotetska pitanja dajem hipotetske odgovore.

Kako će se ovakav razvoj situacije na hrvatskom tržištu šećera odraziti na izvoznu konkurentnost s obzirom na ulazak u EU?

Hrvatska ima izvoznu kvotu 180.000 tona.Još ne znamo kolika će biti proizvodna kvota u EU, no, nadamo se da bi trebala biti oko 220.000 tona. 

Koliki je udio Kandit Premijera u EU kvoti?

Naš udio je najveći.

Što to znači?

Možemo govoriti o udjelu Kandita u budućoj hrvatskoj proizvodnoj kvoti od 220.000 tona. Ulazimo u EU gdje se provodi radikalna reforma tržišta šećera. Reducirano je pet milijuna tona proizvodnje šećera. U tom modelu opstaje samo onaj tko ima u svom okruženju repu koja se može racionalno proizvoditi, a to znači s visokim prinosima i visokom digestijom. Planirano je smanjenje referentnih cijena šećera i šećerne repe. Šećerane cijele Sjeverne i Južne Europe zatvorene su.

Koji su Vaši argumenti da to možete?

Da bismo bili konkurentni na tržištu EU, prvo moramo zadovoljiti kriterij repe. To pojednostavljeno znači da moramo imati prinos iznad 10,5 tona šećera po hektaru. Toliko se proizvoditi može samo na vrhunski kvalitetnom i pripremljenom zemljištu i s vrhunskom tehnologijom. Kupili smo laboratorij za pedološka istraživanja i istraživanja kvalitete tla jer je to osnova tehnologije. Imamo ugovore s najvećim proizvođačima šećerne repe kao što su Žito i Novi agrar. Od 2006. do danas mi smo uložili oko 25 milijuna eura u podizanje tehnološke razine naše tvornice, s naglaskom na smanjenje utroška energije preko 25%. Prema tome, šećerana Osijek ima staru zgradu, ali vitalni dijelovi postrojenja o kojima najviše ovisi razina tehnologije, posebno mjerno regulacijski i upravljački sustavi, potpuno su novi i nitko u Hrvatskoj nema bolje sustave.

Zašto ste odlučili graditi novu tvornicu čokolade?

Zbog povećanja efikasnosti, povećanja prodaje i smanjivanja troškova. Novi pogon ima proizvodnu tehnologiju koja može proizvoditi razne proizvode na istoj platformi koja će najvećim dijelom biti unificirana, a koji će zadovoljavati razne tržišne niše i grupe potrošača. To nismo mogli jednostavno postići u postojećem pogonu. Istovremeno stvaramo i uvjete za rebrendiranje i repozicioniranje na tržištu. Bez nove tvornice bilo bi to puno teže.

Znači li to da će doći do preraspodjele tržišnog udjela u konditorskoj industriji Hrvatske?

Planiramo asortiman nadopuniti novim proizvodima za koje smo izmjerili tržišni potencijal. Trenutačno imamo asortiman od oko 110 proizvoda u četiri kategorije: čokolade, čokoladni prutići, bomboni i deserti. U ovoj fazi repozicioniranja, izabrali smo strateške grupe proizvoda i strateške artikle unutar grupa, koji su osnova za razvoj i osnaživanje krovnog brenda. Naravno, proizvodi i/ili proizvodni brendovi koji su „odradili“ svoj životni ciklus, bit će zamijenjeni novim, testiranim konceptima unutar odabranih grupa. Krajnji rezultat potpuno je osvježeni proizvodni asortiman i brend s jasno izraženim vrijednostima, prilagođen tržišnim zahtjevima i željama ciljanog potrošača. 

Što to u konačnici znači za dionice Kandita?

„Novi Kandit“, što je interni radni naziv za novu tvornicu, neće značiti samo novi pogon već radikalno drugu firmu. To znači novu strukturu, od tehnologije i asortimana do menadžmenta. Sve novo. Imamo potpunu tranziciju iz proizvodne u tržišnu kompaniju. Ja bih želio da „novi“ Kandit od „starog“ zadrži sve ono najbolje, a to je visoka stručnost ljudi, njihova vjernost firmi, apsolutna radna disciplina i visoka razina poštivanja svih standarda i procedura, a sve s ciljem osiguranja kvalitete za našeg krajnjeg potrošača. Ali, očekujem da „novi“ Kandit donese dodanu vrijednost na tržište, ali i u postojeće timove, prvenstveno kroz znanja i vještine novih ljudi, novih tržišnih mogućnosti, novih modela i alata koje ćemo koristiti u pripremi i izvedbi tržišne strategije.  Vjerujemo da će to investitori prepoznati.

U kakvim ste odnosima s Mirkom Grbešićem? A u kakvim s Krašem?

S Mirkom Grbešićem sam u jako dobrim odnosima. Mepas je naš ekskluzivni distributer za BiH, i oni to odlično rade. Firma Koestlin veliki je kupac repromaterijala. U jednom trenutku je gospodin Grbešić donio odluku i prodao svoj udio u Kanditu. S firmom Mepas i Koestlin imamo besprijekornu poslovnu suradnju. A s Krašom, normalna tržišna utakmica, svatko radi svoj posao. U jednom trenutku Kraš je povukao neke svoje poteze koje mi nismo smatrali korektnim. No, to je iza nas...

Kakve poslovne rezultate u šećernom biznisu očekujete za ovu godinu?

Cijena repe je zbog općeg porasta cijene žitarica porasla iznad predviđanja. Pitanje je kako će tržište odgovoriti s cijenom šećera i hoće li cijena pratiti cijenu repe. Ako tržište bude pratilo porast, a mi smo poduzeli sve što se u ovoj branši može poduzeti, predviđamo da će naši rezultati biti na razini prošlogodišnjih, možda nešto bolji.

Kakvi su daljnji planovi Kandit grupe?

 Plan je jednostavan: borba na tržištu. Kad, primjerice, Mirko Filipović uđe u ring, ne može reći:"Ja bih se samo malo tukao". Ili uđeš i boriš se ili ne uđeš. Mi smo u ringu i nema druge strategije nego primijenjivati sve što znaš i umiješ.