Akumulacija duga limitra hrvatski rast u srednjem roku

Spori ekonomski rast i relativno velik deficit u državnom proračunu ono je što Hrvatsku svrstava u kategoriju zemalja koje se teško odljepljuju od dna.

Ustvrdio je to Alen Kovač, glavni analitičar Erste banke na tradicionalnom HUP-ovom radnom ručku čija je tema danas bila odnos banaka i poduzetnika, kamata i kredita, odnosno mogućnosti da se poduzeća u recesijskim uvjetima izbore za financiranje investicije uz razumne uvjete.Kovač kaže kako je točno da su opći makroekonomski pokazatelji bolji od mnogih drugih država čak i u EU, no akumulacija inozemnog duga limitira potencijalni gospodarski rast i u srednjem roku.  To je svojevrsno financijsko ograničenje i poduzećima koja su se prije krize uspijevala zadužiti izravno kod vlasnika naših banaka. Sada to jedva uspijevaju u hrvatskim bankama. Predsjednik Udruge malih i srednjih poduzetnika pri HUP-u Petar Lovrić kaže kako je najveći problem poduzećima upravo financiranje - preveliko administriranje u bankama, visoka cijena kapitala i visoke naknade, (ne)mogućnost reprogramiranja kredita te nefinanciranje čitavih gospodarskih grana koje banke u svojim analizama odrede kao neperspektivne.

Član Uprave Erste banke Boris Centner pokušao je poduzetnicima objasniti što to određuje teško podnošljivu cijenu kapitala. To je prije svega cijena uz koju se zadužuje država, dakle oko 6,5 posto. Tome se pridodaje cijena izvora, odnosno kamate na štednju, potom rizik, odnosno dio koji banke moraju rezervirati na ime potencijalnog neplaćanja kredita te na kraju marža:- Ako je kamata na štednju četiri ili 4,5 posto onda ne može kamata na kredit biti isto tolika. Još je jedna zabluda - da je temelj za odobrenje kredita zalog, kolateral. Banke ne odobravaju kredite na temelju toga što možete založiti, to propisuje regulator, nego na temelju vašeg cash-flow-a - poručio je Centner dodajući da prihvaćaju ponude poduzetnika zainteresirane za državne modele financiranja poput A+ i B+ čija je kamata znatno niža od tržišne.   Poduzetnici, začudo, nisu navaljivali pitanjima što je možda i dokaz posvemašnje rezigniranosti i shvaćanja da im ni financijske injekcije više ne mogu pomoći. (Gordana Gelenčer)