Alat za kompanijski lifting
Kompanije se rađaju i umiru poput živih organizama, tvrdi Ichak Adizes, poznati poslovni guru. No za razliku od živih bića kompanija svoju ‘smrt’ može odgoditi i fleksibilnošću na tržištu osigurati si dugovječnost. Adizes tvrdi da zna kako brzo postići prilagodljivost.
piše Vanja Figenwald
[email protected]
Može li se kompanija promatrati kao živi organizam, koji prolazi kroza sve faze, od rađanja do umiranja, kao i svi ostali živi organizmi? Može, tvrdi dr. Ichak Adizes, poznati poslovni guru, kojega će 15. listopada ove godine zagrebačka publika imati priliku slušati kao predavača na skupu posvećenom temi razvoja kompanija u organizaciji Adizes Southeast Europe. Osnivač Adizes instituta i teoretičar na području upravljanja promjenom, Ichak Adizes tvorac je metode usmjerene upravo na razvoj promjene u organizacijama. Metoda se sastoji se od deset jednostavnih faza životnog ciklusa korporacije koje omogućuju lako razumijevanje života kompanije od njenog začeća, pa do, nažalost, njezine smrti. Ipak, kvalitetno implementiranje ove metode omogućit će kompanijama izbjeći takvu sudbinu i obnoviti zamah zlatnih godina.
U svojim analizama konkretnih kompanija, Adizes ide dublje i dalje, no osnovna matrica s kojom sve počinje uvijek je deset životnih faza. Naravno, Adizes je svjestan činjenice da mnoge kompanije nije moguće tek tako smjestiti u okvire spomenutog ciklusa, no to ne znači da ne mogu u svim slučajevima poslužiti kao temelj za određivanje stadija u kojem se neka kompanija nalazi i predviđanja kamo se odatle kreće, ali i kao pokazatelj neminovnosti starenja kompanija.Prema tome, jedan je od najvećih izazova za zrele korporacije pokušati reinovirati samu sebe kroz razvoj novog poslovanja, za što može poslužiti akvizicija nekog posla u početnoj fazi ili pokušaj razvijanja posve novog poslovanja oslanjajući se na vlastite redove. Kako se sve ne bi zadržalo samo na pukom teoretiziranju ili poukama, Adizesov model omogućuje niz praktičnih vježbi u svrhu objašnjavanja faza razvoja organizacija, što je korisno, primjerice, za prodaju, upravu i shvaćanje organizacijskih kultura i sustava.
Tko je Ichak Adizes
Od Makedonije do Kalifornije
Svjetski poznati konzultant Adizes rodom je s ovih prostora, točnije, iz Makednije. Potomak židovske obitelji koja je 1492. istjerana iz Španjolske, u Skoplju je rođen 1937. godine nakon što je obitelj odlučila iz Verone, gdje je promijenila prezime prema tamošnjoj rijeci Adige, trajno se naseliti u Makedoniji. No, rijetka su bila razdoblja mira za Židove, pa je obitelj tijekom Drugoga svjetskog rata ponovno prisiljena spašavati živu glavu, što polazi za rukom samo njegovim roditeljima, njemu, djedu i baki s očeve strane, dok je cijela šira obitelj, nekih 133 ljudi, nestala u užasu logora Treblinka. Uspjevši pobjeći uz pomoć španjolskoga konzula u Jugoslaviji, preostali dio obitelji prelazi u Albaniju gdje ostaje do kraja rata. Osnutkom države Izrael 1948., obitelj slijedi primjer mnogih Židova i odlazi u Izrael. Nakon odsluženja vojnog roka i završenog fakulteta, Ichak 1963. odlazi u Ameriku gdje živi i danas. Nakon čak 15 godina predavanja na Sveučilištu u Kaliforniji, 1982. Ichak osniva svoj Adizes institut, konzultantsku tvrtku koja upravama i vladama diljem svijeta savjetuje kako uvesti promjenu bez destruktivnih konflikata.
Od uzleta do propadanja
Same faze su uglavnom zapravo vrlo razumljive i ne trebaju previše objašnjenja. Udvaranje je inicijalni razvoj ili kreiranje prijedloga/modela/poslovnog poduhvata i nije teško zamisliti koji bi to trenutak bio. Riječ je o idejnom začeću, nastavimo li se služiti Adizesovim 'ljubavnim' rječnikom. Sljedeća faza, djetinjstvo, odnosi se na početak stvarnog poslovanja, dok go-go period brzog rasta i nerijetko organizacijskog kaosa dovodi do adolescencije. Kao i kod ljudi, to je vrijeme razvoja, ali u nešto stabilnijim i definiranijim uvjetima. Polovina puta je vrhunac, kad je poslovanje najzdravije, najkonkurentnije i najprofitablinije. Kompanija je zgodna i poželjna djevojka u najboljim godinama. Nije teško pretpostaviti što slijedi - smirivanje i izlazak iz divljih godina u mirnije vode. U poslovanju još ima dosta od atmosfere iz udarničkih vremena, ali se osjeća posrtanje u skorijoj budućnosti. Sedma faza, koju Adizes naziva aristrokracijom, ocrtava definitivni pad. Kompanija je još stabilna i posluje relativno dobro, no manjka joj žara i pokretačke snage. Novi, mlađi i virilniji konkurenti pojavljuju se i polako nagrizaju tržišni udio, što vodi u međusobna optuživanja i unutarnje previranje. Javljaju se sumnje, optužbe i glasine, poslovanje sve više pada u drugi plan. Posljednje dvije faze su terminalne i stoga ne iznenađuje da konačni pad počinje birokracijom, točnije, okrenutošću prema sebi, tromošću i traženjem lakih riješenja. Kraj je uvijek isti i Adizes ga otvoreno naziva onime što jest - smrću, a u poslovnom svijetu to znači stečaj, bankrot, zatvaranje ili prodaju jačemu.
Kako spriječiti ‘smrt’
Očito je, dakle, da Adizes organizacijski razvoj dočarava najrazumljivijom mogućom analogijom koju sva živa bića vjerojatno najbolje razumiju. Nije riječ o novosti, funkcionalistička teorija (Max Weber, Emile Durkheim) jedan je od prvih i važnijih primjera usporedbe društva s organizmom živog bića, pa je utoliko Adizesova pojednostavnjena i prilagođena varijanta sasvim sigurno primjenjiva na poslovne organizacije koje u mnogo čemu podsjećaju na živi organizam uklopljen u određene obrasce. Cilj metode je prije svega promjena u ključnim fazama razvoja tvrtki kada prijeti pad aktivnosti i treba zadržati zamah ili ga ponovno stvoriti. Imajući na umu načelnu strukturu životnog ciklusa, Adizes pristupa praktičnoj realizaciji promjene koja se sastoji od 11 faza. Razumljivo, početak je postavljanje dijagnoze, nakon koje se pristupa team buildingu. Uvođenje novih procesa i upravljanje promjenom nastupaju već u trećoj fazi. Gledano suštinski, Adizes svojom metodom ‘obnove’ kompanije, zapravo kompaniju gradi ispočetka.
Povratak na početak
Određuju se nove vrijednosti i vizija, izvode strukturne promjene u skladu s tako novo postavljenim strategijama što prati i reorganizacija uprave u smjeru povećane odgovornosti. Tada se Adizesova metoda počinje implementirati u niže razine kompanije kako bi daljnji razvoj kompanije prema promjeni mogao funkcionirati samostalno. Na redu je optimiziranje postignutog, alociranje strateških resursa radi procjene dugoročnog pravca i održivosti svake od organizacijskih jedinica. Pretposljednja faza osigurava kontinuiranu prilagodljivost, da bi se na kraju pristupilo uspostavljanju sustava nagrađivanja i naknada primjerenog novom izgledu organizacije. Prema tome, bit metode je prilagodljivost, baš kao što je bit svakog preživljavanja prilagodljivost, a Adizesova je metoda konkretan skup alata kojima se organizmu, kompaniji, može omogućiti da u relativno kratkom roku svlada prepreke prema postizanju te prilagodljivosti i osigura dugoročnu fleksibilnost. Na taj način kompanije mogu izbjeći sudbinu koju im je životni ciklus, kako ga Adizes definira, neminovno namijenio.