All inclusive resorti: Raj za dobavljače, ali čistilište za lisnice gostiju

Osim što pokrivaju sve segmente turističke ponude na odredištu, dobavljači imaju priliku za potpisivanje ugovora s hotelskim lancima i opskrbu svih njihovih hotela diljem svijeta.

Piše: Željka Laslavić

Sve što je nekad bilo potrebno za rađanje novih gradova i civilizacija - infrastruktura, sustav trgovine i opskrbe, razne usluge, zelene površine, kulturni sadržaji, sustav upravljanja - danas se na sličan način gradi u 'greenfield' resortima koji se s obzirom na veličinu i zahtjevnost sustava mogu bez problema nazvati državama u državi. Čak i policija, u dogovoru s vlasnikom, ima ograničen pristup resortu, pa 'privatni grad' čuvaju privatni zaštitari koji se brinu za red i sigurnost gostiju.

Investitori koji grade velebna zdanja usred Tunisa, Turske, Europe, Afrike, Azije, karipskih otoka i u osmišljavanju arhitektonskih i dizajnerskih rješenja pokušavaju pratiti tradiciju i izvornu arhitekturu okruženja. Zato nije rijetkost, primjerice, usred Zelenortskih Otoka naići na afrička kolonijalistička gnijezda ili u grčkom resortu hodati među amforama. Na svijetu postoji toliko resorata da ih nije moguće prebrojiti. Neki najbolji po izboru stručnih asocijacija pripadaju svjetskim hotelskim lancima, neki su samostalni, no sve ih se više odlučuje na All inclusive model poslovanja u kojem se gostima za fiksnu cijenu plaćanja boravka u hotelu nudi neograničena mogućnost konzumacije hrane, pića i animacijskih sadržaja. Prvo pitanje koje se nameće isplativost je takva koncepta s obzirom na to da gosti na takvim mjestima nimalo ne štede. Štoviše, primjera radi, jedan resort u Turskoj na godinu potroši četiri milijuna tona hrane i tri milijuna litara raznih pića.

Znajući da tijekom odmora i ne moraju vaditi novčanik iz džepa ni razmišljati o napojnicama, gosti će do maksimuma iskoristiti svaki besplatni proizvod i uslugu: pohađat će plesne i slikarske radionice, jesti više nego što jedu kod kuće, piti u maksimalnim količinama, surfati internetom, ići na večernje predstave, tijekom dana boraviti uz bazene, u jacuzziju ili sauni, i sve to jer to mogu - besplatno. Cijene All inclusive aranžmana variraju od odredišta do odredišta i ovise o kvaliteti hotela. Aranžmani stoje od, primjerice, 700 eura za tjedan dana u All inclusive resortu s četiri zvjezdice u Tunisu i Grčkoj do 500 eura za noć u nekim resortima u Turskoj. Takva vrsta odmora osobito odgovara obiteljima s djecom jer su uglavnom aranžmani za djecu do 12 godina ili besplatni ili upola jeftiniji, a resorti nude i cjelodnevne aktivnosti u dječijim klubovima, pa i profesionalnu uslugu čuvanja djece, koja se dodatno plaća.

U Hrvatskoj koncept All inclusive još nije zaživio, ali sve više resorata kao što su Novi Spa Hotels&Resorts u Novom Vinodolskom ili Radisson Blu Resort&Spa, Dubrovnik Sun Gardens u Dubrovniku naginju takvu konceptu. Ipak, oni ne posluju prema sličnom modelu. Jedini hotelski lanac u Hrvatskoj s takvim iskustvom poslovanja turski je Rixos koji je nedavno otvorio hotel Rixos Libertas u Dubrovniku. No za razliku od drugih resorata diljem svijeta u kojima je All inclusive temelj poslovanja, u Dubrovniku se iz logičnih razloga nisu odlučili za takav koncept.

- Prije dolaska u Hrvatsku bili smo uvjereni da All inclusive može funkcionirati, međutim više nismo jer je u Hrvatskoj, pa i u Dubrovniku, broj noćenja turista premalen da bi takva ponuda zaživjela. Ako gost ostaje tri dana, logično da jedan dan provede u hotelu, a da sljedeća dva želi iskoristiti za upoznavanje odredišta, lokalnih restorana i barova. No usprkos tomu uvjeren sam da će Hrvatska dugoročno morati također uvesti model All inclusive radi konkurencije na europskom tržištu koje već tako posluje - misli direktor Razvoja grupacije Rixos Gokhan Sarper.

Prema njegovu objašnjenu All inclusive ponuda uglavnom se veže uz resorte, a gradski ili poslovni hoteli vode politikom noćenja s doručkom (bed & breakfast). Gost koji odsjeda u gradskom hotelu uglavnom dolazi s poslovnim namjerama, ostaje ondje jednu do dvije noći, a prioriteti su mu kvalitetan doručak, brza prijava i odjava iz hotela, dobra teretana, brza praonica i kemijsko čišćenje te lokacija (da je hotel smješten blizu poslovnog centra grada radi sastanaka, banaka i sličnog).

Vođenje takvog segmenta hotelijerstva, kaže Sarper, lakše je i u pravilu manje zahtjevno, a resorti su nešto zahtjevniji. All inclusive u pravilu mora imati odlično razrađen sustav hrane i pića (F & B) i odličnu gurmansku ponudu. Gosti u prosjeku ostaju 11 dana, što znači da treba svaki dan imati drukčiji zabavni program i gastronomsku ponudu. Nijedan resort nema samo jedan restoran ili noćni klub, nego pet do šest, pa je to prilično zahtjevno, ali prije svega izazovno. Rixos grupacija vodi se malo drukčijom poslovnom logikom od europske konkurencije, koja je zbog redukcije troškova smanjila kvalitetu ponude, zbog čega je bila primorana spustiti cijene noćenja.

- U Rixosu smo napravili nešto drugo: umjesto da smo kupovali npr. dva dolara jeftiniji šampon, kupili smo skuplji od prosjeka. Prema tom načelu održavamo sve troškove, zbog čega ne moramo spuštati cijene. Gost je zadovoljan, uvijek dobije više, ali zato mu i naplatimo više - zaključuje Sarper.

Svi su dobavljači za Rixosove hotele međunarodni, kao i svi njihovi ugovori, tako da jedan ugovor vrijedi za sve hotele, od hrane i pića do namještaja ili tehnike. Koliko je takav koncept isplativ, možda najbolje govori podatak da je povrat investicija europskih hotela od 10 do 15 godina, a u Turskoj od sedam do 10.

Resorti u prosjeku zapošljavaju više od tisuću ljudi, otprilike isto toliko koliko primaju gostiju. Ljudi su u pravilu najveći trošak, od visokog i srednjeg menadžmenta do čistača i brisača sunčanih naočala gostima na plaži. Često se u resortima mogu vidjeti zaposlenici svih nacionalnosti, od lokalnog stanovništva do ljudi iz cijelog svijeta. Hotelijeri uglavnom zapošljavaju jeftiniju radnu snagu, tako da su i u tom segmentu Hrvati jedni od najskupljih, izvan konkurencije. Najatraktivnije je zanimanje u resortu šef kuhinje jer je, ako je kvalitetan i ima željeno iskustvo, često bolje plaćen od generalnog direktora hotela.

Termin All inclusive još je 50-ih godina prošlog stoljeća značio vrlo poseban tretman za odabrane. Danas pak ima bezbroj All inclusive resorta, i to uglavnom u toplijim, slabije gospodarski razvijenim zemljama. Stoga svaka investicija omogućuje velik broj novozaposlenih i diže standard krajevima udaljenim od financijskih središta. Hrvatska obala, s obzirom na svoju razvedenost, teško može konkurirati kilometarskim pješčanim plažama Turske ili Tunisa, no daleko od toga da nema potencijal za takav razvoj, oposebno na atraktivnim lokacijama na kojima neiskorišteno zemljište zjapi prazno čekajući strpljivo rješenje imovinskopravnih pitanja.

Boravak u All inclusive resortima visoke kvalitete za neke je goste i dalje luksuz (noćenje u Rixos Sun Gateu stoji 500 eura), no gost je u takvim uvjetima kralj koji zaslužuje najkvalitetniju uslugu za plaćeni aranžman. Međutim, mnogima zatvoreni tip provođenja godišnjeg odmora ne odgovara. Ljubitelji putovanja i istraživanja zemalja radije će za smještaj izdvojiti manje i trošiti više izvan hotela ne gledajući svako jutro na stotinu gostiju koji opsjedaju hotelske restorane i bazene. Ipak, s obzirom na prosjek popunjenosti All inclusive resorta, koji je u visokoj sezoni i veći od 90 posto, mnogo je više onih kojima usluga na pladnju itekako odgovara. Osobito Amerikancima, Britancima, Nijemcima i nadasve Rusima, zbog kojih većina turskih resorata animacijske sadržaje provodi na ruskom jeziku.

Nekako se može pretpostaviti da gosti unatoč plaćenom (unaprijed sređeni računi smještaja, prijevoza i hrane) imaju i dovoljno novca za trošenje. Tu ih, zapravo, hotelijeri i čekaju. Upravo prodavaonice s modnim brendovima, nakitom, suvenirima, à la carte restorani, vrhunski spa-tretmani na kraju iz gosta izvuku dvostruko više nego što je očekivao. Ovogodišnja zarada samo jednog Rixosova resorta  - Sun Gatea u Antalyji - procjenjuje se na 580 milijuna kuna, a trenutačno najprofitabilnija hrvatska hotelska kompanija Maistra u 19 čvrstih turističkih objekata i dva naturistička kampa prošle je godine ostvarila prihod od 473 milijuna kuna. Da se ne isplate i hotelijerima i dobavljačima, All inclusive resorata ne bi svake godine bilo sve više.