Američke banke počele vraćati dug državi

Proteklog je lipnja deset banaka dobilo odobrenje američkog Ministarstva financija da počnu vraćati svoje dugove, među njima Goldman Sachs, AIG, JP Morgan Chase, Morgan Stanley i drugi. Ukupna visina otplate trebala bi iznositi oko 68 milijardi dolara, a dosad je vraćeno 54,7 milijardi dolara

piše Vanja Figenwald
[email protected]

Nekako ispod radara prolaze vijesti posljednjih tjedana o plimi vraćanja državnih sredstava od strane banaka i financijskih institucija u Americi. Takva je valjda priroda medija. Kad su preklinjali za pomoć čovjek nije mogao otvoriti sardine da ne vidi šlager o toj i toj banci na rubu kolapsa koju spasonosno iz mulja izvlači Ujko Sam, a kad su se krenuli natiskivati u red za povrat sredstava, tek nekoliko njih dobilo je 'tretman' u prednjem dijelu novina, uglavnom AIG i Goldman Sachs.

Stvari su se zahuktale tijekom lipnja kad je deset banaka dobilo odobrenje američkog Ministarstva financija da počnu vraćati dugove, među njima Goldman Sachs, AIG, JP Morgan Chase, Morgan Stanley i drugi. Ukupna visina otplate trebala bi iznositi oko 68 milijardi dolara i rezultat je završenog testa na stres prema kojemu situacija više nije onako kritična. Od tih deset, dosad ih je polovina i realizirala otplate. JP Morgan Chase vratio je 25 milijardi dolara državne pomoći uz dividendu, što znači da država počinje i zarađivati, podatak koji će možda razočarati oveću sljedbu katastrofičara koji su zdušno objašnjavali kako je državno spašavanje promašaj i put u konačni kraj svemira. Izostanak inflacije, dapače, laviranje na rubu deflacije, neke od njih vjerojatno će dotjerati do sloma živaca.

Što se drugih tiče, BB&T je u državnu kasicu ubacio 3,1 milijardu dolara, a Kelly King, glavni i odgovorni, izjavio je da će vraćanje državne investicije omogućiti banci da se ‘dobrano okoristi budućim prilikama koje će biti dostupne s izlaskom iz recesije’. Strogo ministarstvo, pak, ustvrdilo jeda su ‘ove otplate ohrabrujući znak za financijski oporavak’, iako je pripomenulo da ‘još ima dosta posla’. Morgan Stanley i Goldmana Sachs uredno su uplatili po 10 milijardi svaki, koliko su oboje i povukli iz državne čarapice za crna vremena kad se lavina zakotrljala. Ukupni dosad vraćeni iznos od 54,7 milijardi dolara upotpunio je US Bancorp sa 6,6 milijardi dolara.

AIG plaća udjelom

S druge strane, AIG i nije takva priča o naglom uspjehu kao desetero spomenutih jer njihova otplata nije u gotovini, iako ju je uzeo, nego je riječ o udjelu u kompaniji, što nikako nije ista stvar. Savezna je vlada odlučila prihvatiti ponudu o udjelu od 25 milijardi dolara vrijednih preferiranih dionica, ali i to je tek djelomična otplata jer je iznos duga znatno veći i kreće se oko 40 milijardi dolara, odnosno ukupno

nevjerojatnih 180 milijardi zbroje li se sve vrste državnih intervencija u ovom superproblemu, od kapitala do kreditnih linija. Prema čelnicima kompanije, postignuti dogovor omogućit će i izlazak dvaju ogranaka u kojima je vlada uzela udjel (American International Assurance i American Life Insurance) na burzu kad se stvore povoljni tržišni uvjeti. Podsjećanja radi, AIG je prošlu godinu završio s 99 milijardi dolara gubitka, a nitko ne zna zašto nije zaokružio i tu posljednju milijardu. Prvi pokušaj smanjenja duga već je prošle godine izveden kad je pokušao uvaliti AIA odjel nekoj naivčini, ali začudo nije bilo zainteresiranih. Do sada. Ipak, državno suvlasništvo daje sasvim drugu dimenziju, točnije osjetno izdašniju kapitalnu rezervu od bilo kojeg privatnog investitora. Uglavnom, porezni obveznici još neko vrijeme neće vidjeti svoj vraćeni novac jer AIG jednostavno pliva u dugovima tako da ni država ne zna kada bi mogla dobiti povrat novca koji je uložila, čak i po diskontnoj cijeni.

Što brže ‘otkačiti’ državu

Vijest je to, iako pomalo zanemarena, itekako važna i to iz nekoliko razloga. Prvo, volja za vraćanjem posuđenih sredstava sugerira pozitivne trendove u američkoj ekonomiji što je u svakom slučaju vrlo dobra vijest, pogotovo s obzirom na to da oporavak financijskih institucija, po logici prema kojoj je uzrokovao opći kolaps, treba biti prethodnica oporavku realnog sektora stjeranog u mišju rupu manjkom novca i panikom. A panika nas dovodi do druge iznimno važne posljedice ubrzane otplate duga - vraćanja povjerenja na financijska tržišta, što će se neminovno preliti na ostatak ekonomije, baš kao što se to svojedobno dogodilo s nepovjerenjem. Koliko brzo teško je reći, ali imajući na umu solidne rezultate testa na stres i navedene podatke, početak pozitivnih trendova i rasta realno je očekivati mnogo brže nego što su neki predviđali. Čini se da teze o promjeni kretanja potkraj ove godine drže vodu, a jednom kada američka ekonomija postane referentna točka, postaje nešto lakše predvidjeti i kretanje drugih ekonomija.

Treći bitni činitelj naglog interesa za vraćanje novaca ima sasvim drugačiji predznak od prijašnja dva. Svakome je jasno zašto se puste banke odjednom utrkuju koja će prva vratiti novac, sasvim sigurno ne zato što ih peče savjest. Nešto manje važan razlog jest želja da se bude tržišno što konkurentniji u odnosu na financijske institucije koje će dulje ostati u TARP-u (engl. Troubled Assets Relief Program) zato što oni koji brže izađu, stječu ugled stabilnije kompanije od onih koji su još na magarećoj klupi. Drugi, neusporedivo zlokobniji razlog jest želja za otresanjem dosadne države i njenih ograničenja na isplate izdašnih bonusa i plaća. No, toga je i predsjednik Obama itekako svjestan, pa bi im mogao pokvariti zabavu. Osim što je već iznio prijedlog nove regulacije financijskog tržišta, koji ni približno nije tako strašan kao što su borci za prava tržišta požurili objasniti, Obama se osvrnuo na kratko pamćenje Wall Streeta u nedavnom intervjuu televiziji Bloomberg: ‘Izgleda da Wall Street ima nešto kraće pamćenje o tome kako smo bili blizu bezdana nego što sam ja očekivao’.