Amerika gubi svoj simbol - srednju klasu

Glavni čovjek američkog Feda Ben Bernanke upozorio je vladajuće dužnosnike da moraju pripaziti kako individualni radnici ne bi previše patili od posljedica slobodne trgovine, globalizacije, tehnološkog razvitka i ostalih činitelja koji su potakli razvoj gospodarstva cijele nacije. Na takvim se obično sastancima govori o problemima koji se tiču monetarne politike ponekad i fiskalne, a Bernanke se odlučio pozabaviti, kao što je sam izjavio, nekim trenutačno aktualnijim i važnijim problemima

Izjavio je da dinamika američkoga gospodarstva stvara iznimno velike dislokacije, poput, primjerice zatvaranja tvornica i otpuštanja radnika s neodgovarajućim vještinama i znanjima. Ako se ne ustanove neke granice kojima bi se smanjio rizik za takve radnike, javnost će sve teže prihvaćati dinamiku ključnu za ekonomski razvitak. Bernanke međutim nije ponudio neka specifična rješenja za taj problem, ali naznačio je da prije svega misli na poboljšanje edukacije i dodatnu kvalifikaciju radnika što bi svetrebalo smanjiti nejednakost i sve veće razlike u plaći. Suočeni smo sa sve izraženijim problemom: nestanku srednje klase na kojoj je Amerika izgradila svoju državu, 'američki san' i politiku financiranja. Amerika se tako približava, kao što su neki izjavili 'ruskoj budućnost', tj. povećava se broj stanovništva koji žive sa sredstvima nedovoljnima za život, a raste i broj novih milijunaša koji se obogaćuju doslovce preko noći.

Ta situacija jasno odražava brige američkog političkog ali i poslovnog establišmenta u  veyi s porastom gospodarskog nacionalizma - fenomena koji se ne ograničava samo na SAD. Iako porast ekonomskog nacionalizma donekle odražava i brige Centra za nacionalnu sigurnost, osobito nakon nakon 11. rujna, ta je pojava u porastu u svim državama svijeta. Na djelu je svojevrsni nacionalni sustav političke ekonomije koji zagovara protekcionističke stavove proizvodeći vlastitu zamjenu za određene proizvode. Trenuačni rast takvog ponašanja u gospodarski snažnim zemljama, poput SAD ili Francuske, reakcija je na povećanje globalizacije proizvodnje i tržišta, a rezultat je povećanih razlika u plaćama i bogatstvu kako stanovnika država, tako i samih nacija.

Ta vrsta nacionalizma, u kojemu se države međusobno optužuju za vlastite probleme, proizlazi iz gospodarskog populizma koji optužuje bogate države za nedostatak sredstava u drugima. Bernanke je tako globalizaciju optužio za razlike u plaćama radnika i nestanak američke srednje klase, a od stručnjaka se očekuje da predlože mjere smanjenja globalizacije kroz strože uvjete migracije, internacionalne trgovine i investicija. Iako je svjestan daje povećanje spomenutih razlika prije svega razlog tehnoloških promjena, Bernanke nije predložio stvaranje novih socijalnih mjera kojima bi se nudila prekvalifikacija, dokvalifikacija i reedukacija radnika, osiguranje za nezaposlene i, primjerice, plaćanje porez na dohodak za siromašne.

Fleksibilnije tržište rada također bi djelomično moglo riješiti problem, a ulaganje u ljudski kapital je jedno od najvrednijih i dugoročno najisplativijih ulaganja kojim država može pripomoći svom gospodarskom rastu. Bernanke j, međutim, izjavio kako trenutačno nije za postavljanje trgovinskih zapreka jer demokratsko društvo zahtijeva slobodnu trgovinu u svim njezinim segmentima. - Trenutačno postavljanje protekcionističkih  barijera u cilju povećanja investicija učinilo bi više štete nego koristi - izjavio je. Kako bi se pomoglo siromašnima, demokratski kongres predložio je minimalnu nadnicu od 5,15 do 7,25  dolara za sat tijekom razdoblje od dvije godine nakon kojega bi se trebalo vidjeti što dalje poduzeti. Stručnjaci se slažu u jednome:  jedna mjera jednog ministarstva ne može riješiti tako veliki problem koji je i dalje u porastu. Trebat će mnogo više truda i napora da se nejednakost svede na prihvatljivu razinu, a hoće li to učiniti FED, Kongres ili netko treći, ostaje da vidimo.   (Tea Franić)