Ameriku čeka žestoka borba za opstanak na čelnoj svjetskoj poziciji

Stopa gospodarskoga rasta u SAD-u 2005. godine iznosila je 3,5 posto, što je 0,7 posto manje u odnosu na prethodnu godinu. To se odrazilo na svijet, pa je globalni ekonomski rast u istom razdoblju s četiri postotka pao na 3,2 posto

Piše: Marija Suttina

Iako se američki predsjednik George Bush snažno opire tome da njegov mandat u Bijeloj kući poistovjeti s razdobljem recesije, ekonomski podaci pokazuju da američko gospodarstvo stagnira. Na prošlotjednoj konferenciji za novinare u vrtu Bijele kuće na novinarsko pitanje o stanju američke ekonomije, Bush je samo kratko odgovorio da je 'naše gospodarstvo snažno'.
Nakon Clintonove ere ekonomskog procvata, kad su otvorena 22 milijuna novih radnih mjesta, Bushevu administraciju prate uglavnom tamne ekonomske brojke.

U prvoj godini Busheva mandata, preciznije nakon terorističkih napada na New York ujesen 2001., u tehničkom je sektoru gotovo preko noći nestalo 450.000 radnih mjesta Neposredno nakon terorističkih napada Amerika bilježi stopu nezaposlenosti od šest posto, u nekim dijelovima zemlje i sedam posto. Posljedica je to kako efekta tzv. 'post-9/11 recesije', ali i višegodišnjeg trenda usporavanja ekonomskoga rasta. Stopa gospodarskog rasta u SAD-u 2005. godine, primjerice, iznosila je 3,5 posto, što je 0,7 posto manje u odnosu na prethodnu 2004. godinu. Dakako, sporiji rast američkoga gospodarstva odražava se na globalnu situaciju; globalni ekonomski rast u istom razdoblju pao je s četiri postotka na 3,2 posto.

Nafta diže cijene

Niz činitelja pridonio je posustajanju američkoga gospodarskoga diva; ponajprije, rast cijena sirove nafte na međunarodnom tržištu - u prvih pet mjeseci 2006. godine cijena nafte porasla je 14 posto. Efektom domina to je potaknulo porast cijena žitarica, ali i cijena plemenitih metala. Cijena zlata i platine u prvom polugodištu ove godine porasla je u prosjeku 50 posto. Rast cijena nafte posljedično potiče potražnju za dolarima na međunarodnom tržištu; povećana ponuda, odnosno tiskanje dolarskih novčanica pridonosi inflaciji. U kombinaciji s inače standardno visokim američkim trgovinskim deficitom (782 milijarde dolara 2005., 666 milijardi dolara 2004.) te slabljenjem dolara u odnosu na euro i jen, stručnjaci su suglasni da je američko gospodarstvo zasigurno u novom ciklusu ekonomske recesije.

Ta činjenica sama po sebi ne bi posebno zabrinjavala Bushevu administraciju, jer su ciklusi od otprilike desetak godina ekonomskoga rasta, odnosno usporavanja sastavni dio američkoga robustnoga gospodarstva. Ono što upada u oči jest, međutim, odljev kapitala iz Amerike.
Dok je sve do prije koju godinu Amerika bila jedno od rijetkih područja na svijetu bez praktički ikakva rizika za investiranje, od 2005. godine zamijećen je trend 'curenja' stranoga kapitala iz Amerike. Tom procesu, bez sumnje, pridonosi i oklijevanje američkoga ministarstva financija da uvede čvršću monetarnu politiku; neke odlučnije korake u tom pogledu ne treba očekivati prije izbora u studenome. Odljev svježega kapitala nužno se odražava na opadanje bruto domaćeg proizvoda, slabljenje životnoga standarda i dugoročno baca sjenu na imidž Amerike kao prve sile svijeta.

I drugi ulažu u obrazovanje

Ne odgovori li efikasno na globalne izazove s kojima je suočena - rat u Iraku i Afganistanu, terorizam, energetsku krizu, uspon azijskih divova Kine i Indije, Amerika, koja sada drži četvrtinu svjetske ekonomije, doista bi mogla izgubiti ulogu svjetskoga lidera. Prema procjenama CIA-e, Kina bi do 2025. mogla ekonomski stati uz bok SAD-u; do 2045. Kina, ali i Indija, mogle bi gospodarski čak nadjačati Ameriku.

Amerika svoju gospodarsku moć duguje prije svega vrhunskom obrazovanju, uvijek svježim valovima radne snage te radnoj etici koja nagrađuje učinkovitost, a potiče rizik. Prema produktivnosti i profitu, Amerika je, naime, vodeća zemlja u svijetu. Gotovo svako znanstveno otkriće i tehnološki napredak Amerikanci u rekordnom roku pretvaraju u robu i plasiraju na tržište. Suvremena Amerika njeguje poduzetničku kulturu ('tko riskira profitira') koja počiva na protestantskoj radnoj etici, fleksibilnom tržištu kapitala i efikasnome pravnom sustavu. Zahvaljujući imigrantskoj tradiciji, tj. politici otvorenih vrata (i) prema ekonomskim imigrantima, teško da će Ameriku u skoroj budućnosti pogoditi nedostatak radne snage s kakvim se periodično suočava Zapadna Europa.

Američka tradicija da od svih razvijenih zemalja svijeta daleko najviše ulaže u visoko obrazovanje - čak 2,6 posto nacionalnog outputa u odnosu na 1,2 posto BDP-a Europske unije, još se pokazuje ekonomski izrazito isplativom. Na popisu najboljih sveučilišta za inženjere računarstva, deset američkih visokih škola u samom su vrhu. Amerika godišnje prima 30 posto ukupnoga broja stranih studenata. Međutim, školovanje u SAD-u prilično je skupo. Dok u SAD-u godišnje diplomira 70.000 inženjera, Kina i Indija godišnje ih 'proizvedu' gotovo milijun. Indijski su liječnici i inženjeri softvera nadaleko cijenjeni. Globalnu konkurentnost indijskim stručnjacima u startu osigurava i činjenica da se u domovini obrazuju i na engleskom jeziku, jednom od 12 službenih jezika u zemlji.

Smanjivanje poreza kao lijek

U globalnim razmjerima, nepovoljna okolnost za Amerike leži u činjenici da su se u međuvremenu mnoge zemlje Trećega svijeta 'izvještile' u kapitalizmu; one uz to imaju i neusporedivo jeftiniju radnu snagu, koja je sve bolje obrazovana i globalno konkurentna.
Uz to, neke unutarnje američke slabosti, poput preskupoga sustava zdravstvenog osiguranja, idu, na dugu stazu, na ruku američkim suparnicima. Međutim, problemi poput preskupoga zdravstvenoga sustava ili subvencija za poljoprivrednike političke su prirode. Na njih se, drugim riječima, može djelovati političkim mjerama. Reforma sustava društvenog poticanja farmera, koju SAD svako toliko preporuči Europskoj uniji, u nadležnosti je američke Vlade, jednako kao i smanjivanje vanjskoga duga. Bushev kabinet zasad uglavnom nudi smanjivanje poreza, kao glavni lijek protiv za sve ekonomske boljke u zemlji.

Procjene mnogih američkih think-tankova i obavještajnih službi početkom trećeg tisućljeća o tome da Kina, Indija, ali i Brazil prijete da sustignu i ugroze američki prestiž na globalnom planu, poticaj su SAD-u da pronađe sredstva kako bi se othrvao tim izazovima. Nije isključeno da će Amerika nastaviti putem zaoštravanja politike prema imigrantima; ideja o podizanju zida prema Meksiku na tragu je takvih nastojanja. U svjetlu borbe protiv terorizma, zatvaranje vrata useljenicima može se razumjeti, ali gospodarski se dugoročno zasigurno ne može i opravdati.

Metoda paranoje za očuvanje nadmoći

U novijoj su povijesti američki lideri, međutim, i na najmanji znak ekonomskog usporavanja reagirali paranoično i uspjeli su zadržati američku lidersku poziciju u svijetu. Metoda paranoje za očuvanje nadmoći primijenjena je od Drugoga svjetskoga rata barem četiri puta. Bojazan da bi ih drugi mogli preteći, pa i za milimetar, na vojnom, ekonomskom, znanstvenom planu natjerala je Amerikance da se u pedesetim godinama prošloga stoljeća potrude osigurati premoć nad SSSR-om. Nakon što je Moskva prva imala satelit Sputnik i prvoga čovjeka u svemiru, Amerika je počela ulagati u svemirska istraživanja; s programom NASA-e u desetak je godina nadmašila Sovjete. Nakon energetske krize 1973. i slabljenja američkoga dolara te jačanja uloge arapskih zemalja i Zapadne Europe na globalnom planu, predsjednik Richard Nixon umjesto bipolarne podjele svijeta nametnuo je multipolarni obrazac u međunarodnim odnosima. Zahvaljujući paranoji uslijed tehnološkoga uspona Japana osamdesetih godina prošlog stoljeća, američki su lideri uložili napore i novac da ojačaju znanstveni kadar za istraživanja na području visokih tehnologija.

Kraj