Ante Samodol: Treba nam novi IPO

Fondovska industrija jos čeka bolja vremena, iako su dvije najteže godine minusa iza nje. Tako se barem može zaključiti iz izlaganja prvog čovjeka Hanfe Ante Samodola na 4. Međunarodnoj konferenciji fondovske industrije.

Naime, usporedba podataka iz prosinca 2007. i prosinca 2010. godine pokazuje da je, unatoč rastu broja investicijskih i dobrovoljnih mirovinskih fondova, neto imovina s 55,5 milijardi kuna pala na 44,8 milijardi. Rezultat bi bio i gori da ukupno stanje nisu izvlačili mirovinski fondovi koji su i u najtežim vremenima otpuštanja i zatvaranja poduzeća imovinu podebljali s 21,8 na 30,6 milijardi kuna. Zanimljiv je i podatak koji pokazuje odnos neto imovine svih fondova i štednih i oročenih depozita – omjer je s 35,44 posto pao na 25,66 posto, što je logično, jer su ulagači s krizom ponovno otkrili klasičnu bankarsku štednju.

Analizirajući sadašnju situaciju na tržištu kapitala Samodol kaže kako je 90 posto imovine fondova orijentirano hrvatskom tržištu, samo četiri posto na tržište regije naglašavajući kako je većina imovine investicijskih fondova u rukama novčanih koji upravljaju sa 7,6 milijardi kuna. Dionički fondovi drže 2,9 milijardi dok je u mješovitim i obvezničkim fondovima svega dvije, odnosno milijardu kuna. Koliko je tržište kapitala privatnim ulagačima postalo rizično i nezanimljivo Samodol potkrjepljuje podatkom da je ulagača -fizičkih osoba na tržištu kapitala sada samo 46 posto dok ih je u najboljim vremenima bilo čak 64 posto.

Podaci o rezultatima pojedinih industrija unutar financijske nebankarske branše pokazuju da su se osiguranja s 206 milijuna kuna plusa u prvoj polovici ove godine i faktoring s 57,7 milijuna uspjeli održati iznad vode. Leasing je u dubokom minusu od 29,9 milijuna kuna, a brokeri 9,3 milijuna kuna. Podaci su za fondovsku industriju nešto bolji, iako daleko od nekog ozbiljnijeg optimističnog zaključka. Naime, u prvoj polovici ove godine neto financijski rezultat investicijskih i mirovinskih fondova iznosi 375 milijuna kuna plusa, no to je opet zahvaljujući mirovinskim fondovima čiji je plus od 435,8 milijuna pokrio minus investicijskih od 60,6 milijuna. No u odnosu na 2009. kada je taj rezultat iznosio čak 2,9 milijardi kuna brojke su prilično razočaravajuće.

Govoreći o međuodnosu prvog i drugog mirovinskog stupa Samodol je upozorio kako je od 15 milijardi kuna, koliko se otprilike svakoga svakoga mjeseca mora dodatno za mirovine izdvojiti iz proračuna, stvarni trošak zapravo samo 3,4 milijarde, jer se ostalo odnosi na tranzicijski trošak drugog mirovinskog stupa i mirovine po posebnim zakonima na što odlazi 4,6 odnosno 7,2 milijarde kuna. Iako optimizam ni sam još ne vidi, Samodol se ne slaže s općom prevladavajućom ocjenom kako su investicijski fondovi stvorili balon na tržištu kapitala. Kaže kako je to još jedna od zabluda, jer iako su IPO Ine i TH-T-a bile političke odluke, dionica TH-T-a danas se ponaša bolje nego štednja u banci. Štoviše dodao je kako mu je žao što i danas nema takvih IPO-a.  (Gordana Gelenčer)