Apsolvent ekonomije

Poštovani gospodine premijeru, zadovoljstvo mi je da vam mogu preko poslovnog tjednika “Lider” pomoći ili bar dati nekoliko prijedloga da napišete bolju strategiju koja će naše gospodarstvo učiniti boljim

Dosadašnjim radom vašeg kabineta osjećaju se mali pomaci koji još nisu dostatni da naše gospodarstvo bude na zadovoljavajućoj razini. U mojem prijedlogu obuhvaćam dva temeljna područja koja bi se mogla uzeti u obzir kod pisanja strategije:

Prvo, jedan od temeljnih područja našeg gospodarstva je siva ekonomija odnosno crno tržište našeg gospodarstva. Mislim da bi tu trebalo uvesti veće kontrole zbog toga što po procjenama u Hrvatskoj na crno radi 400 000 ljudi čime država gubi 11 milijardi kuna iz državnog proračuna što je itekako velika količina novca. Većim kontrolama ova količina novca bi se mogla preusmjeriti u investicije i to u greenfiled koje stvaraju nove proizvodne pogone. Uzimajući u obzir ove podatke o zaposlenim ljudima na crno onda Hrvatska ima punu zaposlenost prema Keynesovoj teoriji. S druge strane, ovo ljeto smo svjedoci kontrola za iznajmljivače apartmana što je dobro, ali mislim da trebamo povećati. Da bi povećali kontrolu, moramo zaposliti dodatne kadrove koji će sve to obuhvatiti jer s postojećim to jednostavno nemoguće. Kada bi ovim inspekcijama prikupili ogromnu količinu novca koja se kreće u sivoj ekonomiji onda bi bez problema u kraćem roku ostvarili proračunski deficit od 3% koje od nas traži Europska unija.

Drugo, svjedoci smo sve većeg nezadovoljstva u poljoprivredi. Tu moram spomenuti pčelarstvo kod kojeg ste donijeli dobru mjeru poticanja po kilogramu meda da bi se upravo spriječilo crno tržište. Međutim, drugi teži problem je ribarstvo u kojem smo pogriješili što se tiče poticaja. Nije dobro što smo ukinuli poticaje riboprerađivačima za 50% jer nam je to izvozna grana orijentirana većinom na talijansko i španjolsko tržište. S ovim smo u tešku situaciju doveli i riboprerađivače,ali i same ribare. Riborerađivači će ukidanjem ovih poticaja gubiti svoju konkurentnost koju su do sada imali, ali i 10% cijene koja je bila njihova profit i time poslovati s gubitkom. Da bi riboprerađivači ostali pri istoj cijeni oni moraju nabaviti ribu po jeftinijoj cijeni i time smanjuju cijenu ribe kod ribara i tako dovode ribare u nezavidnu situaciju. Sami ribari tom cijenom ne mogu pokriti svoje troškove uključujući poskupljenje plavog dizela ili otplata kredita za obnovu flote. Ribarstvo je jedna od naših temeljnih grana dugo godina s obzirom da smo pomorska zemlja i mislim da bi tu trebalo povećati poticaje i time spriječiti propast ribarstva kod nas.

Nadam se da ćete moje prijedloge u ovom dopisu uzeti u obzir i pomoći vam u pisanju kvalitetne strategije.

Željko Mateljak