Australija sve bliža Kini

Potaknuta rudarskim bumom proizašlim iz kineske industrijalizacije, Australija uživa u ekonomskom prosperitetu koji je razlikuje od ostalih razvijenih ekonomija svijeta. Ako se taj trend nastavi, samo će Zapadna Australija trebati dodatnih 400 tisuća radnika u sljedećih deset godina

Tvrdnja je to iz australske gospodarske komore, što je golem iznos za državu koja ima tek dva milijuna stanovnika. I dok SAD kreće prema recesiji, a Europa strepi od ekonomskog usporavanja, Australija je ušla u 17. godinu neprekinutog rasta. Domaća je potražnja tolika da su monetarne vlasti podignule kamatu na najvišu razinu u posljednjih 12 godina da bi usporile inflaciju - najveći nacionalni problem pogoršan manjkom stručne radne snage i infrastrukturnim uskom grlu na pretrpanim aerodromima. Nezaposlenost je na najnižoj razini u 33 godine, imigracija na najvišoj, a cijene najvažnijih australskih izvoznih dobara - željezne rudače, ugljena i žitarica - nikad nisu bile bolje. Bogatstvo kućanstava više se nego udvostručilo u posljednjih 15 godina, nacionalni vozni park pomladio se i postao luksuzniji, a domovi su natrpani visokokvalitetnom potrošačkom elektronikom. Savezne i lokalne vlasti plivaju u suficitu, pa će stanovništvu od 21 milijuna ljudi biti omogućene porezne olakšice vrijedne 28 milijardi dolara.

Sve veći kineski utjecaj na području financija i politike bio je vidljiv u nedavnom napadu Aluminum Corporation of China na anglo-australski Rio Tinto. Rudarska grupacija u vlasništvu države ugrabila je devet posto Rija u suradnji s američkom Alcoom i stavila se u središte neprijateljskog preuzimanja koje vodi najveća australska kompanija BHP Billiton. S jedne strane kineski apetit za autralskim sredstvima najavljuje kontinuirani bum u vremenu kad usporavanje prevladava. Usred svjetske kreditne krize, koju svijet, doduše, baš i ne osjeća, Sidneyska burza izgubila je gotovo petinu svoje vrijednosti prije oporavka nakon kojeg je još ostala 13 posto u minusu.
 
Australski je financijski sustav u dobrom stanju, no vodeće banke muče se s višim troškom financiranja i velikim povećanjem nenaplativih potraživanja. Poljoprivredni sektor, važan izvor izvoznih prihoda, naizmjence je izudaran sušama i poplavama uza strah da bi suha Australija mogla biti jedna od najtežih žrtava globalnog zatopljenja. Potrošačko samopouzdanje zabilježilo je najveći pad u 23 godine kao rezultat sve većih kamatnih stopa, slabijeg tržišta kapitala i straha od američke recesije. Ima i onih koji vjeruju da priča o odvajanju od SAD-a ne drži vodu jer je svjetska ekonomija globalizirana i premrežena. Podatak da Australija većinu svog ugljena izvozi u Japan i Koreju, zemljama ranjivima na padove u SAD-u, donekle argumentira takav stav, a tomu treba dodati i velik deficit vanjskotrgovinske bilance usprkos pogodnim uvjetima izvoza sirovina. I sve veća ovisnost o Kini ima dva lica. Bliskim vezanjem svog prosperiteta uz azijskog diva Australija postaje ranjiva na njegove padove i posrtanja. Ima, naime, znakova da kineski izvoz slabi, a globalni će problemi neizbježno usporiti i ekonomski razvoj te zemlje. Postoji i opasnost da novi australski menadžeri, vođeni Vladom, postignu kontraefekt prejakim monetarnim stiskanjem u trenutku kad se ekonomija sama korigira.

Takav bi scenarij mogao prisiliti Australiju na neugodno slijetanje koje bi produbilo i produljilo usporavanje. Ali zemlja koja je izbjegla azijsku financijsku krizu 1997. i puknuće 'dotcom' mjehura 2001. čini se da će lakše podnijeti globalno usporavanje od većine: realni rast BDP-a za ovu godinu predviđen je na 3,5 postro. Ipak, rast vođen Kinom ima implikacije šire od ekonomije Australije i njezinih susjeda. Kako kineski rast transformira regionalnu i svjetsku trgovinu i investicije, tako rast te zemlje mijenja i strateški izgled Azije.

Spomenuti ulazak Chinalca u Rio Tinto, vrijedan 14 milijardi dolara, najveća je inozemna kineska investicija, ali je shvaćena i kao politička poruka da se Peking namjerava natjecati s najvećim globalnim igračima za svoje mjesto za stolom u trenutačnom valu konsolidacije industrije. Australija i ne zna točno kako se postaviti. Recentni skok Kine i njezina potražnja za osnovnim industrijskim dobrima postavio je ulaganja i s tim povezanu političku osjetljivost na novu razinu.

Prošli je mjeseca pokazala da je spremna napraviti agresivne korake kad je Sinosteel postao prva kineska kompanija koja je pokrenula neprijateljsko preuzimanje u Australiji sa svojom ponudom od 1,2 milijarde australskih dolara za Midwest Corp., rudarsku tvrtku iz Zapadne Australije. Nakon napada na Rio savezna vlada objavila je pravila za strane investicije u skladu s nacionalnim interesima. Objava se odnosila na državne investicijske fondove i upozoravala je da će se takve investicije iscrpnije analizirati da bi se utvrdilo jesu li 'investitorove operacije neovisne o dotičnoj stranoj vladi'. Većina vanjskih ulaganja dolazi od kompanija u većinskom vlasništvu kineske vlade. U očima nekih regulatora takva ih obilježja čine 'državnim' investitorima. Pitanje dobiva posebnu važnost zato što se kineski interesi u zemlji protežu dalje od sirovina. Hongkonška podružnica kineske državne riznice, koja upravlja većim dijelom kineskih deviznih rezervi, nedavno je kupila udjele u trima najvećim australskim bankama. Zato neki analitičari misle da je samo pitanje vremena kad će stići i ponuda za banku u cjelini ili za veći projekt iz područja sirovina.

S druge strane, u Kini odbacuju kvalificiranje državnih tvrtki kao nekomercijalnih entiteta tvrdeći da su investicije podjednako u interesu obiju strana. Vjetar u leđa uvjerenju da će Kina i Australija naći zajednički jezik daje i nedavna pobjeda laburista u Australiji na čelu s premijerom Ruddom, koji je živio u Kini, govori mandarinski i ima bliske veze s tamošnjim donositeljima odluka. Za razliku od svog konzervativnog prethodnika Johna Howarda Rudd mnogo bolje poznaje situaciju u Kini. Uz to njegova je stranka u prošlosti stavljala više naglaska na interese, a manje na vrijednosti, dakle može se očekivati pragmatičniji pristup. Novi je premijer to donekle i potvrdio svojim nedavnim izjavama u kojima naglašava koristi razvijanja daljnjih odnosa Kine i Australije. S obzirom na to da ekonomski rezultati slabe, mnogi će reći da ima i gorih problema od zaštite nacionalnih interesa. Kratkoročno, Kina će, nedvojbeno, biti potpisnik australskog prosperiteta. Na dulje staze Australija je dobro pozicionirana da bi ostala jedan od glavnih svjetskih korisnika kineskog rasta koji će, nedvojbeno, trajati još desetljećima, iako možda varira u brzini.          Pripremio: Vanja Figenwald