Bajić preblizu politici, Rohatinski predaleko od gospodarstva

Kako to da se nije išlo tragom vrlo opipljivih informacija o nekoliko vidljivih malverzacija, nego se za dokaz postojanjakorumpiranosti počelo s ciljanim podmićivanjem unaprijed odabrane trojice  potpredsjednika HFP-a. Svi pošteni poslovni ljudi žele da istraga ide ne samo do kraja nego i do početka

 Piše: Željko Perić

Običnim i normalnim građanima Hrvatske trebat će mnogo strpljenja i zdravog razuma da bi bistrih glava dočekali kraj ove izborne godine. Kako se snaći u moru točnih informacija koje se prikazuju lažnima i obilju dezinformacija koje se prikazuju točnima? Kako mirno živjeti i vjerovati u bolje sutra kad javnom scenom dominiraju izrazi poput laži, prijevare, podvale, blato, mulj, močvara.. A ja bih dodao i obilje magle, koja se sustavno proizvodi i nemilosrdno baca u oči javnosti, da bi i smanjena vidljivost dodatno otežala put prema istini. Može li naša država s nogama duboko u blatu i glavom u gustoj magli ići u ispravnom smjeru?

Akcijom Maestro svi smo načelno zadovoljni, ali komentari u poslovnim krugovima vrlo su zanimljivi. Ozbiljni se poslovni ljudi pitaju kako to da se nije išlo tragom vrlo opipljivih informacija o nekoliko, usprkos magli, iz helikoptera vidljivih malverzacija, nego se za dokaz postojanja korumpiranosti počelo s poticanjem i kreiranjem nečega novoga, i to ciljanim podmićivanjem unaprijed odabrane trojice potpredsjednika HFP-a. Zašto samo njih? Svi pošteni poduzetnici i poslovni ljudi žele da istraga ide ne samo do kraja (kako je najavljeno) nego i do početka. No, gotovo svi s kojima sam o tome razgovarao uvjereni su da je akcija ipak bila politički kontrolirana i da se pazilo da se ne upecajupogrešne ribe.   

No, svi se slažemo, dobro je što se počelo i važno je da pritisak javnosti ne popusti, da se ide dalje, uporno i kontinuirano, ali ne i politički koordinirano. I dok je u slučaju Maestra ostala sumnja da je politika utjecala na neovisnost DORH-a i USKOK-a, koji bi morali biti apsolutno samostalni i neutralni, druga institucija, Hrvatska narodna banka, nastavlja raditi strogo po svome. Nije sporno da HNB treba biti neovisan, međutim, malo više koordinacije s izvršnom vlasti, ili barem osjećaja za aktualne probleme gospodarstva, i te kako bi dobro došlo.
Naime, HNB ima razloga biti zabrinut zbog rasta zaduženosti, ali bi njegov pristup rješavanju toga problema morao biti mnogo suptilniji, a nametnute mjere selektivnije.

Mjere s početka godine (limitiranje rasta plasmana banaka na 12 posto u 2007.) drastično su pogodile manje banke, a pogodovale velikima jer je objektivno 12 posto rasta bilo ionako nedohvatljivo velikima, a premalo malima. Vrijeme je pokazalo da su ipak najveći gubitnici bili mala i srednja poduzeća, tradicionalni klijenti manjih i srednje velikih banaka. Naime, velika poduzeća imaju širu paletu opcija financiranja, uključujući izlazak na burzu i direktno zaduživanje u inozemstvu. Na Ministarstvo financija ograničenja se ne odnose, a kreditiranje građana teško je ukrotivo jer, jednom ugovorena, prava dopuštenog prekoračenja po tekućim računima i kartičnoga kreditiranja teško se mogu opozvati. Pod pritiskom je tako ostao segment u koji se kunemo da bi trebao biti motor stvaranja nove vrijednosti i otvaranja novih radnih mjesta - mala i srednja poduzeća.  

Male ih banke, zbog nametnutih ograničenja, više nisu mogle pratiti, pa su mnogi od njih pokušali svoje razvojne planove realizirati kreditima kod velikih banaka. U uvjetima 'navale' manjih tvrtki, velike banke su, što je i logično, postale zahtjevnije i izbirljivije, pa su u velikom broju slučajeva mali klijenti doživljeni kao novi, nedovoljno poznati i nepotrebni rizik. Tako su, u prvoj polovini ove godine, brojne dobre ideje i planovi ostali nerealizirani ili napola realizirani, a mala i srednja poduzeća, kao i male banke zakinute za svoju priliku u zemlji koja bi se htjela prikazivati kao 'zemlja jednakih prilika'.Budući da te mjere ipak nisu dale željene rezultate te je rast kredita u prvoj polovini 2007. bio čak devet posto, HNB je uveo novu, još rigorozniju mjeru - limitiranje rasta plasmana banaka na tri posto u drugoj polovini godine, odnosno 0,5 posto na mjesec.

I opet dvostruko neselektivno! Prva je nelogičnost u tome što ta mjera pogađa jednako sve banke, bez obzira na činjenicu da su neki bili više, a neki manje disciplinirani u prvih šest mjeseci, odnosno da su neki premašili zadane limite, a neki ih se strogo držali. I dok su mjerom iz prvoga polugodišta bili pogođeni mali (poduzetnici i banke), tom najnovijom mjerom jednako su nezadovoljni svi. Druga nelogičnost je opetovana neselektivnost glede usmjeravanja budućih bankarskih plasmana. Uvođenjem takve nove, linearne mjere HNB je propustio priliku pokazati da ima osjećaj i odgovornost za gospodarski razvoj zemlje. Selektivnijom mjerom mogao je ipak pokazati željeni smjer budućih plasmana.

Jer HNB ima i svoju širu ulogu, a to je podupiranje gospodarske politike zemlje, pa mu ne može biti svejedno hoće li banke financirati potrošnju građana ili ulaganja gospodarskih subjekata u nove tehnologije, koje su neophodne za restrukturiranje gospodarstva. U vrijeme intenzivne konsolidacije u zemlji i regiji, kada izvršna vlast na sav glas zagovara okrupnjavanja i širenje naših poduzeća u regiju, domaće banke, bez obzira na svoju veličinu, više neće biti u stanju financirati imalo značajniju akviziciju ili veći investicijski projekt. Izgleda da je izostala koordinacija i komunikacija između izvršne vlasti i HNB-a u vezi ključnih ciljeva gospodarske politike, pa HNB za kolateralnu štetu svojih mjera nije previše brinuo. 

Hrabar Magmin iskorak na burzu

Čestitke zaslužuju vlasnici i menadžment Magme kao i njihovi savjetnici na vrlo uspješnom IPO-u. Hrabra strategija temeljena na jasnoj viziji učinila je Magmu dovoljno velikom i atraktivnom za izlazak na prvu kotaciju Zagrebačke burze i prikupljanje svježega kapitala za financiranje ambicioznih projekata za sljedeću razvojnu fazu. Čestitati treba i analitičarima Intercapitala, koji su napravili izvrstan 'research report' o Magmi, najbolji uradak takve vrste na domaćoj sceni u našoj novijoj dioničarskoj eri. Takva izvješća, koja analiziraju snage i fundamente kompanije te daju pogled u budućnost, nude novu kvalitetu i argumente za naše odluke o (ne)ulaganju. Na sreću, Magma je izrasla do veličine kada može suverenije upravljati svojom budućnosti i nije više među onima čija realizacija planova ovisi isključivo o dostupnosti bankarskih kredita. Takvi će morati nekako preživjeti do vremena kada Hrvatska stvarno postane zemlja jednakih prilika, kada se počnu koordinirati oni koji bi to trebali, a prestanu oni koji ne bi smjeli.