Banke moraju biti prezadovoljne brodogradilištima kao klijentima

Institut za javne financije objavio je analizu hrvatske brodogradnje, koju potpisuju Anto Bajo i IJF-a i Marko Primorac s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, u kojoj kažu kako teze o brodogradnji kao strateškoj industrijskoj grani u Hrvatskoj jednostavno ne stoje.

Naime, državne potpore i ukupni godišnji gubici brodogradnje u pojedinim godinama nadilaze ukupnu vrijednost isporuka. Visoke potpore brodogradnji potkopavaju financijsku stabilnost države i provedbu očekivanih fiskalnih konsolidacija.

Kako stoji u analizi, Vlada je ove godine jednim potezom 11,3 milijardi kuna potencijalnih obveza brodogradilišta pretvorila u javni dug. No, ni taj potez nije bio dovoljan da financijska održivost brodogradilišta bude prioritet ekonomskih i političkih predizbornih rasprava. U statistici Ministarstva financija i HNB-a nema duga brodogradilišta nego se on i dalje vodi u jamstvima. Kada Vlada potpiše ugovor o privatizaciji i poslovne banke proknjiže potraživanja s brodogradilišta na državu, tek će tada obveze brodogradilišta formalno postati dug države.

Cilj analize Instituta je utvrditi financijski položaj šest velikih brodogradilišta, Viktor Lenac, Kraljevica, 3.Maj, Brodosplit, Brodotrogir i Uljanik, od 2007. do 2010. Brodogradnja u ukupnoj zaposlenosti sudjeluje s 2,5 posto, u BDP-u s 1,2 posto te u izvozu s 12 posto. Zbog njene veličine značajan dio industrije - kooperanti izravno ovise o brodogradnji i značajan je izvor zaposlenosti u Istarskoj, Primorsko-goranskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji. Od šest brodogradilišta samo je Viktor Lenac privatizirano.

U usporedbi s drugim zemljama koje značajno smanjuju broj zaposlenih u hrvatskim je brodogradilištima u 2010. bilo ukupno 11.195 zaposlenih što znači da se broj radnika u dvije godine smanjio samo za 317. Hrvatska brodogradnja godišnje ostvaruje prosječno oko 500 milijuna eura isporuka, a prema podacima iz knjige narudžbi u 2012. i 2013. trebalo bi se obaviti 24 isporuke vrijedne 1,2 milijardi dolara. Najveći broj narudžbi ima Uljanik, pa Brodosplit i 3.Maj, a knjiga narudžbi tvrtke Viktor Lenac prazna je za sljedeće dvije godine.

Podaci o financijskom poslovanju prilično su netransparentni, neujednačeni i konfuzni. Od 2007. do 2010. zabilježeno je 4 milijarde kuna gubitaka. Poslovni prihodi nisu dovoljni za financiranje poslovnih rashoda, a financijski prihodi manji su od fianncijskih rashoda uglavnom zbog visokih rashoda za kamate na zaduživanja. Gubitaši su Brodosplit, Brodotrogir, Kraljevica i 3.Maj, dok Uljanik i Viktor Lenac od 2008. ostvaruju pozitivan rezultat. Jedan od ključni razloga velikih gubitaka su rashodi za kamate koji su u samo četiri godine iznosili 4 milijarde kuna. Ukupne obveze u 2010. su jednake zbroju vrijednosti isporuka brodogradnje u posljednje četiri godine, a dominiraju one prema bankama i drugim financijskim institucijama. Nekontrolirano bujanje obveza ne bi bilo moguće bez obilne i bezuvjetne državne potpore. Naime, država je jamčila kod banaka za njihove kredite. Potpuno je nelogično i neobično da banke ne snose dio rizika za svoje kreditne plasmane. Sudeći po visini kamata banke moraju biti prezadovoljne klijentima poput hrvatskih brodogradilišta.

Od 1997. do 2011. država je odobrila 35 milijardi kuna jamstava, od toga 18,3 milijardi financijskih i 16,8 milijardi činidbenih. Najviše je odobreno 3. Maju i Brodosplitu, a najmanje Viktoru Lencu. Veći dio brodogradilišta nije kreditno sposoban i ne može podmirivati obveze. Konsolidirani godišnji gubitak brodogradilišta u promatrane četiri godine iznosi oko milijardu kuna. Valja otvoreno reći - brodogradnja ne može živjeti na teret poreznih obveznika. Naime, samo u 2007. ukupni gubici i potpore države veće su od ostvarene vrijednosti isporuka.

Hrvatska je u ugovoru o pristupanju EU pristala restrukturirati i privatizirati 4 najveća gubitaša i planovi navodno postoje u Vladi i Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja, ali nije jasno zašto nisu javno dostupni.