Banke su ponovno spremne razgovarati o reprogramiranju kredita

Prošle godine poduzetnici nisu mogli dobiti kredit s kamatama manjima od 15 posto, a za male su poduzetnike sad od sedam do deset posto.

piše Matilda Bačelić
[email protected]

S bankama se može otvoreno razgovarati o reprogramiranju kreditnih obveza pod uvjetom da poduzetnik razgovor zatraži prije nego što duboko zaglibi u dug prema njima. Sveti gral za kojim mali poduzetnici tragaju posljednje dvije godine zove se financijska stabilnost. Pod teretom skupih kredita i dugovima s jedne strane i neplaćanja s druge, samo su najveći virtuozi uspjeli postići taj cilj. Virtuoznost se najbolje ogledala u uspješnosti komuniciranja s onima koji najčešće drže u rukama ključ te stabilnosti - bankama.
- Situacija se malo popravila ove godine i odnosi između malih poduzetnika i banaka polako se odleđuju. Prošle je godine vladalo potpuno nepovjerenje - kaže Petar Lovrić, predsjednik HUP-ove Udruge malih i srednjih poduzetnika.

Jeftiniji krediti
Najvažnija je vijest da se cijena kapitala smanjuje.
- Prošle godine poduzetnici nisu mogli dobiti kredit prema kamati manjoj od 15 posto, dok se sada kamate za male poduzetnike kreću od sedam do deset posto - kaže Lovrić, dodajući da je to i dalje skupo, ali znatno povoljnije nego u jeku krize. U želji da se ‘odleđivanje’ dodatno ubrza HUP, zajedno s Hrvatskom udrugom banaka (HUB), održava radionice na kojima se susreću poduzetnici i bankari i ‘uče’ jedni o drugima.
 - Na jednoj je radionici ispalo da bismo mi bili stroži od kreditnog odbora banke pri dodjeli kredita - kaže Lovrić ilustrirajući da je percepcija istog problema posve drugačija kad se prijeđe na drugu stranu. Druga dobra vijest jest da se nelikvidnost, kao gorući problem malih poduzetnika u recesiji, smanjuje.
 - Tekuća se likvidnost snažno popravila - kaže Lovrić, dodajući da se od 35 milijardi kuna teške nelikvidnosti u Hrvatskoj 15 milijardi kuna može smatrati virtualnima - S obzirom na neplaćanja dugova taj se novac može smatrati nepostojećim - kaže Lovrić koji smatra da velik dio sadašnje nelikvidnosti spada u nadležnost pravosuđa.

Što je ključno za uspostavljanje financijske stabilnosti u tvrtki?
 - Bez obzira na to bila recesija ili ne, likvidnost znači financijska stabilnost. Da bi se osigurala likvidnost nije, nažalost, dovoljno koncentrirati se samo na priljeve iz operative, koje je vrlo često teško planirati zbog recesije i ‘kulture (ne)plaćanja’ - kaže Marko Slunjski, izvršni direktor u Sense Consultingu čiji savjetnici klijentima najčešće pomažu u financijskom restrukturiranju i osiguranju likvidnosti pomoću financijskih institucija te u nalaženju partnera.
U Sense Consultingu klijentima savjetuju nekoliko klasičnih opcija, ali ih i sami koriste. Prvi je korak osigurati likvidnost putem financijskih institucija pomoću kredita za obrtna sredstva, okvirnih kredita, minusa na tekućem računu, jamstva HAMAG-a i sl. (bez obzira na to što možda trenutačno nije potrebno). Zatim, osigurati fakture sa zadužnicama i mjenicama (novi sustav naplate putem Fine bilježi pozitivne rezultate), koristiti faktoring kao mehanizam ‘sigurne’ naplate, stimulativne popuste za avansno plaćanje, uvjetovanu avansnu naplatu i naplatu po fazama te, napokon, upustiti se u nalaženje ‘tihog’ ili strateškog partnera.
Bez obzira na to se banke često kritizira zbog podrške poduzetnicima i velikog naglaska na konzervativnoj politici plasmana i njihova osiguranja, banke su poduzetnicima prirodni partner. Doduše, mali poduzetnici obično su na kraju prioriteta, ali zahvaljujući smanjenju plasmana državi u ovoj godini gotovo sve banke prognoziraju rast kredita poduzećima. Banke su u najkritičnijem razdoblju kreditno podržale državu, što je dobrim dijelom iscrpilo njihov potencijal za financiranje poduzeća. Sada bi se nešto od najavljenih plasmana gospodarstvu valjda trebalo sliti i na račune malih i srednjih poduzetnika.

Koliku ratu možete podnijeti
Ako ništa drugo, dobru je vijest nedavno najavio Božo Prka, predsjednik Uprave Privredne banke Zagreb, a to je daljnji pad kamatnih stopa.
- Bankama nije u interesu ‘zatvoriti’ poduzetnika i aktivirati sredstva osiguranja, jer to bi značilo da banke ‘pile granu na kojoj sjede’. Primarna aktivnost banaka nije upravljanje i prodaja nekretnina ili pokretnina, već profitabilni plasman financijskih sredstava. Bez obzira na neke primjere gdje su banke aktivirale osiguranja i preuzimale nekretnine, u dosta su slučajeva banke reprogramirale kredit prema želji klijenta samo s jednim pitanjem: ‘Koliku ratu kredita vaš poslovni model može podnijeti? pita Slunjski.
Rezultati je da su krediti s rokom od pet godina i s kamatom od 8 posto promijenjeni u kredite od 15 posto godina, s moratorijem od godine dana i s istom ili nižom kamatom. Pod uvjetom da klijent uistinu može otplaćivati rate kredita to je sada i za banku iznimno dobar plasman.  S bankama se može otvoreno razgovarati oko reprogramiranja kreditnih obveza, samo, ističe Slunjski, treba izbjegavati dvije najčešće greške: prvo, doći na pregovore u banku nakon što se već kasni s ratom kredita tri ili više mjeseci i, drugo, u novom reprogramiranom kreditu biti objektivan i strukturirati ratu kredita koju poduzetnik može vraćati, a ne biti pretjerano nerealan i ponovno se naći u istim problemima za godinu dana. Jer onda banka više možda neće imati razumijevanja.
Dakle, greška koju najčešće rade manji poduzetnici jest nerealno optimistični scenarij izlaska iz financijskih poteškoća u kojima su se našli. Posebno kad je riječ o tvrtki koju vodi sam osnivač i prema njoj se emocionalno odnosi pa sam sebi ne želi priznati neuspjeh. U takvim slučajevima od malog problema često, bez realne potrebe, nastane veliki. Otegotna je okolnost i to što mali poduzetnici često nemaju ozbiljnog financijaša koji bi ih vodio kroz pregovore s bankama ili potencijalnim ulagačima.

Partnerski odnos s bankom
U bankama ističu da su dva najveća problema malih i srednjih poduzetnika visoka stopa zaduženosti i nemogućnost financiranja novih kapitalnih projekata. Kao moguća rješenja navode se restrukturiranje poslovanja, uvođenje novog modela upravljanja, jačanje financijskog upravljanja, korištenje alternativnih izvora financiranja te, kao najvažnije, formiranje partnerskog odnosa s bankom. Partnerski odnos s bankom podrazumijeva transparentne odnose dvaju partnera. Banku bi trebalo doživjeti kao financijskog savjetnika, a ne kreditora, istaknuo je Darko Drozdek, član Uprave PBZ-a na nedavnom HUP-ovu ručku s poduzetnicima. Banke bi sa svoje strane mogle poboljšati odnos s korisnicima i kroz smanjenje kreditne administracije, uvažavanje razlika u poslovanju malih i velikih u vidu brzog odgovora korisniku, kao i pratiti kretanja na tržištu i u skladu s time informirati korisnika. S druge strane od poduzetnika se očekuje u ovom transparentnom odnosu da banku pravodobno uvede u razvoj poslovanja i da redovito ispunjava svoje obveze.  Mali i srednji poduzetnici, a takvih je potkraj rujna prema podacima Fine bilo gotovo 98 posto ili 87.421, s više od 900 tisuća zaposlenih, i u ovoj će godini u potrazi za izvorima financiranja kod većine poslovnih banaka morati zadovoljavati stroge uvjete kreditiranja. Naime, kad je riječ o bankarskoj politici u kreditiranju maloga gospodarstva, u većini banaka navode da će tražiti manje zahtjeve uvjeta i kriterija kreditiranja, povećati vrijednost kredita tom sektru uz, naravno, strogo praćenje rizika.
Također, gotovo sve banke nude posebne programe ‘restrukturiranja’ za male i srednje tvrtke, najčešće u suradnji s HBOR-om. Cilj je povoljnim dugoročnim kreditiranjem uspostaviti dugoročnu financijsku ravnotežu tvrtki i tako povećati stabilnost i uspješnost poslovanja, odnosno stvoriti preduvjete za ulazak u nove investicije. Krediti se odobravaju na temelju programa restrukturiranja te ocjene njegove tržišno-ekonomske opravdanosti, a namijenjeni su ulaganjima usmjerenim na promjenu ročnosti izvora sredstava u bilanci tvrtki.

Ograničavajući faktor
Konkretnih podataka o uspjehu i broju takvih plasmana nema, a  kako u Hrvatskoj ne postoji jasna klasifikacija malih i srednjih poduzeća, teško je točno odrediti koliki je uopće ukupni plasman banaka u malo i srednje poduzetništvo. S obzirom na to da se prema nekim procjenama velika poduzeća financiraju direktno iz inozemstva u visini od 80 posto, on je očigledno velik. U cijeloj priči s bankama i malim poduzetnicima ograničavajući je faktor, ističe vlasnik Trentona Davor Karninčić, činjenica da banke i dalje u pravilu gledaju isključivo ima li poduzetnik odgovarajuću nekretninu na koju banka može staviti hipoteku. Mali poduzetnici pak  najčešće nemaju ni približno dovoljno nekretnina da bi njima pokrili svoje potrebe za bankarskim kapitalom.
 - Umjesto da gledaju brojčane pokazatelje poslovanja, prihod, dobit i dugovanja, banke se isključivo, posebno ako je riječ o reprogramu kratkoročnih u dugoročne kredite, oslanjaju na nekretnine. Katkad je tvrtka financijski zdrava i ima poslovni potencijal, ima nekretnina potrebnih za proizvodnju, ali ni to ne zadovoljava banke - kaže Karninčić, dodajući da se kamate  koje država subvencionira putem HBOR-a kreću oko pet posto.
Iako se poduzetnici, osim zaduživanjem kod banaka, mogu financirati i različitim nebankarskim instrumentima, kao što je prodaja udjela raznim fondovima, tvrtkama ili privatnim osobama itd., taj je potencijal u Hrvatskoj , posebno kod manjih poduzetnik, još neiskorišten. Doduše, u posljednje vrijeme sve se više poduzetnika pritisnutih dugovanjem raspituje o potencijalnim dokapitalizacijama.