Bankrot Lehmana u jesen 2008. označio je početak potonuća globalne ekonomije

U jesen 2005. kad je Lider počeo izlaziti, svijet su još potresale posljedice uragana Katrina koji je poharao New Orleans. Tada, još uljuljani u blagostanje, nitko nije slutio da se približava jedan drugi, mnogo opasniji uragan koji će poharati svjetsku ekonomiju. S njegovim posljedicama svijet se još bori

piše Vanja Figenwald
[email protected]

Koliko je posljednjih nekoliko godina bilo turbulentno i bogato materijalom za medijsko praćenje, toliko je prvih nekoliko godina, u kojima je nastajao Lider, bilo prilično mirno u svijetu. Nekoliko mjeseci prije prvog izdanja, točnije u kolovozu 2005., New Orleans je pogodio uragan Katrina, praktički posve uništivši legendarni Big Easy i otkrivši svu nespremnost i nesposobnost nadležnih američkih institucija za nošenje s događajima katastrofičnih razmjera, a koji nisu uzrokovani terorističkim napadom. Prije te godine ništa manje legendarni američki predsjednik George Bush mlađi otpočeo je svoj drugi mandat. Upravo je njegova nesposobnost, prema mnogima, bila jedan od uzroka takvih razmjera uništenja grada. Daleko uzbudljivije te godine bilo je u Francuskoj, gdje su u listopadu, u pariškom predgrađu Clichy-sous-Bois izbili neredi nakon što je policija ubila dvojicu mladića. Paljenja automobila i sukobi s policijom trajali su oko tri mjeseca, proširili se na ostale francuske ali i europske gradove, uzrokovali proglašenje izvanrednog stanja i zorno ukazali na velike probleme useljenika u europskome raju. Svijet će tada i prvi put upoznati Nicolasa Sarkozyja, tada ministra unutarnjih poslova, koji je čvrstom rukom i ponekom fašistoidnom izjavom na nešto ukazao - na neke od razloga nereda. Sljedeća godina označila je početak tradicije poslijenovogodišnjeg čupanja Rusije i Ukrajine oko isporuke plina Europi. Gunđanje iz ožujka prijašnje godine preraslo je u otvoreni sukob. Razlog je uglavnom isti i odnosi se na različite matematike u obračunu cijene plina. S obzirom na to da kroz Ukrajinu prolaze ključni plinovodi za ostatak Europe, ovisne o ruskom plinu, problem je ubrzo prerastao okvire lokalnog koškanja. Dio tradicije je i da se prije ili poslije dogovore, kao i to da se Europu podsjeti kako zima zna biti hladna. Pogotovo ona bez grijanja.

Prvi znakovi 2006.
Iako još savršeno nesvjesna užasa koji se kotrljao iza brda, u 2006. godini već se mogla naslutiti neugodnu istinu o bliskoj budućnosti. U listopadu je došlo do pada tržišta nekretinama u SAD-u, ne još u sektoru drugorazrednih hipoteka nego u prodaji sagrađenih nekretnina, ali znakovi prekratkoga potrošačkog daha bili su očiti. Kao što se može vidjeti, 2005. i 2006. bile su klasično zatišje pred oluju. Nova će godina već donijeti prve glasnike teškoga kraha, iako ne i njegovo nedvosmisleno otkrivanje. Počelo je nježno i u relativno pozitivnom tonu. Rumunjska i Bugarska postale su članicama Europske unije, odluka koju će Unija ubrzo požaliti nakon otkrića da te dvije zemlje nisu ni blizu deklariranih kriterija, dok će u Francuskoj spomenuti Sarkozy ostvariti svoju ambiciju, očitovanu u neredima dvije godine prije, i postati prvi jetsetterski predsjednik Francuske. Od trivijalnijih podataka nije zgorega spomenuti konačnu detronizaciju General Motorsa s mjesta najprodavanijeg proizvođača automobila na svijetu. Izbijanjem Toyote na prvo mjesto, ono što se događalo desetljećima postalo je službeno. Američka autoindustrija do tog je trenutka već dugo zaostajala za japanskom, pa je ovaj čin imao prije simboličan nego bilo kakav drugi karakter. Tek će se koju godinu poslije spoznati puna dubina tog simbolizma, kad je recesija konačno na vidjelo iznijela težinu raspada GM-a, bačenog na koljena dugovima i potom nacionaliziranog. Da su kojim slučajem tada znali to što znaju danas, cijeli događaj vjerojatno bi im se činio posve beznačajnim.

Cijena nafte leti u nebo
Te godine imenovani su, u razmaku od dva mjeseca, i novi šefovi dvaju međunarodnih institucija, Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda. Umjesto aferom osramoćenog Paula Wolfowitza, na čelo prve došao je Robert Zoellick, dok je redovitim postupkom Dominique Strauss-Kahn preuzeo kormilo polumrtvog MMF-a. Nadolazeća kriza možda će baciti svijet u očaj, ali će zato uskrsnuti te dvije dotad pomalo zaboravljene i prezrene organizacije. S obavljenim imenovanjima i preuzimanjima funkcija, u godini očito bogatoj novim facama, scena je bila postavljena za početak zakazane predstave. Oblaci kreditne krize nadvili su se nad mirni kapitalistički svijet.  A počelo je odmah žestoko. Siječanj donosi prvo probijanje takozvane psihološke granice od 100 dolara za barel nafte i prva ozbiljna ljuljanja svjetskih burzi. Debela vremena definitivno su završila s 1. siječnja 2008. Sljedeći mjeseci donosili su podizanje tempa, pa će tako naknadna mudrost zapamtiti veljaču u kojoj je obavljena prva nacionalizacija posrnule financijske kompanije, tada u širim, globalnim okvirima sasvim nebitnog igrača na području nekretninskih kredita, britanskog Northern Rocka, debelo umočenog u svijet virtualnih proizvoda zvanih derivati i sekurizitizacija.

Mala rošada u Rusiji
Mnogima, zapravo većini još nije bio jasan opseg problema s kojima se suočavaju. Proljeće i ljeto obilježit će rošada na vrhu Rusije, gdje će dotadašnji predsjednik Vladimir Putin postati premijer i svoj stolac prepustiti Dimitriju Medvedevu, zamjeniku premijera. Kao i bezbroj puta u povijesti, čovjek od kojeg se očekivao ples po tuđim notama pokazao se tvrđim orahom nego što se pretpostavljalo. Na drugom kraju Europe, Irska je još jednom pokazala svoju neposlušnost odbacivši na referendumu Lisabonski ugovor, zamjenski dokument za propali ustav Europske unije. Koliko je demokracija fleksibilan pojam pokazala je Unija koja je, nezadovoljna neprihvatljivom odlukom, jednostavno odlučila prisiliti Irsku da ponovi referenduma. Srećom, u drugom navratu Irci su promijenili mišljenje, jer bi u protivnome vjerojatno morali ponavljati referendum sve dok ne bi došli do točnog odgovora.
Početkom ljeta, najbogatiji čovjek na svijetu Bill Gates oprostio se od aktivnog bavljenja biznisom, napustivši mjesto predsjednika IT diva Microsofta, da bi se u potpunosti posvetio filantropiji i dobrotvornom radu.

Otvorena je Pandorina kutija
I dobro je vrijeme izabrao da se makne jer je prava erupcija uslijedila u jesen, bankrotom Lehman Brothersa, činom koji će se poslije uzimati kao službeni početak financijske krize, i nacionalizacijom dvaju najvećih hipotekarnih kreditora u Americi Fannie Mae i Freddie Maca. Iako su praktički sve najveće banke u Americi bile zrele za odlazak u vječnost, nakon raznih dogovora između Vlade i financijaša odlučeno je da Lehman ima najmanje prijatelja i najviše dugova, pa je pušten u financijski bezdan. Taj potez otvorio je Pandorinu kutiju iz koje je stvorena najprije financijska, pa onda i gospodarska kriza. Tako će Lehman postati i ostati jedino žrtveno janje nakon čije će propasti, u listopadu, Bush potpisati paket za spas financijskog sektora težak 700 milijardi dolara. Brzim intervencijama država, uglavnom nacionalizacijama, sektor je stabiliziran, no to je tek bio prvi čin. Enormni iznosi potrošeni za krpanje virtualne ekonomije koju su mađioničari u skupim odijelima stvorili kao izvor izvrsne zarade, doći će na naplatu u budućim godinama. Slijedit će prelijevanje kreditne stiske u realnu ekonomiju i pad proizvodnje popularno poznat kao recesija te bubrenje državnih deficita i eksplozija dugova. Ameriku je u recesiji ubrzo slijedila Europa, u kojoj su od bogatih najgore prošli Ujedinjeno Kraljevstvo i Island, dvije zemlje koncipirane kao banke. Island će u siječnju 2009. bankrotirati usprkos zajmu Rusije od četiri milijarde eura i nacionalizaciji triju najvećih banaka.

Obama na čelu SAD-a
Kraj nije u napetosti zaostao za ostatkom godine. U studenome za novog američkog predsjednika izabran je Barack Obama, prvi Afroamerikanac u Ovalnom uredu, dok je Grčka u sljedećem mjesecu iskusila prvu rundu uličnih nereda, gotovo identičnih onim francuskima. Ubojstvo tinejđera, bijes useljenika, paljenje, mlaćenje s policijom... Slika koja će uskoro postati grčka svakodnevica. Odluka FED-a, američkog ekvivalenta Središnjoj banci, da sreže kamatnu stopu praktički na nulu, kojom su iscrpljeni svi monetarni instrumenti u borbi protiv krize, pokazala je impotenciju monetarističkog modela Miltona Friedmana, neoliberalnog gurua obožavanog diljem poduzetnički raspoloženog svijeta i duhovnog vođe svih graditelja sustava virtualnog bogaćenja.
Tijekom 2009. održavat će se razni sastanci veće ili manje važnosti, redom fokusirani na ublažavanje efekata recesije i koordinaciju najboljih mjera za što brži izlazak. Upravo će to otvoriti vrata povratku MMF-a na veliku scenu zbog nevoljkosti država, ispražnjenih riznica, da financiraju pomoć posrnulim zemljama Europe. Idealno rješenje nađeno je u prebacivanju loptice na MMF i u nešto manjoj mjeri na Svjetsku banku. Slijedom takvog razmišljanja u travnju je na samitu dvadeset najrazvijenijih zemalja svijeta MMF-u obećano 500 milijardi dolara za pomoć zemljama pogođenima recesijom, iako je veći dio novca uglavnom ostao na obećanju. Rujansko sastančenje G20, u Pittsburghu, presudilo je G8, kao forumu za donošenje najvažnijih gospodarskih odluka na razini svijeta i tu ulogu prenijelo na G20. U isto vrijeme, političari će se sve intenzivnije početi baviti problemom financijske regulative i astronomskih bankarskih bonusa.

Muke po Grčkoj i ostalima
U svojim naporima za još čvršćim ujedinjenjem, EU dobiva predsjednika i ministricu vanjskih poslova, dvije nove funkcije predviđene netom usvojenim Lisabonskim sporazumom. Za prvog predsjednika Europskog vijeća izabran je Herman Von Rumpuy, a za visoku predstavnicu za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Catherine Ashton. Posljednji mjeseci prošle godine otvorili su treću etapu krize, ogromne državne dugove, odnosno posljedično zapanjujuće proračunske deficite. Među njima najistaknutija je bila Grčka, država s rekordnim deficitom ali i najkrhkijom i sasvim neodrživom javnom potrošnjom. Mjehurić zvan Grčka prsnuo je odmah na početku ove godine kad je postalo bjelodano da neće moći servisirati dugove. Europska unija pokušala je licitirati s iznosom pomoći, počevši najprije s 45 milijardi eura, pa sa 110, da bi na kraju shvatila kako će tržišta pozitivno reagirati tek na neku impresivnu cifru poput 500 milijardi eura, koliko je odlučila položiti u hitni fond namijenjen za pomoć Grčkoj ali i svim ostalim klimavim članicama, kao što su Španjolska, Italija, Irska i Portugal. Posljednjih mjeseci Europljani su se uvelike pozabavili financijskim sektorom, donijevši nova pravila za bankarske bonuse i novu financijsku regulativu, sve ne bi li smanjili posljedice sljedeće krize koju će nesumnjivo prouzročiti. Jedno je sigurno - u godinama koje su pred nama mediji neće vapiti za materijalom za pisanje.

Što svijet očekuje, uvijek je nezahvalna tema u koju se nerado upuštaju i oni najbolje informirani. Ipak, imajući na umu ono što se dogodilo, kao i povijesne lekcije, mogu se postulirati vjerojatni ili manje vjerojatni scenariji. Najveća briga svijeta u ovom je trenutku mogućnost vraćanja recesije, odnosno takozvana recesija s dvostrukim dnom, karakterizirana slovom W. Stručna zajednica izrazito je podijeljena u vezi s tim pitanjem. Jedan od najgrlatijih zagovornika nove recesije, točnije drugog dijela ove, nobelovac je i svjetski poznati ekonomist Paul Krugman iako se u tom društvu nalazi i niz drugih uglednih ekonomista. Zapadni svijet trenutačno se oporavlja, no to ni u kom slučaju nije jamstvo održivog ili trajnog oporavka, pogotovo ako se na umu ima to da se najveće ekonomije Zapada, ujedno najteže pogođene, vrte ukrug kad je riječ o ekonomskome modelu. Pokušaji vraćanja na staro najizraženiji su u SAD-u, gdje se jednostavno želi ponovno napuhati nedavno prsnuo balon, ali ni Europa zasad nije ponudila ništa maštovitija rješenja osim rezanja i štednje. Kapitalizam kakav postoji posljednjih dvjestotinjak godina istrošio se i na umoru je u takvu obliku. Neće umrijeti sutra, ali u dogledno vrijeme hoće, pa je očito da svijetu trebaju ili sasvim nova rješenja ili amalgami povijesne akumulacije znanja i iskustva. Čini se, nažalost, da mnogima to još nije jasno, što navodi na zaključak da će promjene vjerojatno biti vrlo bolne. Za neke više nego za druge.