Berlusconi traži guvernera Banke Italije

Pronaći iskusnog financijskog stručnjaka za guvernera nacionalne banke nije nimalo lako, posebno malim zemljama. Stoga se razvilo pravo tržište vrhunskih bankarskih kadrova koji primjerice poznaju nove bankarske standarde Basel II i znaju kako ih primjeniti u financijskom sustavu.

Piše   Hrvoje Mateljić

Nakon što je diskreditirani guverner Banke Italije Antonio Fazio prošli ponedjeljak dao ostavku, talijanska vlada se danima muči sa sastavljanjem liste kandidata za novog centralnog bankara zemlje. Dva vodeća imena već su ispala iz utrke.

Mario Monti, bivši povjerenik za zaštitu tržišnog natjecanja u Europskoj komisiji je na Badnjak pismeno obavjestio premijera Silvija Berlusconija da ga pozicija trenutno ne zanima, dok je Tomamso Padoa-Schioppa, donedavno talijanski predstavnik u Europskoj središnjoj banci u srijedu odlučio prihvatiti posao predsjednika međunarodnog odbora za računovodstvene standarde (International Accounting Standards Committee Foundation).

Na listi su tako ostali bivši ministar financija Mario Draghi, sadašnji ministar financija Vittorio Grilli i viceguverner Banke Italije Vincezno Desario. Fazio je dao ostavku nakon što je protiv njega pokrenuta istraga zbog zlou-potrebe položaja i insiderskog trgovanja, a vezano za pomaganje domaćoj BPI banci da preuzme kontrolu nad Banca Antonvenetom u nadmetanju s nizozemskom ABN Amro bankom.

Pronaći iskusnog financijskog stručnjaka za guvernera nacionalne banke nije nimalo lako, posebno malim zemljama. Stoga se razvilo pravo tržište vrhunskih bankarskih kadrova koji primjerice poznaju nove bankarske standarde Basel II i znaju kako ih primjeniti u financijskom sustavu.

To je naime mnogim vladama brže i jeftinije nego svoje ljude obrazovati ispočetka. Michael Foot je iz Bank of England otišao na mjesto inspektora za banke i fondove Bahama. Zamjenik predsjednika Financijske uprave Hong Konga Bill Ryback je nekada bio predstavnik američkog FED-a u Baselskom povjerenstvu.

U velikim državama izbor kadrova je veći no oni moraju zadovoljiti i političke kriterije odnosno dokazati oporbenim zastupnicima da će moći neovisno o vlasti voditi monetarnu politiku zemlje.

U siječnju bi glasovanjem o pojerenju trebao završiti višemjesečni proces izbora novog američkog guvernera odnosno predsjednika Federalnih rezervi (FED-a).

Ako sve prođe u skladu s očekivanjima američke vlade, Ben Bernanke bi 1.veljače trebao zamjeniti karizmatičnog Alana Greenspana koji nakon 18 godina na toj funkciji odlazi u mirovinu.

U drugoj po važnosti svjetskoj centralnoj banci, onoj Europske unije, također se održava kadrovski izbor. Bira se naime član šesteročlanog vijeća guvernera (koje donosi svakodnevne odluke u Europskoj centralnoj banci) iz Njemačke. Njemačka planira predložiti na to mjesto uglednog centralnog bankara Juergena Starka što bi moglo promjeniti odnos snaga u ECB-u.

Naime, Stark bi došao na mjesto moćnog Otmara Issinga koji u svibnju odlazi u mirovinu. Issing je bio veliki zagovornik borbe protiv inflacije, a budući da je ujedno obavljao i posao glavnog ekonomista ECB-a koji prije svakog sastanka prezentira ekonomsko stanje monetarne unije članovima vijeća, njegov je utjecaj bio znatan.

Problem je što Stark nema obrazovanje potrebno za glavnog ekonomista pa će vjerovatno dobiti neki drugi, manje važan sektor poput međunarodnih odnosa. Najzigledniji kandidat za glavnog ekonomista je viceguverner ECB-a, Lucas Papademos za kojeg se smatra da ima puno širi pristup monetarnoj politici od same borbe protiv inflacije.