Bez poticaja većoj štednji nema ni rasta kreditiranja

Tijekom  dva i pol ovogodišnja mjeseca pet  naših stambenih štedionica zaključile su oko 30.000 novih ugovora o štednji vrijednih  gotovo 1,6 milijardi kuna, što je približno pet postotni  rast ugovaranja  u  odnosu na isto razdoblje lani.        

U proteklom dijelu godine najviše novih ugovora, gotovo  8100, zaključila je Prva stambena štedionica. Iza nje su Wüstenrot i Raiffeisen štedionica  s  ukupno  oko 11.900 ugovora, s tim da su dvije najmlađe, PBZ-stambena i HPB– štedionica, do sredine ožujka sklopile preostali broj  štednih ugovora. Premda i ovogodišnji porast  novog ugovaranje ne treba podcijeniti, u našim štedionicama kažu da  to ipak zasad nije dovoljno i da  bi štedionice  mogle dati mnogo više  kredita svojim klijentima, odnosno pokriti njihovu sve veću potražnju za povoljnim kreditima. Naprotiv, kreditiranje  je i u proteklom dijelu godine nastavilo stagnirati. Izlaz iz toga, kao što kažu, zatvorenoga kruga bio bi da i same štedionice ali i država potaknu češća ugovaranja, odnosno priljev depozitnih sredstava.

U svezi s tim gotovo sve naše štedionice kontinuirano nude i neke povoljnije uvjete za privlačenje novih štediša.Tako je, recimo, odnedavno Wüstenrot  štedionica  uvela i akcijske kamate na stambenu štednju u prvoj godini od čak osam posto kako bi privukla nove depozite i pojačala kreditiranje.Ovdje, podsjetimo, fiksna kamatna stopa kredita za međufinanciranje koji odobravaju odmah  za klijente bez vlastitih sredstava iznosi 6,45 posto, a kamate kredita za preostalo razdoblje iznose 4,99 posto.S rastom udjela vlastitih sredstava smanjuju se kamate u razdoblju medufinanciranja do (svega) 2,99 posto, i to za klijente koji imaju 40-ak posto vlastitih sredstava.                                                                                           

U našim stambenim štedionicama, pak, ponavljaju i da se u akciju pridobijanja „štediše više“ čim prije treba uključiti i sama država. Zato su odnedavno zatražili i povećanje osnovice za državne poticaje s 5.000 na 7.000 kuna, odnosno godišnjih državnih  poticaja sa  sadašnjih 750 na 1.250 kuna po ugovoru, tj.na približno istu razinu kakva je bila do prije nepunih pet godine kad se, prema mnogima, brzopleto išlo(i) na smanjivanje poticaja. Ponovno bi povećanje poticaja, kažu neovisni financijski stručnjaci, zasigurno omasovilo i štednju te i upola više podiglo priljev depozitnih sredstava u štedionice,što bi na kraju rezultiralo davanjem na godišnjoj razini najmanje dvostruko više i povoljnih stambenih kredita, odnosno s vremenom dovelo i do višestrukog povećanja sada gotovo  zamrle prodaje stanova.

Najnoviji izračuni, pak, govore i da povećanje poticaja ne bi,  kao što neki već pokušavaju  spočitavati, odmah i dodatno opteretilo  proračun. Naime, analitičari su  izračunali da ,recimo, eventualno povećanje poticaja u ovoj godini ne  bi  ove, već  tek početkom 2012. godine „teretilo“ prenapučeni državni proračun. Ujedno,od toga bi svi: građevinari, štediše i  štedionice, a napose država samo profitirati. Naime, jednostavna računica govori da aktivna štedionica koja u financiranju stambenih potreba na jednu kunu koju država uloži (isplati) za poticaje, u proračun vrati i do 2,5 kuna prihoda kroz porezna i druga davanja.  (N. P.)