Bit će predstava za javnost, ali bez suštinskih promjena

120 dana koji slijede neće donijeti ništa bitno nova. Postojeći ekonomski model, neodrživ na dulji rok, neće se mijenjati. U predizborno vrijeme greške će se samo gomilati

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Ovoga ponedjeljka, 21. kolovoza, počelo je drugo polugodište poslovne godine u Hrvatskoj. Trajat će 120 dana, upravo negdje do 21. prosinca. Lako je uočiti nelogičnost tvrdnje da pola godine ima samo četiri mjeseca, ali uz malo pretjerivanja može se reći da je i to jedna od specifičnosti zbog koje strani poslovni ljudi, nakon što provedu neko vrijeme u Hrvatskoj, uvjete života ovdje ocjenjuju - čistom desetkom.

Iako bi drugo polugodište trebalo početi početkom srpnja - kontinuitet poslovnog života prestaje spajanjem raznoraznih praznika u svibnju i lipnju. U srpnju je na djelu ljetno bježanje na produljene vikende. A onda dođe sezona službenih godišnjih odmora, koja je ovog ponedjeljka upravo završila. Ipak, treba biti sretan, jer slijede četiri mjeseca u kontinuitetu - do božićnih i novogodišnjih praznike, a od tada do početka veljače ponovno nema ozbiljnijeg kontinuiteta.

Sto dvadeset dana koji su pred poslovnom zajednicom u Hrvatskoj, kako sada stvari stoje, neće donijeti ništa suštinski nova. Prije svega zato što u prvom polugodištu ništa nije učinjeno da bi se to sada dogodilo. Postojeći ekonomski model, za koji većina analitičara tvrdi da je neodrživ na dulji rok, neće se mijenjati. Štoviše - u vrijeme kad se približava izborna godina to će biti još izraženije.

Na makrorazini najznačajniji proces bit će donošenje proračuna za izbornu 2007. godinu. Teško je povjerovati da će rashodi biti viši samo 6 milijardi kuna, kao što se najavljuje. Ne bude li povećana potrošnja samo formalno prikazana, Sanaderova će Vlada - kupujući glasove gdje god može, a sudeći i prema pregovorima sa sindikatima, biti rastrošnija. Bit će veliko iznenađenje smogne li Vlada hrabrosti do kraja 2006. provesti neku ozbiljniju privatizaciju. Plasiranje dijela dionica Ine na burzu najavljeno je prije godinu i pol - ali još se ništa nije dogodilo.

Iznenađenje bi moglo biti medijsko napuhavanje uspjeha u borbi protiv korupcije. Ako je Sanader u nečemu dobar, to je zacijelo u stvaranju imidža. Izbori diljem Europe pokazali su da su glasači jako osjetljivi na pitanja korupcije. S obzirom na to da bi upravo na tu bolnu točku mogla udariti opozicija, čini se da postoji plan HDZ-a kako treba 'braniti bokove'.

Pregovori s EU i dalje se vode u dubokoj ilegali, skrivaju se od javnosti više nego što se skrivalo održavanje sjednica Politbiroa u bivšem SSSR-u. Jedino bi se moglo dignuti malo prašine u vezi s posljedicama restrikcija u zdravstvu koje će sljedećih mjeseci biti izraženije. Na razini biznisa, najatraktivniji će biti završetak preuzimanja Plive, ali će suštinski najvažniji biti istodobni početak rada 23 shopping centra hard diskontera Lidla. Postojeći trgovci će od 23. studenoga, kad se to dogodi, polagati 'veliku maturu'. A bit će to i signal domaćim proizvođačima da ih u trgovini čekaju jednako teška vremena - ili, bit će još teže.

Kraj 2006. ostat će zapamćen i po nastavku građevinskog 'ludila'. Umjesto u visoke tehnologije, izvoz i podizanje znanja, golem dio privremeno slobodnoga investicijskog novca utrpava se u asfalt, beton, cigle, pločice i stolariju. A ta ulaganja kasnije gotovo i nemaju multiplikativni efekt na druge grane niti će stvarati realnu dodatnu vrijednost kojom bi se otplaćivali danas stvarani dugovi.

Jesen će proći u u znaku velikih marketinških kampanja u kojima će svi glavni igrači nuditi nove i 'nove' proizvode ne bi li, dok se može, ugrabili dio potražnje nastale povećanjem vanjskoga duga. Sve u svemu, uz malo folklora među političarima, i nekoliko najava preuzimanja i spajanja, mogla bi ovo biti mirna sezona jesen/zima. Pa zašto prizivati poslovni nemir, logično je pitanje. Odgovor je jednostavan: drugdje u svijetu događaju se brze promjene. To izaziva stres, ali i rađa pobjednike. Domaća nirvana imat će visoku cijenu.