Bitka za minimalac od sedam milijuna CHF

Hrvatski nogometni savez ne prima državne dotacije, pa je plasman na Svjetsko prvenstvo 2006. u Njemačkoj imperativ zbog sudjelovanja u nagradnom fondu od 332 milijuna švicarskih franaka i sponzora koji prate samo vrhunske rezultate 

Piše: Tomislav Birtić

Nismo bogat savez, ali može se reći da živimo komotno - rekao je predsjednik Međunarodnog nogometnog saveza (Fifa) Sepp Blatter objavivši da će nagradni fond Svjetskog prvenstva u Njemačkoj biti 332 milijuna švicarskih franaka. Sedam milijuna je zajamčeno svakom od 32 sudionika, dok će pobjeda u finalu slavljeniku, osim 'zajamčenog minimalca' i premija za dotad osvojene bodove, donijeti još 25,5 milijuna švicarskih franaka...

Brojevi su, u tom udobnom životu svjetske nogometne organizacije, respektabilni.

U financijskom izvješću za 2004. godinu Fifa je objavila da je prodajom prava prijenosa utakmica Svjetskog prvenstva zaradila 404,253.277 švicarskih franaka; 187,5 milijuna stajala su prava za Europu, 36 za Sjedinjene Države, a 180,6 za ostatak kugle zemaljske, što je i prilično precizan grafikon popularnosti nogometa/ekonomske moći njegovih konzumenata po kontinentima.

Petnaest je kompanija platilo pravo da se smiju nazvati službenim partnerima Svjetskog prvenstva, njih šest će svoje proizvode promovirati ističući na njima da su službeni dobavljači natjecanja, na čemu je Fifa zaradila sljedećih 172,403.505 švicarskih franaka.

Nadalje, tvrtka International Sports & Entertainment AG platila je 65 milijuna švicarskih franaka pravo da se baš ona za vrijeme prvenstva bavi cateringom i nizom drugih usluga potrebnih vrlo važnim gostima, ali i milijunima običnih smrtnika, te se još obvezala da će Fifi priskrbiti 270 novih milijuna. Ostatak zarade pripast će kompaniji...

Kad financijsku loptu spustimo na nacionalnu zemlju, brojevi postaju manji, ali jedno ostaje isto: život znače.

- Plasman na Svjetsko prvenstvo je naš imperativ jer od A-reprezentacije žive sve naše vrste - kaže predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza (HNS) Vlatko Marković. - Vjerojatno smo, ako ne i sigurno, jedini nacionalni savez koji se financira sam, bez ijedne lipe od države, a da bi tako i ostalo, moramo se plasirati na Svjetsko prvenstvo.

Za razliku od, primjerice, nogometnih saveza takozvanih zemalja petice - Engleske, Njemačke, Italije, Španjolske i Francuske - kojima prihodi od plasmana i osvojenih bodova, u usporedbi s multimilijunskim sponzorskim ugovorima, samo upotpunjuju budžete, Hrvatski nogometni savez zbog veličine tržišta na kojemu primarno djeluje ne uživa tu blagodat. Konkretno, iznosi sponzorskih ugovora svih saveza izravno ovise o rezultatima koje njihove reprezentacije postižu, ali kako je jedna od prvih europskih marketinških zapovijedi promovirati se kroz nogomet - nikako ne može biti svejedno posluje li se u zemlji s osamdeset ili četiri milijuna stanovnika.

Preciznije rečeno, ma kakvi bili rezultati nacionalne momčadi, uvijek će neka kompanija pronaći interes da se reklamira 'kroz' nju, o rezultatima će ovisiti samo koliko će ta usluga stajati. Na tržištima s više desetaka milijuna potrošača bit će to dovoljno za život, a na tržištima poput našega - ne bude li iole dobrih rezultata...

Nema nikakve sumnje, onih sedam milijuna švicarskih franaka što sljeduju svim sudionicima summita u Njemačkoj za hrvatski nogomet, ako ne između života i smrti, sigurno čine razliku između života i životarenja.

Naravno, ne mareći previše za standard kuće nogometa, menadžeri velikih nacionalnih kompanija, ali i mali obrtnici i privatni poduzetnici, drhtat će nad ishodima utakmica Hrvatska - Švedska i Hrvatska - Mađarska.

Primjera radi, iako ne monumentalni, rezultati engleske nogometne reprezentacije i klubova, njihovo ponašanje na terenu, a također i poslovni maniri, pomogli su jednom od pet glavnih sponzora, Carlsbergu, da u razdoblju od 1996. do 2002. godine udvostruči prodaju svog piva u Engleskoj.

- Nogomet je bio ključ našeg uspjeha na tržištu - kaže direktor branda i prodaje Carlsberga, Doug Clydesdale. - Zahvaljujući nogometu Carlsberg je postalo pivo s najbržim rastom prodaje, i jasno je da ćemo i u budućnosti sklapati sponzorske sporazume koji će nam pomoći učvrstiti našu poziciju na tržištu.

 Clydesdale je dodao kako je, u tjednima održavanja Europskog prvenstva 2000. godine, prodaja njegovog piva porasla za 300 posto, pa je lako zamisliti uzbuđenje s kojim će dvije odlučujuće utakmice hrvatske reprezentacije pratiti njegovi kolege iz Zagrebačke i Karlovačke pivovare, kao i drugi proizvođači piva u Hrvatskoj...

S obzirom na to da je Njemačka relativno blizu, te da mnogi Hrvati imaju rođake ili najužu obitelj na privremenom radu u toj zemlji, očekuje se da će na Svjetsko prvenstvo u svom ili aranžmanu neke od agencija putovati oko 20 tisuća naših sunarodnjaka, po čemu će Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj daleko nadmašiti Europsko prvenstvo u Portugalu, a u okolnostima neočekivanih uspjeha i turnir koga se rado sjećamo, Francusku ?98.

No, izgleda da turistički radnici na Jadranu ne moraju brinuti: rejting Hrvatske na turističkim rang-listama postojano raste pa zamjena ne baš rastrošnih sunarodnjaka za zapadnoeuropske turiste željne destinacije na kojoj nema prijetnje od terorizma više nego dobro zvuči.

Ono što prosječnom konzumentu nogometa prvo pada na pamet, trgovina igračima, zasluženo je na kraju teksta. Kako kaže jedan od pedeset najcjenjenijih nogometnih menadžera na svijetu, Marko Naletilić, najbolji igrači klubove neće pronalaziti na Svjetskom prvenstvu. Otkako je televizija prodrla ne samo na utakmice u najzabitijim kutcima svijeta, nego se povremeno prenose i treninzi, odavno nema potrebe za hodočašćenjem velikih natjecanja kako bi se saznalo tko je tko među neposrednim proizvođačima rezultata.

Međutim, u slučaju plasmana na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj hrvatskim reprezentativcima koji već ne igraju u Juventusu, Bayeru, CSKA-u ili drugdje otvorila bi se dobra prilika da kakvim bljeskom ostvare transfer na bolje radno mjesto.

Također treba podsjetiti da su uspjesi reprezentacije u Francuskoj i dvije godine Dinamova igranja u Ligi prvaka nakratko od hrvatskih nogometaša stvorili europski hit, u tržišnom smislu. Šimić i Tudor su, primjerice, napravili zavidne karijere, a nekoliko se nogometaša domoglo dostojanstvenog života nogometnih profesionalaca u respektabilnim sredinama. Stoga će, osim stanovnika kuće nogometa u Rusanovoj, nad rezultatima reprezentacije bdjeti i povremeni posjetitelji Hrvatskog nogometnog saveza iz hrvatskih prvoligaša, prvenstveno Dinama i Hajduka.