Bivši članovi Uprave Karlovačke banke osuđeni na kaznu zatvora

Presudom vijeća Županijskog suda u Karlovcu pod predsjedanjem suca Ante Ujevića bivši članovi Uprave Karlovačke banke Danko Seiter, Mijo Bursić i Sanda Cvitešić osuđeni su na dvije godina zatvora, a Ivan Butković, bivši direktor KA-BAH-a, tvrtke-kćeri Karlovačke banke, na godinu i pola zatvora.

Šestooptuženi Nikola Hanžel, u inkriminirano doba predsjednik Skupštine Kabe i vlasnik Obrta Hanžel i Lana-Karlovačke tiskare, oslobođen je zatvorske kazne, ali mora vratiti nešto iznad milijun kuna protupravno stečene imovine. Istovremeno s ovotjednim ponovnim otvaranjem ovog predmeta umro je Vladimir Tvrdinić, bivši predsjednik Uprave Kabe, prvooptuženi iz tog predmeta, za kojeg je sudac Ujević utvrdio da je nosio temeljnu odgovornost u čitavom slučaju. Naime, optužnica, podignuta potkraj 2003. godine, a nakon istrage započete još 2001. godine, teretila je okrivljene za zlouporabu službene dužnosti, to jest da su Obrtu Hanžel vlasnika Nikole Hanžela svojim postupcima omogućili pribavljanje nepripadajuće imovinske koristi, a ne, kao što su to željeli prikazati prilikom istrage, ostvariti što povoljnije revizorsko izvješće za banku, a sve navodno, u cilju zaštite interesa dioničara Kabe.

Optužnica koju zastupa zamjenik županijskog državnog odvjetnika Mladen Krajačić, tvrdi da je jednostranim i po Karlovačku banku štetnim ugovorom u lipnju 1998. godine KA-BAH na sebe preuzeo obvezu vraćanja 1,129 milijuna kuna kreditnog duga s uračunatim kamatama koji Obrt Hanžel nije unatoč dospijeću otplatio. Iz optužnice, kao i iz ponovljenog iskaza nalazu ovlaštenog sudskog vještaka Darija Jankovića proizlazi, u najkraćem, da su ugovorom kojim je KA-BAH preuzeo otplatu Hanželovog duga, zapravo u Upravi Kabe željeli "oprostiti" i otpisati dug Hanželu, koji je baš u to vrijeme bio i predsjednik Skupštine Karlovačke banke. Nevolja je bila u tome što KA-BAH, kao bančina tvrtka za brokerske poslove i upravljanje portfeljima u drugim tvrtkama, u to vrijeme nije imala sredstava da i računovodstveno provede zamišljenu transakciju, pa je, može se zaključiti iz optužnice, novac za tu transakciju namaknut vrlo brzo iz 800 tisuća DEM vrijedne prodaje 58,4 posto udjela KA-BAH-a u Karlovačkoj industriji obuće KIO. KA-BAH, ili bolje rečeno, njegov vlasnik Karlovačka banka prodala je u ljeto 1999. godine svoj udio u KIO-u Walteru Wolfu preko Kent Investments Establishmenta iz Liechtensteina.

Kako se moglo pretpostaviti već i na bazi iskaza tijekom istražnog postupka, obrana svih petoro optuženih usmjerila se uglavnom na prebacivanju krivnje na prvooptuženoga, i sad eto, pokojnoga, Vladimira Tvrdinića kao predsjednika Uprave koji je, navodno, bio kreator i nalogodavac spomenutih transakcija. Sanda Cvitešić, osim što je osporavala stručnost vještaku Jankoviću, a optužnicu smatra "vrlo smiješnom, tendencioznom i neutemeljenom", tvrdi da je sama kao članica Uprave uočila niz nepravilnosti u procesu donošenja odluka, ali da na njih nije bila u mogućnosti utjecati. Štoviše, Cvitešić tvrdi da je sporna odluka o prebacivanju Hanželova duga na KABAH bila tek jedna u nizu odluka koje su donesene mimo sjednica Uprave na kojima je sudjelovala, da bi takve pisane odluke bile naknadno umetnute u zapisnike, koji su time zapravo lažirani. Stavljajući ponašanje Uprave u kontekst ogromnih teškoća i gubitka temeljnog kapitala od više od 80 milijuna kuna 1998. godine, paniku među komitentima i intervenciju HNB-a, Cvitešić je kazala kako je i ovakav potez prebacivanja duga komitenta iz sastava Hanžel grupe, koja je bila po raznim nedospjelim kreditnim zaduženjima zadužena oko 33 milijuna kuna, na bančinu tvrku-kćer, bila u duhu savjeta revizora iz kuće KPMG, a sve radi očuvanja boniteta i spašavanja interesa dioničara Kabe.

Ivan Butković kazao je da je on kao direktor KA-BAH-a bio svjestan da je ugovor o preuzimanju Hanželova duga jednostran, bez instrumenata osiguranja naplate štetan po banku, te neutuživ, ali da je jednostavno bio od strane Vladimira Tvrdinića prisiljen potpisati ga. Sudac Ujević uvažio je takav Butkovićev položaj, ali Butković je imao izbor i odbiti potpisati takav ugovor, a što on, kako je i sam priznao, nije učinio iz straha od gubitka posla. To što je kasnije KA-BAH prema banci zatvorio Hanželov dug dijelom novca od prodaje KIO-a, Butković pripisuje pukoj slučajnosti, a nikako time da je prodaja KIO-a požurena i iz tog razloga. Nikola Hanžel branio se tvrdnjama da je njegov odnos s Tvrdinićem, unatoč svojoj funkciji predsjednika Skupštine banke, bio izrazito loš, da se Uprava prema Hanželovoj grupaciji odnosila maćehinski obračunavajući joj lihvarske kamate, a da mu nije poznato zašto je onda odjednom Tvrdinić naložio Butkoviću da u ime KA-BAH-a preuzme Hanželov dug.

Hanžel tvrdi da je Tvrdiniću pod dug nudio svoje dionice Karlovačke banke, kao i svoje Lana-Karlovačke tiskare, ali je bio odbijen. Vjerojatno je to bilo, kazao je Hanžel, u paketu s još nekim drugim većim klijentima kojima je tada Karlovačka banka otpisala dugove, a za što je, dodao je Hanžel, Tvrdinić kazao da je po nalogu HNB-a. Obrazlažući presudu, sudac Ujević kazao je da tijekom dokaznog postupka utvrđeno da je Uprava, iako je razvidno da je Tvrdinić bio nositelj odgovornosti, ipak jednoglasna u odlukama, a ni da Uprava pod kasnijim vodstvom Sande Cvitešić također nije aktualizirala rješavanje ovog predmeta. Obrana svih osuđenih najavila je žalbe na ove presude.   (Mladen Volarić)