Bogati viču zbog sebe, a ne zbog sirotinje

Svi pokazatelji, od rasta cijena nafte i hrane do povećanja inflacije, pokazuju da će 2008. biti teška godina, ali to što obično tihi MMF i Svjetska banka, koji svoje interese uglavnom promiču u tišini, odjedanput pozivaju na opću uzbunu, više ima veze s krizom u njihovim redovima

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Glad, neredi, revolucije, kaos... Tako bismo otprilike mogli sažeti katastrofično predviđanje odaslano s proljetnih sastanaka MMF-a, Svjetske banke i sedam najrazvijenijih zemalja svijeta održanih prošlog tjedna u Washingtonu. Da bi potkrijepili svoje prognoze sudnjeg dana, pronašli su nekoliko zemalja koje su, obično, na rubu rata i revolucije, ili je to trajno stanje, poput Haitija, inače najsiromašnije države karipskog područja, Mauritanije, Bangladeša.. Ipak, je li riječ samo o marketinškom triku i iskorištavanju ugroženih za vlastite ciljeve? Obično tihi MMF i Svjetska banka, koji svoje interese često promiču u tišini i u kuloarima, odjedanput su se razgoropadili i počeli pozivati na opću uzbunu. Vječno pitanje, kako metafizičko tako i pragmatično, jest - zašto?

Odgovor na potonje, za razliku od prvog, znatno je lakši. MMF je, naime, u ozbiljnoj financijskoj krizi i jedna omanja katastrofica širih razmjera bila bi mu vrlo korisna s obzirom na to da su uza sva pretumbavanja posljednjih mjeseci uzroci njegove krize nešto prozaičniji. Naime, on nema dovoljno prihoda da bi pokrio svoj proračun od milijarde dolara, a deficit do 2010. bit će 400-tinjak milijuna dolara. Počeo je stoga rasprodavati 'obiteljsko' zlato. Nije riječ o drugorazrednim kreditima, ni inflaciji, ni poskupljenju hrane na svjetskim tržištima, nego o tome da ga zaobilaze svi koji ikako mogu i da odavno nije isplativ izvor kapitala, kojeg ima u obilju i jeftinijeg na drugim mjestima, a i ne mora se trpjeti politikantsko uplitanje MMF-ovih činovnika.

Pokušaji sređivanja financijskog tržišta

Povod je navedenog sastanka financijska kriza koja se najviše, zasad, očitovala u propadanju velikog investicijskog američkog društva Bear Stearnsa uz neugodno drmusanje švicarskog UBS-a i još nekih. Kao što su objasnili čuvari siromašnih, sastanak je sazvan da bi se raspravila dotična kriza, ali i sve veća inflacija koja pogađa siromašne. Pričalo se, ipak, najviše o krizi financija. Američki ministar financija Henry Paulson izvrsno je sumirao stvar rekavši da će '2008. bit teža godina, s burom koja dolazi iz prilagodbe američke ekonomije, nereda na financijskim tržištima, viših cijena potrošnih dobara i nešto više inflacije'. Predviđanja govore o 3,7 posto globalnog rasta, a Europljani su nezadovoljni prejakim eurom, za koji povjerenik Europske komisije za monetarnu politiku kaže da je 'u raskoraku s osnovama ekonomije'.

Usporedbe radi, Kina i Indija ove će godine rasti devet odnosno 13 posto. Situacija je, ipak, mnogo složenija, a, nažalost, dogodilo se da je nekoliko ekonomskih činitelja stvorilo negativnu sinergiju. S jedne je strane klasični problem kapitalističkog sustava, koji američka privreda uvijek intenzivno pogoni - nemilosrdno i nezajažljivo napuhavanje financijskog sektora koje je već prouzročilo veliku katastrofu 1929. i niz manjih poslije. Amerima nikada dosta, pa su ponovno izmišljali novac ondje gdje ga nema i fiktivno prebacivali dugove na zajmoprimce koji taj novac, jednostavno, nisu imali. Nema realne ekonomske vrijednosti kojom se novac s kojim se računalo može proizvesti, točnije otplatiti.

Drugo, mrcvarenje Iraka uz ozbiljnu nevoljkost Irana, Rusije i Venezuele, kombinirano najvećih vlasnika energenata, prouzročilo stalni rast cijene nafte, pa tako i niza potrošnih dobara i usluga. Treće, problemi s cijenama hrane (globalni rast od 40 posto od sredine prošle godine, 37 pogođenih zemalja, 20 zemalja koje su uvele restrikcije na izvoz) i zalihama određenih poljoprivrednih proizvoda od Argentine preko Egipta do Vijetnama uklopili su se u kataklizmični scenarij.

FED-ov kredit ozbiljan je presedan

Inflacija, koju mnogi neprekidno spominju, uvijek je posljedica, nikad uzrok. Objektivno gledano, najrazvikaniji je problem i najmanje opasan. Financijska kriza prouzročena nerealnim i neodgovornim ponašanjem, prije svega u Americi, rezultat je nužnog ispuhavanja prenapuhanog balona u neproizvodnom sektoru koju već dugo vremena potiču raznorazna dugovanja u ovom i onom obliku na način da jamci, odnosno posrednici, poput investicijskih kuća, na kraju najbolje prođu.

Neusporedivo razvijeniji sustav instrumenata ekonomske politike u razdoblju od 1929., na koju se mnogi olako pozivaju, do danas može znatno smanjiti štetu. Loši potezi nekolicine nezajažljivih bankara, povijest nas je naučila, sada se mogu popraviti ubrizgavanjem tuđe love u sustav. Nedavna FED-ova odluka da se uključi u spašavanje posrnulog Bear Stearnsa pokazuje već viđenu američku sposobnost prilagođavanja novonastalim uvjetima. Riječ je, naime, o presedanu u njegovoj povijesti. Na drugoj su strani oceana poslovično oprezni Europljani mjerama središnjih banaka i zajedničke Europske središnje banke za područje eurozone uspjeli donekle spriječiti veće prelijevanje američkog poigravanja. Druga je olakotna okolnost novi ekonomski razmještaj svijeta koji je kriza možda i najbolje dosad demonstrirala, a koji pokazuje da svijet više ne diše usporedno sa SAD-om.

Visoka cijena nafte ostaje

Naftno-energetski problem nema predvidljivu budućnost. Cijene nafte ne pokazuju znakove pada niti se može očekivati da će se nešto tako ubrzo dogoditi, pa je možda najbolje, kao što mnogi u uglednim ekonomskim zapadnim medijima već neko vrijeme sugeriraju, naviknuti se na visoke cijene goriva i prilagoditi novom stanju stvari. Kad je riječ o hrani, stvar je relativno nova i svi su još pomalo ošamućeni. Prve teorije govore o pretjeranom iskorištavanju poljoprivrednih površina u svrhu proizvodnje biogoriva, što je stvorilo nestašica hrane i posljedično višu cijena prehrambenih dobara, no uzroka je redovito više, a među njima su, naravno, skuplja nafta i veća potražnja u Indiji i Kini.

Kako bilo, zaključak je kroz povijest više-manje isti: bogati će olako novcem poreznih obveznika pokrpati nestašluke svojih financijaša i preživjeti tobožnju veliku financijsku krizu, a sirotinja, mnogo osjetljivija i na najmanje promjene cijene, patit će zbog porasta cijene nafte (energije i potrošnih dobara konkretnije) i manjka hrane, da bi bogati mogli ispuniti svoje protokole iz Kyota 'štancanjem' biodizela koji je, postaje očito, kratkoročno rješenje zbog kojeg će mnogi ostati gladni. Sve u svemu, ništa novo na Zapadu ili, kao što Ameri vole reći, 'business as usual'.