Bolje je radnike prijaviti, nego plaćati kazne

Promjenom članka 62. uređuje se da inspektor rada koji utvrdi nepravilnosti ima ovlasti usmenim rješenjem u zapisniku na određeno vrijeme, u trajanju od 30 dana, zabraniti poslodavcu obavljanje djelatnosti

Piše: Dušanka Marinković Drača
Voditeljica Sektora za industrijsku demokraciju u SSSH

Još 1998. godine Europska komisija pokrenula je raspravu o uzrocima i posljedicama neprijavljenog rada u državama članicama, te o mogućim politikama suzbijanja te pojave. Inicijative predložene tom prilikom postale su sastavnim dijelom sveobuhvatne europske strategije za zapošljavanje, na koji način se u sklopu devete smjernice za zapošljavanje posebno nadzire provedba politika pojedinih zemalja.

Pri tome se posebno naglašava kako se od zemalja članica očekuje da razviju i implementiraju sveobuhvatne akcije i mjere kojima se  'omogućuju prikladne inicijative u poreznom sustavu i sustavu naknada, poboljšanu provedbu zakona, te primjenu sankcija'. Razrada devete smjernice, koja se odnosi na neprijavljeni rad, sadržana je i u Nacionalnom akcijsko planu zapošljavanja Republike Hrvatske za razdoblje od 2005. do 2008. godine.

Da su neprijavljeni rad i nezakonitosti u području radnih odnosa u Hrvatskoj iznimno veliki i zabrinjavajući, potvrđuju i podaci Državnog inspektorata. Godišnje se podnese oko 20.000 prijava, s time da je u 2004. godini otkriveno 5.205 nezakonito zaposlenih, od čega je bilo 1.218 stranaca koji su u Republici Hrvatskoj radili bez dozvole.

U 2004. godini podneseno je 6.789 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, a od nadležnih sudova zaprimljene su 4.684 odluke, od kojih se većina odnosila na pokretanje prekršajnih postupaka podnesenih tijekom 2003. godine. Neefikasnost prekršajnih sudova ogleda se i u podatku da je od tog broja 1.153 tuæbi obustavljeno zbog nastupanja zastare, što u značajnoj mjeri obezvređuje rezultate rada inspektora.

Usmeno rješenje zabrane rada

Učestalost neprijavljenog rada i ukupni razmjeri sive ekonomije potaknuli su i Vladu Republike Hrvatske na poduzimanje mjera radi učinkovitijeg suzbijanja takvih pojava, ali i jačanja društvene discipline u primjeni propisa, pa je u studenome 2004. godine prihvatila Plan kratkoročnih i dugoročnih mjera za suzbijanje sive ekonomije.

Istim je zaključkom Državni inspektorat zadužen provesti izmjene i dopune Zakona o Državnom inspektoratu u vezi s ovlastima tog inspektorata radi otkrivanja, sprečavanja i kažnjavanja radnji u području sive ekonomije.

Slijedom tog zaključka izvršene su izmjene i dopune tog Zakona, objavljene u Narodnim novinama br. 129 od 31. listopada 2005. godine, a stupile su na snagu 8. studenoga 2005. godine.

Najveće zanimanje u javnosti izazvala je promjena članka 62. istog Zakona, kojom se uređuje inspekcijski nadzor u području rada, odnosno radnih odnosa. U provedbi tog nadzora inspektor rada dobio je ovlast da usmenim rješenjem u zapisniku na određeno vrijeme, u trajanju od 30 dana, zabrani poslodavcu obavljanje djelatnosti u nadziranom poslovnom objektu odnosno prostoru, ako utvrdi da je tijekom nadzora za poslodavca radio stranac bez radne dozvole koji nije oslobođen prijavljivanja ili kod poslodavca obavlja posao za koji nije izdana radna dozvola.

Također, ako zatekne radnika na obavljanju posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, a poslodavac ga nije prijavio na obvezno mirovinsko ili osnovno zdravstveno osiguranje s prvim danom početka rada i na odgovarajuće radno vrijeme.

Šire ovlasti prije promjene zakona

Iako je ova odredba izazvala burne reakcije i odmah imala za posljedicu zatvaranje nekoliko poslovnih prostora, nakon što je inspekcija zatekla neprijavljene radnike, valja podsjetiti da je Državni inspektorat i prije izmjena Zakona imao ne samo iste nego i šire ovlasti.

Naime, prema prije vaæećim odredbama, inspekcija je mogla rješenjem privremeno, do otklanjanja utvrđenih nedostataka odnosno nepravilnosti, zabraniti poslodavcu obavljanje djelatnosti, i to ne samo u slučajevima koji se navode u izmijenjenoj odredbi nego i u slučaju kad bi se utvrdilo da je poslodavac povjerio obavljanje poslova iz svoga predmeta poslovanja zaposlenicima drugoga poslodavca koji kod njega rade na temelju ugovora o kooperaciji ili kakvoga drugoga pravnog temelja, ako nisu prijavljeni tijelima mirovinskog ili zdravstvenog osiguranja ili ako su ti zaposlenici stranci bez radne dozvole.

Iako je Vlada Prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o dræavnom inspektoratu obuhvatila i taj slučaj, na osnovi amandmana u saborskoj raspravi ta je odredba brisana iz teksta Zakona.

Kao razlog zbog kojega inspekcija od 1999. godine, otkad je donesen Zakon o dræavnom inspektoratu, nije koristila te ovlasti, navodi se nejasno određeno vrijeme na koje je inspektorat mogao obavljati djelatnosti.

Dosad važeća odredba doduše nije bila dovoljno precizna i utvrđeni nedostaci odnosno nepravilnosti otklonjeni su, ali ne vidimo zašto se nije primjenjivala u slučajevima utvrđenog neprijavljenog rada. Međutim, ovom promjenom bitno je promijenjena svrha određivanja takve ovlasti inspekcijskih službi.

Primarni cilj prijašnje odredbe bilo je otklanjanje nepravilnosti sve dok je trajala i privremena zabrana rada, dok se sadašnjom odredbom utvrđuje fiksno vrijeme privremene zabrane obavljanja djelatnosti, u trajanju od 30 dana, neovisno je li i prije tog roka nedostatak otklonjen, i odredba ima penalni učinak.

Žalba ne odgađa izvršenje

Rješenje inspekcije rada izvršava se pečaćenjem ulaza u poslovne prostorije, odnosno pečaćenjem drugih sredstava rada ili na drugi pogodni način, s time da je inspektor obvezan pisano rješenje o tome dostaviti stranci u roku osam dana od dana izricanja zabrane usmenim rješenjem.

Stranka na koju se privremena zabrana odnosi moæe u roku 24 sata od dana pečaćenja poslovnih prostorija zatražiti da se zapečaćena prostorija privremeno otpečati i u prisutnosti inspektora iz prostorija odmah iznesu pokvarljive namirnice i poduzmu sigurnosne i druge mjere radi sprečavanja štete, nakon čega će inspektor poslovne prostorije ponovno zapečatiti. Pravna ili fizička osoba kojoj je privremeno zabranjeno obavljanje djelatnosti moæe na to rješenje uloæiti žalbu, ali ona ne odgađa izvršenje rješenja.

U odnosu na navedenu ovlast inspekcije postavlja se pitanje dosega zabrane obavljanja djelatnosti, u slučaju da poslodavac djeluje na više lokacija odnosno poslovnih prostora. Zakon izrijekom predviđa zabranu obavljanja djelatnosti u nadziranom poslovnom objektu odnosno prostoru, što znači da se pečate poslovni objekti, prostorije, postrojenja, uređaji i druga oprema za rad, na mjestu na kojem je zatečen stranac bez radne dozvole, odnosno radnik bez ugovora o radu.

Pečate li se i drugi poslovni prostori

Poslovni prostori na drugim lokacijama koji nisu nadzirani ili u kojima nisu zatečeni takvi radnici, prema našem mišljenju, ne pečate se, nego nastavljaju s radom.

Slijedom toga, sada više nije riječ o privremenoj zabrani obavljanja djelatnosti, nego o zabrani obavljanja djelatnosti u konkretnom poslovnom objektu.

Naravno, ako se poslovi iz djelatnosti fizičke ili pravne osobe obavljaju u jedinstvenom poslovnom objektu, pečaćenjem se onemogućuje obavljanje sveukupne djelatnosti.

Hoće li navedene izmjene Zakona o državnom inspektoratu uvesti više reda u području radnopravnih odnosa, pokazat će vrijeme.

Međutim, već sada možemo konstatirati da bez drugih institucionalnih mjera, poput fleksibilnog poreznog sustava, poboljšanja pravnog okruženja te stabilnog gospodarskog sustava ne možemo u suzbijanju neprijavljenog rada i općenito sive ekonomije očekivati značajniji napredak.

Odnosno, inspekcija rada ne može riješiti dublje i daleko sloæenije probleme koji i dovode do pojave sive ekonomije i rada 'na crno', a tek rješavanjem uzroka može se očekivati i situacija u kojoj će ove pojave biti tek sporadičan slučaj.