Bonusi stručnjacima krivima za krizu

Samo dan nakon što je američki predsjednik Obama odlučio osjetno ograničiti menadžerske naknade, a što nije samim menadžerima koji su svijet bacili u očaj palo uopće napamet, stiže još jedan vrhunac bezobraštine, ali i konačna potvrda pitanja tko je kriv za jade svijeta iz Britanije.

Royal Bank of Scotland, banka koja je spašena s bajoslovnih 20 milijardi funta od propasti uzrokovane istim brljanjima svojih menadžera, planira velike bonuse za tisuće svojih viših bankara i brokera u londonskom Cityu, javlja The Times. Vjerojatno su  spašavanje banke shvatili kao još jedan veliki uspjeh svojih menadžerskih vještina i odlučili se shodno tome nagraditi.

Predložene će naknade neutaživim stručnjacima za uzrokovanje krize tako doseći i po nekoliko desetaka milijuna funti, pa čak možda i stotine milijuna, jer, smatraju u banci, riječ je o zvijezdama koje zaslužuju s punim pravom šesteroznamenkaste isplate. Stvar ide dalje. Regulatorno britansko tijelo (UKFI), koje ima udio u banci, dalo je svoj načelni pristanak, iako još nisu upoznati s detaljima. Ipak, narod ne mora brinuti jer kaže neimenovani izvor ‘Nema nekih prigovora na bonuse, ali će oni biti temeljito proučeni’. Isti nastavlja, ne pokazujući ni najmanje emocija glede teme, kako će bonusi biti ‘vrlo veliki i teški javnosti za shvatiti’. Tu je sasvim sigurno u pravu.

Odjel investicijskog bankarstva 2007. je isplatio ukupno 1,83 milijuna funti naknada od kojih su većina bili bonusi, pa za utjehu treba znati da će ovogodišnje isplate biti znatno manje. Napokon, kriza je i oni to shvaćaju te daju svoj obol. Svi moramo stegnuti remen. Banka je inače u 68% vlasništvu države, a svoje će fenomenalne rezultate predstaviti javnosti za tri tjedna, kada se očekuje potvrda gubitaka u rasponu od 7 do 8 milijardi funti, milijarda tu i tamo, nakon ćega će pris-tupiti raspodijeli zasluženih nagrada. Da ljudi nisu sasvim neosjetjivi na teška vremena, ipak pokazuje novi šef banke, Stephen Hester koji namjerava većinu ili sve bonuse isplatiti u dionicama, a ne u gotovini. Doduše, pitanje je ima li uopće gotovine za isplatiti. Opravdanje je ponavljanje utvrđenog gradiva i kaže kako se neke naknade moraju isplatiti jer su prije ugovorene, dok će druge biti isplaćene brokerskim starletama koje su generirale profit. Činjenicu da je zbog uspješnosti takvih, banka zabilježila gubitak od tek 7 milijardi funti, valja nagraditi.

Strah je da će bez velikih bonusa otići negdje drugdje. Ponuđača je mnogo, Lehman Brothers, Merrill Lynch, Citigroup, Wachovija, Bear Stearns, AIG, Northern Rock...Još jedan neimenovani izvor, čudno kako su svi koji objašnjavaju opravdanost ovog poteza mahom odlučili ostati anonimni, kaže ‘RBS-u, pa i poreznim obveznicima, sigurno nije u interesu pustiti da se raspadnu jaki dijelovi poslovanja banke’. Konačnu odluku donijeti će čovjek po imenu Bob Scott, šef odbora za naknade, koji će dati izjavu 26. ovog mjeseca o bonusima i rezultatima banke. Bit će to vrlo interesantan događaj nesumnjivo.

Većinski vlasnik, Vlada, posao je odradila traljavo, pa su tako zabranili bonuse višem vodstvu, ali zato nije bilo riječi o zaposlenicima, a pored toga, banka mora ispoštovati obveze prema nekim zaposlenicima ABN Amro banke koju je preuzela pretprošle godine. Ljudi od riječi nema što. Spmenuti UKFI, tijelo osnovano s misijom nadgledanja trošenja novca poreznih obveznika (37 milijardi funta) vrlo je odlučno indiciralo kako želi vidjeti čvršći stav prema naknadama vezanima uz rezultate.

Osim što će pozorno pratiti isplate u Deutsche Banku i Barclaysu, šefovi će morati razmotriti i isplatu bonusa ‘običnom osoblju’ uglavnom u iznosu deset posto plaće, koji se dosad isplaćivao automatizmom i čije neisplaćivanje će isprovocirati sindikate. Oni bi, pak, lako mogli i ostati bez svojih novaca jer, ipak, ne generiraju profit. Ako je nekom još nejasno tko je kriv i zašto za nastalu situaciju, ovo je prilično dobar indikator. Opravdanje bonusa činjenicom da ima dijelova broda koji nemaju rupe, uvredljiva je za ljudsku inteligenciju, a da se o osnovnoj kurtoaziji prema onima koji dnevno ostaju bez posla i domova, upravo zbog ovih ljudi i ne priča.  (Vanja Figenwald)