Braneći nas od prezaduženosti spasio nas financijske krize

Potkraj prošle godine upozorio je na inflaciju, na što je vlast odmahnula rukom, kao u šali. Upozorio je i da će antiinflacijske mjere HNB-a imati negativne posljedice ako ih ne podrži Vlada. Vlast ga, kakvog li iznenađenja, nije slušala, pa sad imamo još veći deficit platne bilance, smanjenu opću likvidnost gospodarstva, jačanje kune i rast kamata!

Piše: Gordana Gelenčer
[email protected]

Staro pravilo da su lopovi gotovo uvijek korak ispred policije u Hrvatskoj je već neko vrijeme (srećom!) preoblikovano u izreku, pomalo već i u javno mnijenje - Rohatinski je uvijek korak ispred Vlade! Prvi se čovjek većini ljudi posve nevažne institucije u godinu-dvije prometnuo u prinudnog, ali uspješnoga gasitelja požara i to zato što se jedini pobrinuo da ima i čime gasiti. HNB, naime, danas jedini raspolaže viškom novca i jedini ima instrumente kojima banke može dodatno opskrbiti kapitalom, bude li opet zatrebalo (a sigurno hoće). Željko Rohatinski je čovjek kojega svi, pa i kumice na tržnici, pažljivo slušaju i, unatoč govornoj mani i stručnoj ekonomskoj tematici, itekako dobro razumiju. Zato doista nikoga nije iznenadio potez Hrvatske udruge za odnose s javnošću da upravo guvernera proglasi komunikatorom godine. U trenutku kad nas s političke pozornice zatrpavaju spinom kao ključem komunikacije (koji je gotovo isključio sadržaj i njegovu važnost uopće) takav izbor pokazuje da su u javnoj komunikaciji potrebni ljudi koji imaju što reći, pri čemu je posve nevažno koliko će to (ne)savršeno izgovoriti.
Unatoč teškoćama u govoru, Rohatinski govori kristalno jasno. Još nas je potkraj prošle godine upozorio na inflaciju, na što je vlast odmahnula rukom, kao u šali. U siječnju je prognozirao da ove godine inflacija ne može biti manja od šest posto (u kolovozu je dosegnula 8,4 posto). Upozorio je da će antiinflacijske mjere HNB-a (ograničenje rasta kredita i inozemnog zaduživanja, smanjenje operacija na otvorenom tržištu koje su bankama izvor kratkoročne likvidnosti, obrana tečaja kune) imati negativne posljedice ako ih ne podrži Vlada svojom ekonomskom politikom. Vlast ga, kakvog li iznenađenja, nije slušala, pa sad imamo još veći deficit platne bilance, smanjenu opću likvidnost gospodarstva, jačanje kune i rast kamata!

Slalom s inflacijom i nelikvidnošću

No Rohatinskog nije ‘izolirala’ samo Vlada. U svibnju se, na opatijskoj konferenciji Hrvatskoga novčanog tržišta, uspio ‘zakačiti’ i s Mesićevim savjetnikom za gospodarstvo Dubravkom Radoševićem. Radošević godinama upozorava da prejaka kuna ruši i ono malo izvoza što imamo, ali guverner mu je odgovorio rečenicom koja se još pamti: - Blago populistima, njihovo je kraljevstvo nebesko!
U međuvremenu je HNB, potpuno osamljen, žonglirao između inflacije, obrane tečaja, refinanciranja dugova, održavanja likvidnosti... Najprije je, da bi amortizirao dodatne pritiske na inflaciju zbog vlasničkih promjena u Ini, iz obvezne pričuve izbacio gotovinu u blagajni i tako sterilizirao viškove likvidnosti. No kriza je ubrzo zatvorila inozemne izvore kapitala, pa je HNB odlučio ukinuti graničnu obveznu pričuvu ('kazna' koju su banke plaćale za svako novo zaduživanje) otpustivši im oko 3,5 milijarde kuna. Zbog potrebe države da se refinancira kod domaćih banaka, HNB je smanjio i obveznu pričuvu sa 17 na 14 posto dodavši tako sustavu još 8,4 milijarde kuna. No, bilo je i odbijanja ponuda banaka na repo aukcijama i to zato što su banke ili 'igrale' s tečajem kune (što je guverneru bio znak da likvidnosti imaju dovoljno) ili su i nakon ubrizgavanja likvidnosti banke nastojale izbjeći financiranje države i prebaciti tu obvezu na HNB. Središnja banka, doduše, popuštanjem monetarnih restrikcija bankama nije uvjetovala gdje će i kome plasirati taj novac, ali bilo je logično da ga iskoriste za kredite državi, jer bi se tako 8,4 milijardi kuna posredno pojavilo u gospodarstvu. Zbog toga su nekoliko puta bile 'kažnjene' neotkupljenim vrijednosnim papirima na repo aukcijama. Uz takav svakodnevni slalom u kojemu mora biti pametniji od bankara, guverner mora misliti i mnogo šire, makroekonomski, kad to već ne radi onaj tko bi trebao. Vlada se, u panici, dosjetila tek osnovati Ekonomsko vijeće koje joj može dati preporuke (i kojemu predsjedava sâm premijer?!). I to je sve!

Tmurna ekonomska vremena

U praksi je knjiga spala na jedno - ali vrijedno - slovo! Vrijednije i od proslavljenog Alana Greenspana (najdugovječnijeg direktora američkog FED-a), kojega sada prozivaju zato što nije na vrijeme zaustavio rast balona koji je lani puknuo. Naš je guverner to znao. No svaki će se ekonomist, zapravo svatko sa zdravom pameću, uhvatiti za glavu znajući da u tmurna ekonomska vremena ulazimo s jednim, jedinim oružjem koje imamo - guvernerom Rohatinskim. Što kad iskoristi sve rezerve koje ima 'u rukavu'?