Britanija popustila, osnivaju se EU regulatorna tijela

Na proteklom samitu EU mediji su se više bavili Lisabonskim sporazumom i natezanjem Hrvatske i Slovenije, pa je relativno bez pompe prošao dogovor o tri nova regulatorna tijela koja će nadgledati i istraživati bankarske, osiguravateljske i mirovinske poslove, ali i petljanja s vrijednosnicama

piše Vanja Figenwald
[email protected]

Rečeno-učinjeno. Nakon višemjesečnog zatišja po završetku samita G20 ovog travnja, izgleda da su mnogi ozbiljno shvatili obećanja o novoj regulaciji, odnosno skeptici bi rekli, dovoljno su se prestrašili gnjevne ekonomije da bi stvarno nešto počeli mijenjati. Protekli je tjedan tako donio velike iskorake na čak tri važna fronta u vezi s financijskim nadzorom u svijetu i vjerojatno zapečatio sudbinu kapitalizma kakav su svi poznavali. Europska unija stvari obavlja polako i minuciozno, opterećena svojom birokratskom sporošću, tradicionalno pedantnim mentalitetom i veličinom, koja zahtijeva posebnu vještinu kompromisa radi postizanja konsenzusa. A on je postignut zabrinjavajuće lako i uz neobjašnjivo malu medijsku pompu.

Britanija je gotovo bez ispaljena metka položila oružje pred ostatkom obično nejedinstvenog EU i prihvatila osnovne postavke budućega paneuropskog sustava financijskog nadzora, iako su novinski napisi samo dan prije početka samita u Bruxellesu najavljivali borbu do krvi u obrani britanskog suvereniteta i opstojnosti. Da podsjetimo, nacrt koji se mjesecima laštio u kancelarijama Europske komisije htio bi dva nadzorna tijela na europskoj razini, od kojih bi jedno (European Systematic Risks Council) funkcioniralo kao meteorološka stanica i upozoravalo na nevrijeme koje stiže, dok bi drugo (European System of Financial Supervisors) dnevnim ritmom čeprkalo radoznalo po nacionalnim regulatorima i tražilo njihove propuste i greške.

Britanski premijer Gordon Brown prolazi kroz najgore trenutke otkad je u upravljačkom stolcu i kod kuće je pod stalnim pritiskom, pa je ovaj put odlučio popustiti sve glasnijim zahtjevima u Britaniji za snažnijom regulativom. Ipak, da ne ispadne kako je tek stao u stranu i pustio nasilne Europljane da siluju financijsku autonomiju sve manje Velike Britanije, iskamčio je i ustupak, prema kojem Gordi Albion neće dopustiti novom europskom levijatanu da naređuje eventualna spašavanja banaka kad mu puhne. Pomalo ironično s obzirom na to da su upravo Englezi europski rekorderi nacionalizacije banaka.

 ‘Veliki brat’ za financije

Tri nova europska tijela raspolagat će nadalje pravom nadzora i propitivanja prekograničnih bankarske, osiguravateljske i mirovinske poslove, ali i petljanja s vrijednosnicama te rješavati čupanja između zemalja članica. Nakon Brownova amena, Europska će unija pristupiti osnivanju kolegija koji će nadzirati sve veće prekogranične kompanije do kraja ove godine. S druge strane, Brown je u potpunosti poražen kad je riječ o ESRC-u koji će ipak imati za najviše tijelo Europsku središnju banku, nešto što nije želio, a imat će. Prema dogovorenu nacrtu, tri će se sestre zvati European Banking Authority, European Insurance and Occupational Pensions Authority i Europan Securities and Markets Authority. Nakon završena samita, prpošni Sarkozy praktički je objavio svoju pobjedu i ustvrdio da će sada te institucije, u običajenoj maniri institucija Europske unije, rasti i preuzimati sve više ovlasti, na što je Browna i njemačku kancelarku Angelu Merkel, također pomalo skeptičnu u pogledu opsega financijske regulacije, nesumnjivo oblio hladan znoj.

Između natezanja oko ove teme, Irska je, pak, opet poslana na popravni ispit iz kontrolirane demokracije jer je dopustila svojim građanimna da odbiju Lisabonski ugovor, što jednostavno ne dolazi u obzir, pa će zato morati ponovno o tome razmisliti. U pravilnijem smjeru pogurnut će ih koncesije koje je irski premijer izvukao u Bruxellesu. Obranjena je oduzimanje prava ženama na pobačaj, sačuvana autonomija poreznog sustava i zajamčena vojna neutralnost, čime je otvoren put temeljitom remontu Europske unije. Preostalo je još samo srediti češkog predsjednika Klausa koji u običajenoj postkomunističkoj paranoji vidi češki ekivalent UDB-e u svemu, pa i u Europskoj uniji, a odbijao je potpisati ratificirani Lisabonski ugovor objasnivši to željom da ne pritišće svoje irske kolege.

  Regulatorski paket SAD-a

Kad je riječ o terminu godine - regulaciji, druge dvije pobjede dogodile su se u Americi i Švicarskoj, gdje je također počeo obračun s anglosaksonskim konceptom nježne regulacije. Središnja banka u Zürichu objavila je kako ispituje nasilno mršavljenje velikih bankovnih grupacija poput UBS-a i Credit Suissea radi neutralizacije rizika koje njihova pretilost predstavlja svijetu. Službena verzija kaže da će Švicarci sami propisati dijetu svojim bankama, ako se model rješavanja uskoro ne usuglasi na globalnoj razini. Philipp Hildebrand, potpredsjednik Švicarske središnje banke, izjavio je da postoje ‘prednosti veličine... ali da u slučaju velikih banaka empirijski dokazi sugeriraju kako su ove institucije odavno prebacile veličinu potrebnu za korištenje tih prednosti’. Nervoza u švicarskim redovima sasvim je razumljiva s obzirom da su prošle godine gubici ove dvojice debeljka iznosili šest švicarskih BDP-a. Očekivano, bankari su se uznemirili i počeli tumačiti kako Središnja banka nema te ovlasti, nesvjesni činjenice da je nastupilo vrijeme u kojem središnje banke te ovlasti imaju.

A kao da je netko od nekoga prepisivao, i američki je predsjednik Obama objavio paket financijskih reformi, nazvavši ga najvećim zahvatom u regulatorni sustav od Velike depresije u kojem se mijenja uloga niza agencija, pooštravaju mjerila za poslovanje financijskih nestaška i osniva nova agencija za zaštitu potrošača. Najveći dobitnik je FED koji dobiva svježe ovlasti za nadzor cjelokupnog financijskog sustava, ali ni ministarstvo financija nije loše prošlo dobivši veće ovlasti, predsjedavanje regulatornim vijećem za nadzor sustavnih rizika i pravo odobravanja vladinih mjera za spas pojedinih institucija, što prema logici Bandićeva holdinga znači da će sami sebi odobravati akcije. Osim tog ‘standardnog’ dijela zanimljivija je nova agencija za zaštitu potrošača od muljanja na hipotekama, karticama i drugim financijskim proizvodima, što je bila vrlo popularna praksa u Americi. Iznenađujuće, mnogi su u financijskom sektoru odmah izrazili zgražanje zbog takva divljačkog zadiranja u autonomiju njihova poslovanja.