Brodogradilišta 2015. neće biti u minusu, ali je neizvjesno koliko će ih biti

Današnja je stanka bila zanimljivija od jučerašnje - upoznala sam gospodina Damira Polančeca. Bilo je pomalo napeto. Novinari su navalili s pitanjima o brodogradnji pa sam gotovo ispala iz rasporeda svojih želja da razmijenimo nekoliko riječi o JPP-u. Potpredsjednik Vlade ponio se džentlmentski i posvetio mi vrijeme. Možemo reći da sam potpredsjedniku Vlade – dužna

   No, ta je tema za tiskani broj Lidera. U stanci mi Željko Lovrinčević komentira da ministar Šuker ima državu u državi, da je izvrsno ustrojio financije te da je zadovoljan punjenjem proračuna.
– Proračunski prihodi, nažalost, nemaju veze s aktivnošću gospodarstva, tako da u svakom trenutku dobra situacija može postati loša – kaže Lovrinčević.

No vratimo se Polančecu. Možda sam u zadnjem blogu bila preoštra. Ekonomisti mi kažu da im je Polančecovo izlaganje bilo – dobro. Ipak, nisu rekli – odlično.  Lovrinčević je ipak primijetio da potpredsjednik govori o jednoj državi, a premijer o drugoj.  – U Polančecovoj državi nije sve tako sjajno, a u Sanaderovoj je sve divno – primjedba je Željka Lovrinčevića.

Polančec mi je odgovorio i na  pitanje o MOL-u i Ini iz jutrošnje priče na ovim stranicama. Potpredsjednik Vlade doista je konkretan političar, valjda zato što je bio menadžer. I to ostavljam za tiskano izdanje. Inače, kaže mi Polančec, Vlada ima draft strategije razvoja do 2013. godine, a uskoro će imati i strategiju. Brodogradnja se također razmatra, a prema riječima gospodina Polančeca, brodogradilišta 2015. više neće biti u minusu.

No, ni on ne zna hoće li ih biti onoliko koliko ih je danas. I kad je o tome riječ, moram se složiti s potpredsjednikom Vlade - brodogradilišta je uistinu previše. Na mojoj kvazigaleriji pridružila su mi se dva prodekana zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. Jedan od njih, profesor Vladimir Čavrak, primijetio je da se na skupu počelo događati nešto neobično: - Političari savjetuju ekonomiste!

Dakako, malo se šalimo. Kako odmiče poslijepodne, ljudi je sve manje i manje... A upravo su načete ozbiljne ekonomske teme. Izgleda da su sudionici ipak više bili zainteresirani da susretnu i odslušaju predstavnike vlasti. Profesoru Čavraku, nakon primjedbe da su tu političari savjetnici, poklanjam prostor na našim stranicama. On kaže da je (ne)učinkovitost glavni problem hrvatske ekonomije.

– Hrvatska u posljednjih pet godina ima prosječnu stopu investiranja 30-ak posto BDP-a, kojom ostvaruje prosječnu stopu rasta od oko četiri posto. To daje granični kapitalni koeficijent od 7,4 (za neupućene - što je koeficijent niži, to je stvarnost bolja). Taj je koeficijent mjera efikasnosti ulaganja i u organiziranim i razvijenim zemljama kreće se od 3,5 do 5 - kaže profesor.

To znači, objašnjava mi, da bi, kad bi  efikasnost naših investicija bila kao i u tim zemaljama, naša stopa investicija od 30 posto omohućila stopu rasta BDP-a od sedam do osam posto.
- Razlika između četiri posto rasta (ostvareno) i sedam posto (potencijal) gruba je mjera neefikasnosti ekonomije – zaključuje profesor.

Jedino opravdanje za relativno nisku efikasnost imamo u strukturi investicija, u kojima prevladavaju investicije javnog sektora (infrastruktura). To više nije pitanje ekonomije, već javnog izbora – koliko poticati postojeći oblik investiranja ili strukturu investicija prilagoditi potrebama brzog rasta. Na skupu se još nije održala nijedna rasprava.

Polančec je morao otići. Kalmeta je još tu, ali pitam se dokad. Bojim se da, ako do rasprave i dođe, neće biti prestavnika vlasti pa će ekonomisti raspravljati jedni s drugima. Možda sutra za raspravu uhvate ministra Čobankovića.