Brokeri u svoje ime i za svoj račun

Dio brokera koji su počeli devedesetih godina u brokerskim kućama iza kojih su stajale banke osnovali su u međuvremenu vlastite tvrtke. Osim što kupuju dionice za druge, sve češće i sami postaju suvlasnici tvrtki

Piše: Lidija Kiseljak

Nastankom domaćeg tržišta kapitala početkom devedesetih godina razvijaju se i zanimanja koja su na hrvatskom, dotad zatvorenom tržištu, gotovo simbolizirala zapadnu financijsku kulturu. Priče o nekim trgovcima vrijednosnih papira, opcija i sl. u svijetu, uspoređivala su se s uspjehom mladih ljudi željnih rizika, izazova, spretnosti i zarade, a u nekim rijetkim slučajevima i s onima koji vole špekulirati i prezaigrati se novcem. Hrvatski su trgovci vrijednosnim papirima, brokeri, veći dio njih tek sa završenim fakultetom, krenuli u posao radeći u brokerskim kućama iza kojih su stajale banke. Stjecanjem znanja i iskustva uz željne izazove, velik dio njih osnovao je svoje brokerske kuće, a s vremenom umjesto da samo za druge obavljaju trgovinu vrijednosnim papirima i preuzimanja, počeli su obavljati taj posao i u svoje ime i na svoj račun. Devedesetih godina ti su dečki ulagali u svoje automobile i izgled, a sada te generacije diverzificiraju zarađeni novac ulažući u krupnije investicije.

Vjerojatno najeksponiraniji slučaj u posljednje vrijeme jest preuzimanje Industrogradnje, iza kojega stoji Josip Galinec, direktor brokerske kuće To One. I on je svojedobno krenuo i iskustvo stekao u brokerskoj kući Zagrebačke banke, a onda se uputio u vlastiti posao. Obavljanje preuzimanja za druge i davanje savjeta drugima o tome gdje novac uložiti, sada iskušava na sebi.

Preuzevši dio Industrogradnje u kojoj je sada s 40-postotnim udjelom, nedavno je objavio ponudu za daljnje stjecanje dionica. Što se god krilo iza te želje, namjera da se stabilizira poslovanje u toj nekad značajnoj građevinskoj tvrtki i na taj način dugoročno zaradi ili pak da se, što većina tvrdi u ovom slučaju, zaradi u kratkome roku preprodajom već poznatom kupcu, ovaj primjer pokazuje da se hrvatski brokeri sve više upuštaju u pothvate nalik onima svojih kolega iz zemalja s razvijenim tržištima kapitala. S takvim pothvatima, ako imaju dobre informacije ili već poznate kupce za koje će udjele kupiti i prodati im, mogu i dobro zaraditi. Iako je svima cilj zarada, neki to žele ostvariti brzom preprodajom, a drugi ipak i postići nešto u tvrtki koju su preuzeli, te nakon toga izaći. Ili čak i dugoročnije sudjelovati u njezinu poslovanju, što su nam neki od njih i potvrdili.

Šokantan susret s realnim sektorom

Denis Fudurić, direktor brokerske kuće InterFinance, tvrdi da zaigranost brokera sigurno ne bi smjela biti pretjerana. Valjda spoznavši to, i sam je, kaže, konzervativan u širenju biznisa. Brokeri su poseban 'financijski svijet', pa kupnja tvrtki u 'realnome svijetu', iziskuje i nove vještine. I Danijel Nevidal iz brokerske kuće Intercapital priznaje da je susret s realnim sektorom popriličan šok u odnosu na onaj financijski. Jer na financijskom tržištu nema kašnjenja s plaćanjem ili neispunjavanja obveza. Ulaskom u realni sektor može se uspjeti samo kao portfeljni investitor, koji na menadžment tvrtke trebaju djelovati kroz dioničarski aktivizam zajedno s drugim većim dioničarima. Ako preuzmete tvrtku u drugoj djelatnosti sa željom da sami njome upravljate, posljedica će biti razdvajanje core biznisa i gubitak fokusa. Možda je nekim tvrtkama to i prihvatljivo ako im core biznis ovisi isključivo o prometima na domaćim burzama i podložan je promjenama u likvidnosti i cijenama vrijednosnica. Za njih je uputno da diverzificiraju djelatnosti kako ne bi zapali u probleme kada tržište padne ili ga nestane u današnjem obliku, misleći pritom na liberalizaciju tržišta kojim će se relativni monopol domaćih brokerskih kuća na domaćem tržištu izgubiti.

Denis Fudurić startao je s poslom u brokerskoj kući tadašnje Dalmatinske banke obavljajući poslove za druge. Danas vodi svoju brokersku kuću i s obzirom na dobro ostvarenu zaradu diverzificira portfelj. Ušao je u riječku Transadriu, jer vjeruje da bi dugoročno ta špedicijska tvrtka zbog svog položaja mogla zauzeti važnu ulogu na tržištu. Ulaskom u EU gubitak zaposlenika u špediciji neizbježan je, pa zato Transadriju, koja ima šanse opstati zbog svog položaja, treba na vrijeme restrukturirati.

- Ulaganje u tu špedicijsku tvrtku moj je dugoročni projekt - kaže Fudurić, te s partnerima namjerava kontrolirati veći paket dionica. Kaže, također, da neće tu stati s ulaganjima, dok god u svojoj tvrtki ima novčane mogućnosti za daljnje investiranje. Udjel u Transadriji kupio je svojim novcem, tj. sredstvima svoje tvrtke i, kaže, time je rizik smanjen.
Veća je opasnost onih koji za svoje rizične pothvate koriste posuđeni novac i ulaze u tvrtku o kojoj malo znaju. Potrebno je dobro upoznati rad industrije u koju se ulazi, iako ni tada iznenađenja ne nedostaje.  - Sinergijski efekti takvih ulaganja važniji su od samog povrata na investicije - kaže Fudurić. Priznaje da vlasništvo ili veći utjecaj u nekoj većoj i značajnoj tvrtki pruža bolje mogućnosti pregovora s bankama i bolje pozicioniranje među poslovnim partnerima.

Analitičke vještine

A što znači imati poveće vlasništvo u značajnoj tvrtki zna Nenad Pavletić iz brokerske kuće Auctor. Više to možda primjećuju njegovi kolege, znajući da kad poslovni ljudi uđu u novigradski hotel Laguna ostaju zadivljeni ulaganjem. U toj hotelskoj tvrtki Auctor Capital ima udjel od 73 posto, kupljen dijelom svojim i dijelom posuđenim novcem. Auctor se dulje bavi poslovima investicijskog bankarstva. Ono iziskuje analitičke vještine zbog procjene vrijednosti tvrtki, uočavanja snaga, slabosti i perspektiva, pa smo s vremenom to stečeno znanje iskoristili i za vlastite strateške investicije, kaže Pavletić. 

- Ušli smo u zasigurno najperspektivniju djelatnost u Hrvatskoj, turizam, a ujedno i u nekretnine, čija vrijednost stalno raste. Zato, iako smo po prirodi financijaši, ne razmišljamo o prodaji - kaže Pavletić. Svojedobno je Auctor imao uspješnu akviziciju kupnje većinskog udjela u splitskom Končaru. Već u prvoj godini nakon preuzimanja, ostvarena je dobit i povećana likvidnost, a bez otpuštanja radnika i uz postojeći menadžment.

- Nakon dvije godine strateški investitor ponudio nam je otkup dionica, na što smo pristali, procijenivši da bi bez obzira na bolje poslovne rezultate ali uz pokrivanje gubitaka, prvu dividendu mogli isplatiti tek za tri godine. Prodajom je ostvarena kapitalna dobit koja je opravdala uloženi trud - kaže Pavletić. Končar iz Splita i danas uspješno posluje. Takvi su poslovi zahtjevni i traže veliki angažman, pa zato i nije bilo više sličnih akvizicija. No bilo je više jednostavnijih pothvata s manje truda, koji su se temeljili na dobroj analizi, tj. otkupu paketa dionica ali bez uplitanja u rad društava, a s namjerom okrupnjivanja i preprodaje.

Preuzimanje Globtoura

Prije četiri godine brokerska kuća Intercapital startala je kao posrednička kuća, te je, poput ostalih, izvršavala naloge za svoje klijente. - Kad smo počeli generirati prihode, reinvestirali smo ih u širenje djelatnosti - pojačali smo market making aktivnost te počeli razvijati asset menadžment i istaknuli se u poslovima investicijskog bankarstva. - Nakon toga odlučili smo se, samo na prvi pogled, na posve drukčiju strategiju: preuzimanje srednje velike agencije Globtoura. No, razlika nije velika - kaže Nevidal.

- S obzirom na pristup klijentima te pružanje usluga industrije su nam slične. Globtour je usmjeren na corporate travel usluge i zahtjevnija putovanja za imućnije i sofisticiranije putnike, a takve klijente i mi želimo. Trenutačno imamo većinski udjel u Globtouru, a cilj nam je preuzeti i ostali dio. To što smo napravili s Interkapitalom na tržištu vrijednosnih papira, gdje zauzimamo vodeće mjesto, želimo i s Globtourom. Razviti tvrtku u vodećeg pružatelja corporate travel usluga u Hrvatskoj, a za što imamo predizpozicije, jer je Globtour i vlasnik franšize Carlson Wagonlit Travela, vodećeg pružatelja corporate travel usluga u svijetu. Vrlo smo zadovoljni ovim širenjem poslovanja - priznaje Nevidal, čime i potvrđuje svoju želju za dugoročnim ulaganjem.Primjera je mnogo, a neki među njima posebno su zanimljivi, primjerice, ulaganje brokerske kuće Investco u zdravu hranu, kao i u vrlo zapaženu i inovativnu slastičarnicu Ivica i Marica.

Koliko u takvim projektima ima ugrađenih rizika pokazuje i primjer s Domaćom tvornicom  rublja (DTR). Ivanu Hrenu iz tadašnjih Ceufin brokera dogodilo se upravo ono na što danas većina njegovih kolega upozorava - ušao je u tvrtku o čijem poslovanju nije mnogo znao i uložio je tuđi novac ili, riječju - previše se zaigrao. Hren je 2001. godine, za mnoge pod sumnjivim okolnostima, ušao u domaću tvornicu rublja DTR u kojoj je imao 65 postotno vlasništvo. U DTR-u je, prema nalazima, pronevjerio 7,5 milijuna kuna. Kako bi se izvukao iz te zamršene situacije u kojoj se našao prošle godine, postavio je Upravu i Nadzorni odbor, te došao u sukob s vlasnikom Ceufin Brokera, svojim partnerom iz Argentine. Ništa mu nije pomoglo i smijenjen je najprije s mjesta direktora Ceufin Brokersa, a zatim i u DTR-u.

Svjetski brokerski slomovi

Dva velika sloma dogodila su se u prošlom desetljeću. Sredinom devedesetih godina mladi razigrani Nick Lesson, broker britanske Barings banke, nekontroliranim ulaganjem i zatim prikrivanjem grešaka kroz tajne račune uspio je dovesti tu 200 godina staru banku do bankrota. No da takav poriv ne leži samo u mladim ljudima i da se on ne mora pripisati samo neiskustvu, svjedoči slom hedge fonda Long Term Capital Menagment, u kojem su među ostalim bila zaposlena i dva nobelovca. Želja za brzom zaradom nekad je jača od pameti, pa ni njima nije pomogla u pravilnom odabiru tvrtki u koje će prikupljeni novac uložiti. A među ulagačima u fond, koji su novac izgubili bile su značajne američke banke te, primjerice, švicarska UBS Banka.

Propast Nodila

Osim slučaja s DTR-om drugi slom izazvan zaigranošću novcem (na osnovi tečajnih razlika) bio je onaj Eduarda Nodila, dilera iz tadašnje Riječke banke, čije su igre dovele banku pred propast. I on je bio primjer osobe za koju su nakon što se sve dogodilo, kolege tvrdili da je riječ o zabuni. Nodilo preozbiljno shvaća posao da bi se upuštao u takve igre, čuli su se tada komentari. No ipak je to učinio. U  trenutku je 'prelomio' izazov koji mu je nudio mogućnost špekuliranja.