Cijene struje i plina treba povisiti dok su inflatorni pritisci još niski

Hrvatska Vlada teško može napraviti nešto u proračunu što bi imalo učinka na ovu godinu. Pitanje je kako financirati preostali proračunski deficit i treba dobro razmisliti o 2010., ali i idućim godinama.

razgovarao Vanja Figenwald
[email protected]

Prošli je tjedan Svjetska banka predstavila 'Izvješće o konvergenciji Hrvatske s Europskom unijom' u kojem su izloženi neki modeli razvoja koji bi zemlji omogućili brži i dugoročan razvoj. Predstavio ga je voditelj Ureda Svjetske banke u Hrvatskoj Andras Horvai, koji je na tu dužnost stupio u srpnju 2007.

• Kakvo je stajalište Svjetske banke o trenutačnoj ekonomskoj situaciji u Hrvatskoj?
- Sasvim je očito da Hrvatska nije ostala imuna na globalnu financijsku krizu. Učinak je bio odgođen jer je zemlja imala nešto bolju početnu poziciju od drugih u regiji, primjerice jači financijski sektor, ali ipak je došlo do udara. BDP pada i kontrakcija će, vjerojatno, biti otprilike pet posto na godinu. Međutim, razvijene zemlje poput Njemačke ili Japana bilježe pad od pet-šest posto, neke sjeverne zemlje i 15 do 20 posto. Pojavljuju se znakovi polaganog oporavka svjetske ekonomije i rasta u nekim zemljama, pa i u Hrvatskoj, gdje je stopa pada u drugom kvartalu niža, tako da će oporavak, vjerojatno, i ovdje biti vidljiv sljedeće godine. Iako je nakon svega što se dogodilo teško prognozirati, vjerujemo da će rast sljedeće godine biti otprilike jedan posto.

• Što su prema vama najveći problemi u hrvatskoj ekonomiji?
- Jedan je od ključnih problema, ima li se na umu visoka razina javnih rashoda, što Hrvatska nije imala previše manevarskog prostora za suzbijanje krize, odnosno ulijevanje državnog novca u ekonomiju. Zato je nužno nastaviti smanjivati javnu potrošnju, što je potrebno ne samo zbog pritiska na financije nego i dugoročno gledano. Riječ je o nastavku reduciranja subvencija javnim poduzećima koja stvaraju gubitke, o reformi javne uprave, što je dugoročan cilj, o racionalizaciji u područjima u kojima investicije ne postižu osjetne dobitke itd. Postoje dakle područja u kojima se može uštedjeti, i to je prioritet. Uz to treba nastaviti reformirati investicijsku klimu, u čemu postoji niz komponenata kao što su, primjerice, smanjenje tereta poduzetnicima i uvođenje poticaja za povratak ljudi na tržište rada. To je kompleksan splet reformi utemeljen na poticanju ljudi, ali i poduzetnika da zapošljavaju ljude. Tu je i pitanje vještina i izobrazbe...

• Kakvo je stajalište vaše organizacije prema potpunom manjku rezova na rashodnoj strani u posljednjem rebalansu proračuna?
- Pogledate li sve proračune u ovoj godini i njihov učinak na nju, vidjet ćete da je većina tih ušteda i smanjenje deficita rezultat smanjenja rashoda za ovu godinu. Kad je riječ o trećem rebalansu, Vlada je provela mjere koje je smatrala izvedivima i tehnički provedivima. Imamo dvije porezne mjere: podizanje PDV-a, slijepu mjeru koja pogađa sve koji nešto kupuju, što zahvaća najveći segment proračunskih prihoda, i krizni porez, koji je selektivan i ima određene socijalne obzire zbog osnovice. To je jedan pristup. Da Vlada nije to napravila, vjerojatno bi morala nešto drugo, što bi bilo jednako nepopularno. No hoće li to dugoročno pomoći Hrvatskoj? Vjerojatno neće. Svejedno je potrebno dalje smanjivati javne rashode od kojih su, nažalost, mnogi sustavi koje ne možete tek tako izrezati, nego ih morate promijeniti i postići socijalni konsenzus jer to uglavnom jesu socijalni sustavi.

• Dobro, mislite li da su dosad provedene mjere dovoljne i hoće li biti potreban još jedan rebalans?
- Realno gledano, Vlada sada teško može nešto više napraviti u proračunu što bi imalo učinka na ovu godinu. Zato to nema smisla, ništa se više ne može postići daljnjim proračunskim mjerama. Pitanje je kako financirati preostali proračunski deficit i dobro razmisliti o 2010. Sada je trenutak da se udruže snage i složi proračun za sljedeću godinu koji ne bi samo adresirao probleme za tu godinu nego bi išao i dalje, za provedbom dugoročnih strukturnih reformi koje neće donijeti koristi samo 2010., nego i sljedećih godina.

• Deflacija u Hrvatskoj neformalno uzima sve više maha. Mislite li da bi tiskanje novca imalo smisla u ovom trenutku?
- Ta se tema pojavljuje s vremena na vrijeme. Hrvatska nije u deflaciji. Jedna se stvar često zaboravlja: mnoge cijene još nisu prilagođene, poput komunalija, koje stvaraju gubitke i posluju ispod minimuma profitabilnosti. Morat će se prilagoditi, što je vjerojatno bolje učiniti dok su inflatorni pritisci manji. Prije nego što se počne tiskati novac, možda bi trebalo obratiti pozornost na neprilagođene cijene, i to gdje se mora pokriti trošak.

• Je li ova kriza skršila dominaciju Zapada i pružila nove mogućnosti ekonomijama u razvoju? I kakva će biti uloga Svjetske banke u novoj konstelaciji moći, koja je neizbježna, bilo to točno ili ne?
- Svjetska se pozornica mijenja već neko vrijeme. Mi, možda, to ne vidimo toliko jasno, ali te zemlje zahtijevaju svoj prostor na sceni ekonomski i politički, pa i u upravljanju Svjetskom bankom. Samit G20 još je jedna manifestacija toga novog sustava najvećih ekonomija. Ako je ikada bilo vrijeme za takvu suradnju, danas jest, stoga vjerujem da će to pomoći tim ekonomijama da dođu do mjesta kojem pripadaju. Vrlo su zanimljiva vremena u kojima je globalizacija naglašenija nego prije i u kojem postoji niz polova ekonomske moći. To je zdravo. Jer ako je jedan dio svijeta u problemima, drugi može pomoći. To se danas događa - Azija je motor svjetskog rasta.

• Kad je riječ o upravljanju Svjetskom bankom, ona bi trebala predstavljati otprilike 184 svjetske zemlje, ali ipak je većina vodećih pozicija u rukama razvijenih?
- Odakle vam to?

• Nije istina? Odakle je predsjednik?
- Predsjednik je Amerikanac, ali od trojice direktora ispod njega dvojica su iz zemalja u razvoju. Jedan je iz Salvadora, drugi iz Nigerije, a treća je osoba s Novog Zelanda. Postoji niz regionalnih direktora koji su, zapravo, među najmoćnijim ljudima u Banci poput, recimo, potpredsjednice za Bliski istok i Afriku, koja je iz Pakistana, ili direktora za Afriku, koji je iz te regije. Dakle, to nije istina, ali upravljanje Bankom vrlo je zanimljivo. Imate Odbor direktora od 24 člana različitog podrijetla...

• Dobro, što je s politikom, koja je oduvijek bile refleksija zapadnog pristupa?
- Dokažite tvrdnju.

• Ono što predlažete svim zemljama u razvoju, uz pretpostavku da su različite i da se ne mogu sve koristiti istim receptom, uglavnom je isti koncept: rezanje troškova, smanjivanje socijalnih davanja, liberalizacija, privatizacija i deregulacija. Mnoge su od tih stvari i bile uzrok krize.
- Mi poslujemo u 80-ak svjetskih zemalja svijeta od kojih je većina siromašna, a jedan je od glavnih ciljeva Banke smanjenje siromaštva...

• Neki čak tvrde da je siromaštvo poraslo?
- Vratit ću se na to, ali to nije točno. Trenutačno raste, no prije nije. Dapače, najveći napredak postignut je u prošlom desetljeću. U zemljama sa srednjim prihodom pitanje je kako održati rast u korist ljudi, kako povećati njihove prihode. Postizanje toga u različitim zemljama zahtijeva različite savjete, stoga nema općenitog plana za rezanje troškova. Mnoge zemlje jednostavno ne troše učinkovito svoje resurse, tako da pitanje nije kako smanjiti rashode, nego kako ih rasporediti i povećati učinkovitost trošenja. Druga je stvar u vezi s proračunom što, imate li velike rashode, uzimate novac od privatnog sektora, pa se možete naći u situaciji u kojoj ćete imati rast manji od mogućeg zbog prevelike uključenosti države. U Hrvatskoj zagovaramo povećanje socijalnih davanja za najsiromašnije. Dakle, nije to općenit plan u kojem govorimo vladama da oduzmu novac ljudima i smanje rashode. Stvar je učinkovitosti potrošnje.

• Teza vrlo popularna u posljednje vrijeme kaže da su uzroci krize i neravnoteže u trgovinskim odnosima. O kakvoj je neravnoteži riječ s obzirom na to da je uvijek riječ o Kini i tečaju juana, maloj potrošnji, velikom izvozu itd.
- Točno to što ste rekli. To je jedna od neravnoteža u kojima je Kina akumulirala goleme rezerve, a SAD stvorio velik trgovinski deficit. One se sada pokušavaju ispraviti na nekoliko načina...

• Upravo me to zanima. Zašto se to smatra neravnotežom, koja je nešto negativno, kad je u skladu s osnovnim postulatima slobodne trgovine? Ako Kina želi biti izvozna sila, zašto je to problem?
- Nije to problem, ali ne znam kako možete upotrijebiti trilijune dolara rezerve ako imate ekonomiju u razvoju. To je mali paradoks...

• Pa i upotrebljava je.
- Da, točno, sada je upotrebljava. Ja to ne kritiziram, ali to je činjenica. Kina ima velik trgovinski suficit, Amerika deficit. To nije problem kad stvari idu dobro, no kad izmaknu kontroli, postaje vidljivije. Vi ste u pravu, Kinezi pametno koriste svoje rezerve. Taj su novac iskoristili kad je trebalo, tako da nemam daljnjeg komentara na to. Neravnoteža je postojala i mislim da će se sada malo ispraviti.