Cijenu recesije SAD plaća radnim mjestima

Još dugo nakon što završi prvi mandat američkog predsjednika Baracka Obame u 2013. godini, milijuni američkih obitelji plaćat će cijenu ove recesije, jer je mnogo onih koji su izgubili posao suočeno s dugotrajnom nezaposlenošću.

Od radnika u automobilskoj industriji u Detroitu prestarih za prekvalifikaciju i imigranata u Arizoni koji nemaju posla u građevinarstvu do novih diplomanata sa sveučilišta koji se natječu s iskusnim radnicima za mali broj poslova, sve više ljudi u SAD-u suočava se s izgledima za dugotrajnom nezaposlenošću. Od početka recesije u prosincu 2007., stopa nezaposlenosti porasla je za 4,6-postotnih bodova na 9,5 posto, što je njezin najveći skok od razdoblja Velike depresije. Još lošije je da je prosječno trajanje nezaposlenosti sada gotovo 6 mjeseci, najdulje dosad.Iako predsjednik Obama često podsjeća da je recesiju naslijedio od svog prethodnika Georga W. Busha, kriza će zasigurno obilježiti njegovu baštinu, a i njegov izborni slogan "Yes We Can" (Da mi možemo") mogao bi se pretvoriti u nepriliku.

Ako Obama ne uspije iznaći način da poboljša situaciju na tržištu rada, stav 'da, možemo' koji je u američkom društvu potaknuo svojom kampanjom mogao bi biti zamijenjen očajem, te ostaviti duboke gospodarske i socijalne ožiljke koji će potkopati njegove političke ciljeve.Nezaposlenost uobičajeno raste tijekom recesija jer slabljenje potražnje tjera kompanije da smanjuju proizvodnju i broj radnika. Uobičajeno, ti radnici ponovno nađu posao kada započne gospodarski oporavak.Primjerice, u recesijama početkom 1980-ih godina, stope nezaposlenosti dosegnule su 10,8 posto. Zahvaljujući snažnom oporavku, godinu dana nakon krize stope nezaposlenosti pale su na 8,3 posto.Taj obrazac izmijenjen je u proteklim godinama, te se izgubljena radna mjesta u recesijama ponovno otvaraju mnogo sporijim tempom, ako uopće. U recesiji u 2001. godini nezaposlenost je dosegnula vrhunac 19 mjeseci nakon njezina završetka, i trebalo je još iduće tri godine da se stopa nezaposlenosti spusti na pred-recesijsku razinu.

U ovoj recesiji ekonomisti smatraju da će nezaposlenost biti visoka još iduće četiri godine. Porast dugotrajne nezaposlenosti za ekonomiste je zagonetka. Kongresni ured za proračun istraživao je tu pojavu i zaključio da ju je 'teško objasniti'.No, jasno je da što su dulje ljudi bez posla to im je teže dobiti novi. Njihove vještine zastarijevaju, poslodavce odbijaju velike praznine u njihovim životopisima, a prednost dobivaju mlađi ljudi. Najčešći recept za otpuštene je prekvalifikacija, no plaća i beneficije u novoj karijeri obično su daleko lošiji nego u prvoj. Nekadašnji radnici u automobilskoj industriji zarađivali su 28 dolara na sat, a nakon prekvalifikacija svega 9 dolara.

"Najteže za mnoge radnike u automobilskoj industriji koji su taj posao radili 25 godina i više, jest prihvatiti da je naglo i trajno njihov životni standard potonuo za 80 posto", kaže Douglas Stites, izvršni direktor Capital Area Michigan Worksa, centra za karijere u Lansingu, država Michigan.Kriza na tržištu nekretnina dodatno je pogoršala situaciju nezaposlenima, jer u područjima s visokom nezaposlenošću obično je i mnogo kuća na prodaji zbog neplaćanja hipotekarnih zajmova, što im sve otežava selidbu.No, kad su lokalni izgledi sivi, ponekad je jedini izbor selidba. Po podacima konzultantske tvrtke Challenger, Gray & Christmas, 18 posto od onih koji su u drugom tromjesečju ove godine uspjeli naći posao odselilo se, što je najviše od 2006. godine te za 4-postotna boda više nego u prvom ovogodišnjem tromjesečju.

Problemi dugotrajne nezaposlenosti zahvaćaju ne samo radnike, nego i njihove obitelji, i cijelu zajednicu jer raste broj kuća koje banke plijene zbog neplaćanja hipoteka, susjedstvo propada, a kriminal raste. A što dulje nezaposlenost traje, ljudi se sve više osjećaju napušteni i izdani.S nezaposlenošću daleko višom od onoga što je većina ekonomista predviđala kad je preuzimao dužnost predsjednika, Obama će morati uvjeriti Amerikance da je američki san još uvijek ostvariv. No, kad u 2012. krene u reizbor, vjerojatno će i dalje biti suočen s teškim stanjem na tržištu rada.
Ipak, na horizontu ima tračaka nade. Ekonomist pri Moody's Economy.com-u Joseph Brusuelas smatra da će fiskalni paket mjera vrijedan 787 milijardi dolara stvoriti poslove u građevinarstvu. Nadalje, smatra da su dobri izgledi i za zapošljavanje financijskih stručnjaka s Wall Streeta, koji bi mogli pronaći niše u butik investicijskim bankama ili na poslovima razvoja financiranja u start-up kompanijama.No, za nešto starije radnike iz automobilske industrije ekonomisti se slažu da nema pomoći - njihova radna mjesta nestala su zauvijek.  (H)