Cristina Fernández nastavlja rat protiv MMF-a

Nova, samouvjerena Argentina može se pohvaliti s pet godina potrošački pogonjenog rasta većeg od osam posto na godinu, trgovinskim i fiskalnim suficitom, rekordnim izvozom i rezervama, većom zaposlenošću i nadnicama. No Vladino kontroliranje cijena nije uspjelo, a inflacija ponovno raste

Priredio: Vanja Figenwald

Djeca u vrtiću se igraju. Nabijaju loptu, nabacuju se igračkama i igraju kockicama. Postavljeno im je pitanje što je MMF. 'Konji', odgovara jedno dijete, 'satelit', dodaje drugo, 'koji se zabio u mjesec', nastavlja treće. Ne, 'zemlja u kojoj je sve naopako', na kraju ustvrdi četvrto dijete. Naravno, nije riječ o bilo kojem vrtiću, nego o televizijskoj reklami za Cristinu Fernández, novoizabranu predsjednicu Argentine i suprugu dosadašnjega predsjednika Néstora Kirchnera. 'Pobrinut ćemo se da ni vaša djeca ni djeca vaše djece ne saznaju što je MMF', govori glas u pozadini. 'Ne trebaju nam stranci posuđivati novac, nego više ulagati u nas.' Poruka reklame je jasna: tijekom desetljeća u kojima je Argentina slijedila politiku slobodnog tržišta po nalogu MMF-a bila je zemlja čija je ekonomija skakala od krize do krize da bi konačno spektakularno kolabirala 2001. do 2002. godine uz snažnu devalvaciju i rekordni, 100 milijardi dolara težak, dug.

Od rastanka s Fondom 2006. čini se da ne postoji više ta sila na svijetu koja će Argentinu ponovo baciti u služnički odnos prema toj globalnoj organizaciji za zajmove. U tome se novoizabrana predsjednica u predizbornoj kampanji slagala sa svojim konkurentima Elisom Carrió i Robertom Lavagnom, ali i većinom Argentinaca. MMF-ovu politiku entuzijastično se primjenjivalo 90-ih pod liberalnom vladom Carlosa Menema i prouzročile rapidni rast argentinske, na poljoprivredi utemeljene, ekonomije. No kriza 2001., koja je slijedila devalvaciju u Meksiku i Brazilu, dovela je u pitanje cijeli model tzv. Washingtonskog konsenzusa kad je riječ o reformi slobodnog tržišta.

Pod Kirchnerovom vladom, u kojoj je Fernández igrala veliku ulogu kao savjetnica, Argentina je okrenula leđa MMF-u. Godine 2005. Lavagna, tada ministar gospodarstva, osmislio je genijalno restrukturiranje duga usprkos MMF-ovu protivljenju. Do siječnja prošle godine Argentina je potpuno prekinula veze s MMF-om otplativši 9,5 milijardi dolara duga. Glavni pokretači Kirchnerove ekonomske politike bili su akumulacija deviznih rezervi, kao osiguranje protiv panike, i držanje razine pesosa nisko radi konkurentnosti izvoza. U isto vrijeme njegova je vlada oporezivala izvoznike da bi održala fiskalni višak i upotrijebila ga za financiranje populističkih mjera, poput niske cijene komunalija i prijevoza, što mu je priskrbilo veliku potporu nižih klasa.

Opasnosti argentinskog modela

Cristina Fernández prihvatila je taj koncept osvetničkog populizma rugajući se Fondu i imitirajući kičastu Evu Perón, heroinu radničke klase. Pristaše te politike, koju je provodio Kirchner suprotno zahtjevima MMF-a i ostalih međunarodnih vjerovnika - niske kamate, velika javna potrošnja i niska razina tečaja - tvrde da je ona bila ključna za argentinski oporavak.

- Argentina je osporila konvencionalnu ekonomsku mudrost i pobijedila - kaže Mark Weisbrot, jedan od direktora washingtonskog Centra za istraživanje ekonomije i politike i autor rada koji procjenjuje implikacije oporavka.
Dominique Strauss-Kahn, novi predsjednik MMF-a, donekle je priznao pogreške te institucije tijekom nedavnog posjeta Buenos Airesu ustvrdivši da mnogi ljudi u Argentini smatraju MMF vragom i imaju dobrog razloga za to. Ortodoksni ekonomisti, pak, upozoravaju da je novi argentinski model neodrživ i upućuju na dumping argentinskih sredstava tijekom recentne globalne kreditne krize. Drugi, pak, tvrde da trenutačna financijska izolacija Argentine, jer je odrezana od tržiša kapitala nakon što je nametnula nepopustljiv sporazum vlasnicima svojih neplaćenih obveznica 2005., stvara određenu otpornost na vanjske šokove. I dok većina latinoameričkih zemalja nastavlja otplaćivati svoje dugove i održava dobre odnose s MMF-om, Argentina uživa u svom prkosu Fondu i kreditorima.

Prošle je godine Cristina Fernández izjavila da distanciranost od Fonda omogućava 'racionalniji i autonomniji' odnos koji je spriječio ponavljanje nekih pogrešaka. Vrativši Argentinu među žive nakon ponižavajuće krize koja ju je pretvorila u financijskog gubavca i osiromašila više od polovine stanovništva, Vlada zahtijeva poštovanje. Nova, samouvjerena Argentina može se pohvaliti s pet godina potrošački pogonjenog rasta većeg od osam posto na godinu, trgovinskim i fiskalnim suficitom, rekordnim izvozom i rezervama, većom zaposlenošću i nadnicama te manjim siromaštvom. Nespretno Vladino kontroliranje cijena nije uspjelo, a inflacija, koja proganja Argentinu već desetljećima, raste. Iako Vlada tvrdi da je stopa inflacije prosječna, uzimajući u obzir robusnost rasta, službene su statistike izgubile vjerodostojnost pa ekonomisti tvrde da troškovi života rastu dvostruko brže od službene stope i do kraja godine mogli bi dosegnuti 20 posto.

Opasnosti rasta inflacije

Stručnjci tvrde da situacija još nije strašna, ali ako stopa inflacije dosegne od 15 do 20 posto, stvari bi mogle izmaknuti kontroli. U međuvremenu rast BDP-a, čini se, usporava. MMF i mnogi ekonomisti očekuju otprilike 5,5 posto za sljedeću godinu. S druge strane, Vlada troši brže nego što privređuje, erodirajući tako proračunski višak, a i uvoz je u porastu. Drugih je problema sasvim dovoljno: nacionalni sustav napajanja električnom energijom na granici je mogućnosti, a niske cijene potiču astronomsku potražnju; argentinska proizvodnja ugljikovodika pada, rafinerije su također na vrhuncu; naftne kompanije moraju uvoziti dizel po međunarodnim cijenama i prodavati ga u Argentini uz gubitak, što bi moglo prouzročiti opći manjak dizela za poljoprivrednike u ključnim trenucima sijanja i žetve.

Inflacija stvara i probleme pri dogovaranju nadnica, a sindikati očekuju porast iznad 20 posto. To sve zajedno znači da će Cristina Fernández, koja obećava nastaviti muževim stopama uz manje prilagodbe, ući u povijest ili kao predsjednica koja je konsolidirala hrabar argentinski bijeg od međunarodne ovisnosti ili kao osoba čija je inovjernost prouzročila pucanje modela pod pritiskom. Fernández želi povećati argentinsku zastupljenost na međunarodnoj sceni i osnažiti njezin kreditni kredibilitet i ugled zemlje kojoj ulagači mogu vjerovati. Vlada je još nedavno počela pregovarati s Pariškim klubom o reprogramiranju duga od šest milijardi dolara. Ironično, Argentini bi sada baš mogao zatrebati MMF s obzirom na to da pravila Pariškog kluba nalažu potporu MMF-ovu progamu. U tu svrhu Argentina se već pomalo udvara Kahnu u potrazi za kreativnim rješenjem.